Branko Mikinčić: Reljefograf koji je izradio specijalni globus za špicu Dnevnika TV Beograd (1965)




Najteže mi je bilo nalijepiti kontinente, ali moj posao zahtijeva strpljenje. Traka koja sada obilazi globus naknadno je dodana. Moram ovdje reći da globus sadrži sve elemente i da ništa nije ispušteno. Eto tako sam napravio globus za TV-dnevnik. Ljudi mi govore: "Ti zarađuješ mnogo para. Svake večeri vrti se tvoj globus." A ljudi ne znaju... 

Branka Mikinčića, reljefografa iz Grocke kraj Beograda, posjetili smo u njegovom kraju gdje cvjeta trešnja i lista jagoda i kuda se ide niz Dunav prema starim zidinama tvrđave ispred Smedereva. Tu živi starina kojega svaka večeri "susrećemo" na poseban način: "vidimo" ga za tren kad započne TV-dnevnik, a onda nestane. 

Naime, on je napravio onaj globus koji "otvara" i "zatvara" emisiju TV-dnevnika.

Na sebi ima šešir kao u farmera, odijelo kao u svjetskog putnika, pleća su mu povijena, hod lagan, oči nemirne na nemirnom licu - tako izgleda Branko Mikinčić.

Branko Mikinčić (foto: Studio)

- Pričajte nam kako ste napravili TV-globus! I kako to da ste ga baš vi izradili?

- Moja je specijalnost izrada geografskih karata. Originale pravim od kartona, a odljevi su od sadre ili plastične mase juvidur. Dugo sam radio poslove ove vrste, bio sam u zagrebačkim "Učilima", u "Geokarti" i Vojnom muzeju... 

Uradio sam više od četrdeset velikih reljefa. 

Tu su Plitvička jezera, Boka, Skadar, Beograd, Jugoslavija i mnogi drugi reljefi.

Za Savez slijepih radio sam u reljefu od plastične mase mnoga učila.

U vrijeme kada sam radio u "Geokarti", susjed nam je bio tehnički odjel TV-studija Beograd.

Jednoga dana dođe k meni inženjer Žič s televizije i pita me:

"Možeš li nam ti napraviti jedan globus s reljefom? Razmišljao sam o tome, ne znam kako to zapravo treba da izgleda, ali napravi! Pokušaj!" 

"Mogu", kažem mu ja, "bit će to valjan globus. Nešto slično sam već radio, to je posao za mene."

Bilo je to još 1958. godine.

"Napravi globus tako da se može vrtjeti", rekoše mi.

Izradio sam specijalnu mašinu sa specijalnim zupčanikom.

Sve je to na postolju koje se ne vidi na ekranu, a globus se okreće uz pomoć poluge.

Lopta je od sadre, a reljef od kita. More je crno, dok su kontinenti bijeli zbog sjene i refleksa. U pozadini je crno platno, pa kada uvečer gledate globus, imate utisak da lebdi.

Težak je oko 10 kilograma, visok oko pola metra, a majstor ga je radio oko mjesec i po dana.

- Išao sam i u Zagreb da donesem režnjeve koji su kao kriške od dinje. Prema njima sam vršio povećanje, bez njih ništa ne bih mogao uraditi.

No, kada sam sve završio i kada je trebalo da globus odlijem, sve je propalo. Pukla je lopta od sadre!

Trebalo je onda sve raditi iz početka. 



Posao koji zahtijeva strpljenje



Najteže mi je bilo nalijepiti kontinente, ali moj posao zahtijeva strpljenje. 

Traka koja sada obilazi globus naknadno je dodana. 

Moram ovdje reći da globus sadrži sve elemente i da ništa nije ispušteno. 

Eto tako sam napravio globus za TV-dnevnik. 

Ljudi mi govore:

"Ti zarađuješ mnogo para. Svake večeri vrti se tvoj globus."

 A ljudi ne znaju... 

- Koliko ste stvarno zaradili?

- I slovima i brojkom: šesnaest hiljada dinara. A u to je uračunat i moj materijal i dugotrajan rad. Globus se vrti, a ja nisam znao da je on tome namijenjen. Nisu mi to bili rekli i globus me nije obogatio.

- Kada danas dođete na televiziju, znaju li tko ste vi?

- Pojma nemaju a i ne interesira ih.

- Imate li još što da kažete?

- Poslije svega mislim da bi bilo čestito kad bi me Radio-televizija Beograd oslobodila radio-pretplate, jer televizora nemam. Čini mi se da sam ipak nečim zadužio tu kuću.

Branko Mikinčić je danas penzioner (28.700 dinara), a otac je osmoro djece.

Tekst: Mladen Pjer, obrada: Yugopapir (Studio, III 1965.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)