Ima uru vrimena da ti pokušavam reći zbog čega je danas moj veliki dan a ti me svako malo prekineš i odvučeš na druge teme. Evo ovako: znaš i sam da skladba "Nije gotovo kad je gotovo nego je gotovo kad ja rečen da je gotovo" - odnosno "Oya noya" - nije naišla na razumijevanje žirija na ovogodišnjem Splitskom festivalu...
Ako ikad bude sniman film o Lunu kralju ponoći, i o njegovu vjernu drugu mornaru Samuelu Macphersonu (u kojeg su šake kao maljevi, kosa neukrotiva, a lice preplanulo i išarano borama), o ta dva popularna junaka iz krimića Frederica Ashtona, predlažem režiseru da ulogu plahovitog Macphersona povjeri Tomi Bebiću, nadarenom koliko i osebujnom splitskom skladatelju zabavne glazbe.
Toma ne zazire od gužvi. U svijet šou-biznisa uletio je s "Neverom" uzvitlavši
buru na "Splitu 70".
Saslušavši na probi tu skladbu Tome Bebića, popularni Sergio Endrigo posegnuo je za partiturom i zagledao se u note - a onda uzviknuo:
Saslušavši na probi tu skladbu Tome Bebića, popularni Sergio Endrigo posegnuo je za partiturom i zagledao se u note - a onda uzviknuo:
- Htio bih upoznati
autora ove bezobrazno jednostavne, a vrlo prihvatljive i neobične
pjesme!
Do danas Toma Bebić
nije mnogo skladao, ali je svaki put kada bi lansirao neku svoju
pjesmu izazvao najkontraverznija mišljenja i ocjene o svome djelu.
Bio sam neki dan s njime u Splitu.
Jesen blaga, sunčana. Na Bačvicama je bilo kupača, a na "Hajdukovu" igralištu igrala se prijateljska utakmica sa sinjskim "Junakom".
Toma je sjedio sam iza južnog gola. Pod rukom je imao gramofonsku ploču.
Mahnuo mi je na pozdrav i kad sam mu prišao zatreperila je ona njegova kuštrava kosa a između brkova i neuredne brade razvukla su se usta u osmijeh:
Bio sam neki dan s njime u Splitu.
Jesen blaga, sunčana. Na Bačvicama je bilo kupača, a na "Hajdukovu" igralištu igrala se prijateljska utakmica sa sinjskim "Junakom".
Toma je sjedio sam iza južnog gola. Pod rukom je imao gramofonsku ploču.
Mahnuo mi je na pozdrav i kad sam mu prišao zatreperila je ona njegova kuštrava kosa a između brkova i neuredne brade razvukla su se usta u osmijeh:
- Kume moj - rekao mi je, a oči su mu iskrile srećom - danas mi je veliki dan. - Znaš, ja
sam ti zadovoljan kad imam kruha za jelo. Svašta sam bio u životu:
mornar, strojar, muzičar, aktivni vojnik, policajac, hoću reći
supovac, nastavnik, službenik, novinar.
Sad sam slobodni umjetnik. Nemam šefa nad glavom i pišem.
Pišem prozu i poeziju, volim aforizme. Pišem i glazbu iako su mi na tom polju najmanje ambicije.
Ali ipak uspjehu se radujem onako kako to ja znam, od srca.
Kad već pišem glazbu, volim i da imam uspjeha.
Vjeruj, ne zbog novca.
Probio sam se s nekoliko stvari, ali one su drukčije od skladbi mojih kolega skladatelja. Nisu stereotipne...
Sad sam slobodni umjetnik. Nemam šefa nad glavom i pišem.
Pišem prozu i poeziju, volim aforizme. Pišem i glazbu iako su mi na tom polju najmanje ambicije.
Ali ipak uspjehu se radujem onako kako to ja znam, od srca.
Kad već pišem glazbu, volim i da imam uspjeha.
Vjeruj, ne zbog novca.
Probio sam se s nekoliko stvari, ali one su drukčije od skladbi mojih kolega skladatelja. Nisu stereotipne...
- Nisi ni ti stereotipan
- prekinuo sam Tomin monolog. - Samo, je li uvijek dobro biti
drukčiji od drugih?
- Evo potvrde da nisam
promašio u zabavnoj glazbi... - reče mi.
Pokazao je ploču koju je
tog dana u preporučenom pismu primio od pariške filijale "Philipsa":
- Moje skladbe postaju
popularne poslije festivala, kad se slušatelji sviknu na njih. Lani
"Nevera" nije bogzna kako prošla kod publike, a poslije se
često izvodila na radio stanicama...
- Imao si neke gužve
zbog "Nevere"; na nekom koncertu?
- Ma, jest, u Splitu su
mi neki "prijatelji" doveli na koncert nekog pijanca, nekog
Ivu, i kad sam na kraju pjesme uzviknuo:
"Čuješ li me, Ive?"
...on mi je odgovorio: "Čujem te, Toma!"
Umjesto da mi publika plješće, počela se smijati i to me naljutilo pa sam odmah reagirao:
"Tovare jedan, ne čuješ ti mene jer slušaš kako trava raste ..."
"Čuješ li me, Ive?"
...on mi je odgovorio: "Čujem te, Toma!"
Umjesto da mi publika plješće, počela se smijati i to me naljutilo pa sam odmah reagirao:
"Tovare jedan, ne čuješ ti mene jer slušaš kako trava raste ..."
Toma je na trenutak
ušutio kao da razmišlja što bi rekao, a onda je bacivši pogled na
ploču uzviknuo:
- Slušaj, kume, hoćeš
li me više pustit da ti kažem nešto o ovoj ploči ili neš? Ima
uru vrimena da ti pokušavam reći zbog čega je danas moj veliki dan
a ti me svako malo prekineš i odvučeš na druge teme ...
Evo ovako: znaš i sam da skladba "Nije gotovo kad je gotovo nego je gotovo kad ja rečen da je gotovo" - odnosno "Oya noya" - nije naišla na razumijevanje žirija na ovogodišnjem Splitskom festivalu.
Neki "stručnjaci" su se skandalizirali što sam ja na pozornicu izveo onaj moj ansambl koji je udarao žlicama i svim mogućim sličnim rekvizitima, i koji je onako oyanoyaški pratio moj promukli glas.
Nisam ušao u finale.
Tucca, brazilska pjevačica, koja je istu pjesmu pjevala u drugoj verziji, i njezin menedžer tješili su me obećavajući mi da će moja skladba imati uspjeha u inozemstvu.
Čak su me uvjeravali da će biti snimljena na ploču.
Ja sam im tada rekao da mi je jedino stalo da izdam neku ploču u Francuskoj jer cijenim francusku glazbu.
Zaboravio sam već to obećanje poučen iskustvom s našim producentima koji nikako da mi snime singl-ploču.
Kad odjednom, danas mi je poštar donio ploču i na njoj "Oya-noyu".
Kad odjednom, stiže poštar...
Evo ovako: znaš i sam da skladba "Nije gotovo kad je gotovo nego je gotovo kad ja rečen da je gotovo" - odnosno "Oya noya" - nije naišla na razumijevanje žirija na ovogodišnjem Splitskom festivalu.
Neki "stručnjaci" su se skandalizirali što sam ja na pozornicu izveo onaj moj ansambl koji je udarao žlicama i svim mogućim sličnim rekvizitima, i koji je onako oyanoyaški pratio moj promukli glas.
Nisam ušao u finale.
Tucca, brazilska pjevačica, koja je istu pjesmu pjevala u drugoj verziji, i njezin menedžer tješili su me obećavajući mi da će moja skladba imati uspjeha u inozemstvu.
Čak su me uvjeravali da će biti snimljena na ploču.
Ja sam im tada rekao da mi je jedino stalo da izdam neku ploču u Francuskoj jer cijenim francusku glazbu.
Zaboravio sam već to obećanje poučen iskustvom s našim producentima koji nikako da mi snime singl-ploču.
Kad odjednom, danas mi je poštar donio ploču i na njoj "Oya-noyu".
- Iz Francuske?
Snimka je izvrsna iako smatram da aranžer Jacques Denjean nije postigao onu punoću zvuka koju su postigli Ante Cetinić i "Delfini".
Francuzi su "skinuli" aranžman s naše ploče.
No već to što su nas Francuzi kopirali priznanje je našoj zabavnoj glazbi i zato sam sretan.
Sretan sam zbog svih mojih prijatelja koji su radili na toj skladbi i pomagali mi.
Eto, kume, to sam ti hito reći.
Htio sam ti se pohvaliti, a sad kad sam to učinio, molim te da uzmeš ovu ploču i da je odneseš uredniku Franu Potočnjaku i "babiloncima" Šiljku, Zmazeku ili Silobrčiću (voditeljima popularne emisije "Mali noćni razgovori" - op. Y.), pa neka se vrti i na prvom i na drugom programu Radio-Zagreba.
Hoćeš li mi to učiniti?
- Hoću, Toma ...
- Hvala, i evo ti ruka.
Prodrmao sam mu ručetinu, a kad se okrenuo zapazio sam da
se u hodu gega kao mornar. Širokih ramena i duge neukrotive kose.
Pravi Sam Macpherson...
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
