Najbolji poznavalac turističkih prilika u gradu je profesor Ivo Antović. Najbogatiji pomorski muzej u Boki nalazi se u Kotoru! Najveselije časove Kotorani provode za vrijeme "Karampanske lude noći". Najljepša parada je defile bokeljske mornarice. Najmanje prospekata govori o Kotoru, jer niko ne brine o turističkoj propagandi. I, na kraju, najviše novaca posjetioci Kotora potroše u - Budvi!
Godinama u Kotor dolaze gosti iz svih krajeva svijeta, obilaze zidine u koje su minula stoljeća urezala svoje poruke, razgledaju kulturno-istorijske spomenike, listaju stranice burne istorije ovog kraja, dive se i - odlaze!
Poneki ostavi i poruku
kao što je ova:
"Dođoh, vidjeh i -
pobjegoh!"
Zbog toga, valjda,
Kotorani, u posljednje vrijeme, gotovo svakodnevno lijepe plakate po
gradu; obećavaju fešte, ludo lijepe večeri, nezaboravne dane i,
kao sasvim uzgred, zapovijedaju:
"Da se niko ne bi usudio poć ća iz Kotora na 8. avgust, jerbo će bit Karampanska luda noć! I ko se intendi u fešte neka ostane odjen!... "
Prava je šteta što se
Karampanska luda noć održava samo jednom godišnje i što je između
maškara vakuum, zbog kojeg turisti bježe u Budvu i Dubrovnik, gdje
im se pruža prilika da ostanu - praznih džepova!
Jedan od najboljih
poznavalaca bokokotorskog turizma Ivo
Antović, čovjek sa maštom turističkog eksperta, čini se,
najbolje je objasnio zašto se gosti u Kotoru zadržavaju samo po
nekoliko sati:
- Kotorani više ulažu u
industriju od koje nemaju mnogo koristi, nego u turizam od kojeg
žive. Preko ljeta kulturno-zabavni život gotovo da i ne postoji.
Niko se neće ni da sjeti da tvrđavu "Svetog Ivana" preuredi u ekskluzivni noćni lokal, da izgradi žičaru do nje, da organizuje sportska natjecanja na vodi, ili da u luci otvori zimovnik za jahte.
Niko se neće ni da sjeti da tvrđavu "Svetog Ivana" preuredi u ekskluzivni noćni lokal, da izgradi žičaru do nje, da organizuje sportska natjecanja na vodi, ili da u luci otvori zimovnik za jahte.
- Pa čega se uopšte
sjećaju?
- Da ne treba ulagati
mnogo u turizam, da to nije sladak dinar, jer može da zapadne u
grlu!...
- ?!
- ... Pa ipak, nije tako
sve ni crno. Odlučeno je da se do maja sljedeće godine izgradi niz
turističkih naselja na Markovom rtu Morinju, Perastu, na plaži
Bigovo i Jazu! Biće to, u stvari, početak pravog bokokotorskog
turizma!
Pa, neka počne ...
Kotor je grad legendi. Ovdje je svaki kamen priča, svaka zidina istorija, svaka tvrđava predanje.
Kotor je grad legendi. Ovdje je svaki kamen priča, svaka zidina istorija, svaka tvrđava predanje.
Kažu da je najljepši
mit o vili Alkeimi. Zato smo ga i zapisali.
Kada je neke bogate
pomorce more izbacilo na bokokotorsku obalu, poželjeli su da
podignu grad na visokim stijenama kako bi bili što bliže nebu i
bogovima.
I počeli su da grade. Ali, kako podignuti naselje na tvrdom kamenu ispod kojeg more poput Baš-čelika kida okove propinjući se od siline? Kako zapaliti vatru u vodi?! ...
I počeli su da grade. Ali, kako podignuti naselje na tvrdom kamenu ispod kojeg more poput Baš-čelika kida okove propinjući se od siline? Kako zapaliti vatru u vodi?! ...
Preci Kotorana bili su
uporni. Godine su proveli u mukotrpnom i uzaludnom radu. I ko zna,
možda bi i dan-danas pokušavali nemoguće, da se jedne noći u tamnom
okviru pećine nije pojavila prekrasna vila Alkeima.
Ljudi su prekinuli posao
i zadivljeno pogledali kristalnu ljepoticu. Alkeima se znatiželjno
prošetala stijenama, a onda im je glasom titrave harfe doviknula:
- Zašto uzaludno umirete
u svom znoju? Gradite dolje, dobri ljudi, jer dolje ima brodu
pristanište i konju pojilište!
Zatim je nestala
ostavljajući u noći trag sunčevog zraka!
Ljudi su se zgledali i
sišli sa visokih stijena. Izgradili su naselje pored mora i nazvali
ga - Kotor.
Od tada se svake godine
iznad grada, pojavljuje Alkeima. Pogleda s visokih stijena kako živi
njen grad i odleti.
Iza nje ostaje trag
zlatne prašine od koje se hrane sunčevi zraci...
Na Trgu oktobarske revolucije, u prizemlju robne kuće "Napredak", smješten je jedan od najmodernijih kotorskih bifea, koji se nezvanično zove "Klub pomoraca". U veoma prijatnoj atmosferi iskusni morski vuci ovdje osvježavaju (ne) prijatne uspomene sa putovanja po morima.
Na Trgu oktobarske revolucije, u prizemlju robne kuće "Napredak", smješten je jedan od najmodernijih kotorskih bifea, koji se nezvanično zove "Klub pomoraca". U veoma prijatnoj atmosferi iskusni morski vuci ovdje osvježavaju (ne) prijatne uspomene sa putovanja po morima.
Poslovođa bifea i
nezvanični direktor kluba šjor Mate Petrović uredio je svoj lokal u
svojevrsnom stilu. Čitava jedna strana prostorije dekorisana je
kolor-razgledinicama, koje su poslali pomorci iz svih krajeva svijeta.
Prvu razglednicu su
poslali, prije tri godine, pomorci Nikola Lončarević i Vasko Lalić,
a posljednja je stigla od Andre Nikolića prije nekoliko dana.
Na razglednicama pozdravi od Rada Prebiračevića, Mila Đurčića, Vuka Milića, Dragana Dragovića, Miodraga Đuraškovića, Slobodana Ševaljevića i mnogih drugih koji već godinama vode ljubav sa plavom pučinom.
Na razglednicama pozdravi od Rada Prebiračevića, Mila Đurčića, Vuka Milića, Dragana Dragovića, Miodraga Đuraškovića, Slobodana Ševaljevića i mnogih drugih koji već godinama vode ljubav sa plavom pučinom.
I dok šjor Mate Petrović
pravi gemišt za druga Hrvoja ("Dozvolite, ja sam upravitelj
stroja, koji plovi po kopnu!..."), pristupamo grupi pomoraca i
prisluškujemo o čemu ćakulaju.
- O ženama neka govore
neoženjeni, a nama je da mučimo - govori kapetan Vojin Krivokapić.
- Ja nemam šta da
krijem. Najbolje su Jugoslovenke, naročito ako su iz Sombora i ako
ih čovjek sretne van Jugoslavije - dodaje Vukašin Milić, koji se
prije nekoliko dana vratio iz Japana.
- A šta mislite šta
rade naše žene dok mi plovimo? - provocira jedan prosijed čovjek.
- A šta će raditi? Plovimo mi, plove i one ... I, kvit smo!
- Ajde, Vuko, mani se tih
tema. Kaži kako ono bi sa kaštradinom - dovikuje Krivokapić,
koji je nakon deset godina plovidbe bacio sidro u - hotel "Internacional"
u Budvi.
- Dođem ja u jedan
japanski restoran i od šale zatražim kaštradinu (suha jagnjetina).
Malo zatim dolazi konobar i nosi neke đakonije. Pogledam, a ono
kineska riža sa rakovima ! Ajme, alaj je to bilo loše jelo!...
Svi se smiju. Zatim neko
drugi započinje priču. I sve tako do - posljednjeg gemišta!
Zbog toga, valjda, gosti odlaze na kupanje u Prčanj, Dobrotu, Risan ili Perast.
Priličan broj njih može se sresti i na kamenitoj plaži kod Bajeve kule.
Ovdje, na usijanom kamenjaru i u kao suza bistrom moru, sunčaju se i kupaju uglavnom, ljubitelji nudizma.
Pitali smo:
- Kako ste postali
nudist?
Gertruda Fricen iz
Verdena na Aleru (Z. Njemačka) ima
dvadeset i tri godine:
- Ljetovala sam na
Azurnoj obali. Društvo me je povelo na nudističku plažu. Kada sam
se skinula, osjećala sam se divno. Pogotovo zato što smo svi bili
goli. Momci su mi se udvarali, a ja sam imala priliku da izaberem po
svom ukusu ...
Gert Horsten iz Beča ima
46 godina:
- Volim da gledam gole žene, a na nudističkim plažama obično ih je više nego muškaraca. Zar to nije prekrasno osjećati se kao u haremu ... !
- Volim da gledam gole žene, a na nudističkim plažama obično ih je više nego muškaraca. Zar to nije prekrasno osjećati se kao u haremu ... !
Žana Miron iz francuskog
gradića Kjen već godinama se kupa na nudističkim plažama:
- Svog prvog muža upoznala
sam na nudističkoj plaži. Poslije dva dana smo se vjenčali. U
braku smo se divno slagali, ali eto, dogodila se nesreća i njega
više nema.
Sada obilazim nudističke i tražim novog ...
Sada obilazim nudističke i tražim novog ...
Kao da su čuli riječi
ove pedesetogodišnje Francuskinje, nekoliko muškaraca zaroni u more,
a dvotjica-trojica nađoše zaklon iza velike stijene.
Spasavaj se ko može!
1: Šetamo kotorskim uličicama i trgovima. Na svakom koraku prošlost je ostavila svoj pečat. Napokon, nailazimo i na nešto savremenije: prodavnica mrtvačkih sanduka i vijenaca. Čitamo firmu: "NAPREDAK"!
1: Šetamo kotorskim uličicama i trgovima. Na svakom koraku prošlost je ostavila svoj pečat. Napokon, nailazimo i na nešto savremenije: prodavnica mrtvačkih sanduka i vijenaca. Čitamo firmu: "NAPREDAK"!
Nekoliko metara dalje
nailazimo na drugu prodavnicu koja se bavi istim poslovima. Zove se -
"BUDUĆNOST"!
Upadamo u prvi bife.
Tražimo čašu dobrog vina. Odričemo se takvog napretka i
budućnosti!
Vino je dobro - nije loša
ni sadašnjica.
2: U novom dijelu Kotora i
Dobrote izgrađeno je mnogo lijepih stambenih zgrada. Budući da nisu
numerisane, pismonoše su muku mučili kako poštanske pošiljke da
dostave na naznačene adrese.
No, duhoviti Kotorani su
im odmah priskočili u pomoć pa su zgradama dali ovakva i slična
imena:
"Ujedinjene nacije"
(stanuju građani više jugoslovenskih nacionalnosti), "Šest
smjelih" (stanuje šest opštinskih funkcionera), "Provizija"
(stanuju bankari), "Tri pendreka" (stanuju tri milicionera
na tri ulaza), "Admiral" (stanuje glavni direktor
"Jugooceanije") ...
I tako redom - napisano
kredom!
3: Pitali smo jednog
Kotoranina šta zna o turističkom razvoju svog grada. Evo šta nam
je doslovno odgovorio :
- Strana četiri Programa
o razvoju turizma na području opštine, koji je donesen prije tri
godine, kaže da će Kotor do 1970. (!?) postati prava turistička
oaza! Podatke iz istog programa možete koristiti i narednih pet
godina, jer od njega neće biti ništa ostvareno!
Tako je to kod nas. Mi živimo od planiranja, a drugi od - turističkog dinara!
Tako je to kod nas. Mi živimo od planiranja, a drugi od - turističkog dinara!
Najstarija građevina u
Kotoru je poznata crkva Svetog Tripuna. Stara je više od osam
stoljeća.
Najvredniji čovjek je
direktor hotela "Fjord" kome radno vrijeme traje od
jutra do sutra!
Najjeftiniji lokal
u gradu je krčma Bože Buzdovana, koji već godinama nije mijenjao
cijene jelima. Pečenje ovdje staje svega osam dinara! (Svijet - formata dnevnih novina - koštao je jedan dinar - op. Y.)
Najviše kapetana dala je
Dobrota.
Najbolji poznavalac
turističkih prilika u gradu je profesor Ivo Antović.
Najbogatiji pomorski
muzej u Boki nalazi se u Kotoru!
Najveselije časove
Kotorani provode za vrijeme "Karampanske lude noći".
Najljepša parada je
defile bokeljske mornarice.
Najmanje sredstava
Skupština opštine Kotor izdvaja za kulturno-zabavni život!
Najmanje prospekata
govori o Kotoru, jer niko ne brine o turističkoj propagandi.
I, na kraju, najviše
novaca posjetioci Kotora potroše u - Budvi!
Reporteri: Ahmed Bosnić i T. Zolak, obrada: Yugopapir (Svijet, jul 1970.)
Reporteri: Ahmed Bosnić i T. Zolak, obrada: Yugopapir (Svijet, jul 1970.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
