Imam brata i sestru i oboje su završili fakultete, pa bih znači i ja, vjerojatno, završio fakultet o trošku roditelja da sam htio, ali imao sam jednog susjeda koji je završio Vojno-tehničku akademiju u Zagrebu, i po ugledu na njega ja sam odlučio da sam završim tu školu. Da mogu opet birati, opet bih je upisao
Za dvadesetsedmogodišnjeg
poručnika Behudina Hasanbegovića možda se i ne bi moglo reći da
je prosječan mladi oficir, ali je sigurno da je njegov pogled na
mnoge stvari danas gotovo karakterističan za mladi oficirski kadar u
JNA.
Behudin je porijeklom iz
Pljevalja.
Nakon osnovne škole konkurirao je na natječaj za dodjelu stipendija Vojno-tehničke akademije u Zagrebu i kao vojni stipendist nakon srednje škole upisao se na Akademiju.
Nakon osnovne škole konkurirao je na natječaj za dodjelu stipendija Vojno-tehničke akademije u Zagrebu i kao vojni stipendist nakon srednje škole upisao se na Akademiju.
Danas je diplomirani
inženjer računarskih strojeva, a radi kao programer i
sistem-analitičar.
POLET: Kako si se
odlučio za vojni poziv?
HASANBEGOVIĆ:
Pored drugih razloga najpresudniji je bio taj što se tada upravo
otvarao smjer informatike. Osim toga, rastao sam u kraju gdje se
vojni poziv veoma cijeni pa sam još odmalena želio biti starješina.
POLET: Vojska se,
međutim, često povezuje s nekakvim kolektivističkim načinom
razmišljanja...
HASANBEGOVIĆ:
Svaki je čovjek individua, pojedinac u nekom sistemu, pa je tako i
svatko od vojnika individua, u vojnom kao hijerarhijskom sistemu.
No, da nema tih pojedinaca, ne bi bilo ni sistema; oni čine sistem i samo njihovom samoinicijativnošću i kreativnošću taj sistem može napredovati.
Jer, kakav je to sistem bez čovjeka?
A potvrđivati se i samopotvrđivati može se samo radom.
No, da nema tih pojedinaca, ne bi bilo ni sistema; oni čine sistem i samo njihovom samoinicijativnošću i kreativnošću taj sistem može napredovati.
Jer, kakav je to sistem bez čovjeka?
A potvrđivati se i samopotvrđivati može se samo radom.
POLET: Kako vidiš
položaj i ulogu mladih u društvu danas?
HASANBEGOVIĆ:
Mlade u svakom slučaju treba više uključivati u sve sfere društva,
jer upravo mladi trebaju preuzeti i nastaviti razvoj ovoga društva.
Tu bi neke stvari možda trebalo ubrzati...
Tu bi neke stvari možda trebalo ubrzati...
POLET: Što u tom
kontekstu misliš o situaciji u Sloveniji?
HASANBEGOVIĆ:
Evidentno je da su mladi ljudi puni energije, ali bez iskustva. Stoga
mladi čovjek može lako zastraniti, kao što lako može dati i
maksimalan doprinos, tako da mislim da se mladi moraju postepeno
uvoditi.
Osim toga, kad govorimo o mladima uvijek mislimo da im se treba nešto »dati«, a zaboravljamo da se svatko pojedinačno treba dokazati i sam zaslužiti svoju funkciju i mjesto pod suncem...
Što se tiče Slovenije, tamo je riječ samo o manjem dijelu te omladine.
Mi jesmo mladi, ali to ne znači da u nekim stvarima ne moramo sazrijevati, da na neke stvari ne moramo gledati realnije, zdravije.
Osim toga, kad govorimo o mladima uvijek mislimo da im se treba nešto »dati«, a zaboravljamo da se svatko pojedinačno treba dokazati i sam zaslužiti svoju funkciju i mjesto pod suncem...
Što se tiče Slovenije, tamo je riječ samo o manjem dijelu te omladine.
Mi jesmo mladi, ali to ne znači da u nekim stvarima ne moramo sazrijevati, da na neke stvari ne moramo gledati realnije, zdravije.
POLET: Da li
privatno o nekim stvarima katkad imaš drukčije mišljenje od
službenog vojnog stava?
HASANBEGOVIĆ:
Budući da je službeni vojni stav ujedno i stav Predsjedništva
SFRJ, a ja kao državljanin ove zemlje podržavam te ljude koji su po
Ustavu i po zakonu izabrani za predstavnike ove zemlje, o nekim
stvarima ja i ne mogu drukčije razmišljati nego kako oni kažu, i
to iz vrlo prostog razloga: ja kao pojedinac na ovom mjestu ne mogu
znati sve detalje i sve činjenice.
Oni koji odlučuju sigurno znaju više činjenica, vide neku perspektivu jer imaju veću širinu za stvari sagledavati.
Oni koji odlučuju sigurno znaju više činjenica, vide neku perspektivu jer imaju veću širinu za stvari sagledavati.
No, ja bih se radije
umjesto da li se ja intimno slažem s tim odlukama pitao da li ja te
odluke uvijek razumijem.
POLET: Svjedoci
smo da unutar društva, i ne dovodeći u pitanje socijalističku
opredjeljenost Jugoslavije, postoji više ideja za izlazak iz krize
koje nisu uvijek slične...
HASANBEGOVIĆ: Da,
ali mi smo već izabrali socijalizam i ne možemo svaki čas
mijenjati putove razvoja...
Svi u vojsci imamo jednake šanse
POLET: Ponekad se
smatra da se vojne službe prihvaćaju mladići koji nemaju drugog
načina da završe škole. Da li si ti mogao da biraš i da
diplomiraš, neovisno od toga da li na Akademiji ili na nekom drugom
fakultetu?
HASANBEGOVIĆ:
Imam brata i sestru i oboje su završili fakultete, pa bih znači i
ja, vjerojatno, završio fakultet o trošku roditelja da sam htio,
ali imao sam jednog susjeda koji je završio Vojno-tehničku akademiju
u Zagrebu, i po ugledu na njega ja sam odlučio da sam završim tu
školu.
Da mogu opet birati, opet bih je upisao.
Tek kad sam diplomirao, kasnije, na postdiplomskom studiju, uspoređujući nas s kolegama iz građanstva, uvidio sam koliko su ljudi koji završe Akademiju jaki na svom polju: u nekim stvarima čak jači.
Da mogu opet birati, opet bih je upisao.
Tek kad sam diplomirao, kasnije, na postdiplomskom studiju, uspoređujući nas s kolegama iz građanstva, uvidio sam koliko su ljudi koji završe Akademiju jaki na svom polju: u nekim stvarima čak jači.
Sada radim na osjetljivim
poslovima, a paralelno i studiram na postdiplomskom studiju.
Mislim da je to potvrda da svi u vojsci imamo jednake šanse.
Mislim da je to potvrda da svi u vojsci imamo jednake šanse.
POLET: Odakle ti
interes za informatiku?
HASANBEGOVIĆ: U
osnovoj i srednjoj školi bio sam dosta dobar matematičar, a u ono
sam vrijeme čitao "Galaksiju", pa se sama po sebi javila želja za
tim tada novim područjem.
I na Akademiji smo radili na veoma dobrom sistemu, pa sam taj interes za struku mogao produbiti.
I na Akademiji smo radili na veoma dobrom sistemu, pa sam taj interes za struku mogao produbiti.
POLET: U javnosti
se u posljednje vrijeme raspreda o tome kako su starjesine predobro
plaćeni i da imaju bezbroj beneficija. Kako stvari zapravo stoje?
HASANBEGOVIĆ:
Radim tri godine i na radnom mjestu diplomiranog inženjera dobivam
43 stara milijuna mjesečno. Čak mi se ni stipendija u srednjoj školi
nije razlikovala od stipendija ostalih mojih drugova; bila je
prosječna.
S njom sam isto kao i drugi mogao biti na moru samo dan i pol, tako da sam uvijek morao i sam raditi ako sam želio na more.
Postoje i vojna odmarališta, ali sam za ove tri godine dobio samo jednom odobrenje, odnosno mogućnost da boravim u nekom odmaralištu.
Beneficirani radni staž nemam iako i mi programeri imamo svoje profesionalne bolesti, makar nisu tako teške kao, naprimjer, kod pilota.
Ne vidim, osim toga, u čemu bih ja bio privilegiran u odnosu na bilo koga drugog.
S njom sam isto kao i drugi mogao biti na moru samo dan i pol, tako da sam uvijek morao i sam raditi ako sam želio na more.
Postoje i vojna odmarališta, ali sam za ove tri godine dobio samo jednom odobrenje, odnosno mogućnost da boravim u nekom odmaralištu.
Beneficirani radni staž nemam iako i mi programeri imamo svoje profesionalne bolesti, makar nisu tako teške kao, naprimjer, kod pilota.
Ne vidim, osim toga, u čemu bih ja bio privilegiran u odnosu na bilo koga drugog.
Ni ja nemam stan.
Kada se uskoro oženim, morat ću izaći iz samačkog doma i otići u podstanare kao i svi drugi.
Čini mi se da su se stambena pitanja ranije lakše i brže rješavala, no danas i mi čekamo na stan u Beogradu kao i svi drugi.
Kada se uskoro oženim, morat ću izaći iz samačkog doma i otići u podstanare kao i svi drugi.
Čini mi se da su se stambena pitanja ranije lakše i brže rješavala, no danas i mi čekamo na stan u Beogradu kao i svi drugi.
POLET: Činjenica
je da se u svim krajevima Jugoslavije ne gleda jednako na vojni
poziv, što misliš zašto je tomu tako?
HASANBEGOVIĆ:
Mislim da je u pitanju uglavnom tradicija No, danas je prisutan i
financijski faktor.
Poznato je, primjerice, da se iz Slovenije manje mladih ljudi prijavljuje za vojni poziv zato što u građanstvu oni mogu imati veće osobne dohotke, a uz puno manje obaveza.
Poznato je, primjerice, da se iz Slovenije manje mladih ljudi prijavljuje za vojni poziv zato što u građanstvu oni mogu imati veće osobne dohotke, a uz puno manje obaveza.
POLET: Kako gledaš
na razvoj informatike u nas?
HASANBEGOVIĆ: U
nas se informatika naglo počela razvijati, ali ni izdaleka u tome
nismo tamo gdje bismo trebali i gdje bismo mogli biti.
U JNA se u zadnje vrijeme pridaje dosta pažnje razvoju informatike i automatske obrade podataka.
U JNA se u zadnje vrijeme pridaje dosta pažnje razvoju informatike i automatske obrade podataka.
Međutim, trebat će
ulagati mnogo više i sredstava i znanja.
Razgovarao: Vladimir Spasić, obrada: Yugopapir (Polet, jul 1988.)
Razgovarao: Vladimir Spasić, obrada: Yugopapir (Polet, jul 1988.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)