Ako smo u slučaju "Buldožera" otpor mogli tumačiti kao posljedicu šoka i zbunjenosti, bacanje klipova pod noge "Prljavog kazališta" smišljena je rabota onih koji ne podnose osamnaestogodišnjake koji su svjesni činjenice da vlastitu glavu nose na ramenima i koji iskazuju najozbiljniju namjeru da je iskoriste za nešto više od smišljanja drpilovaških bezvezarija
Decembar 1979: Pojava grupe "Prljavo
kazalište" najznačajniji je ovogodišnji događaj na domaćoj
rock-sceni, mada se popratne pojave ni u kom slučaju ne mogu cijeniti
kao nešto "novo" ili iznenađujuće.
Povijest se ponavlja, pa
čak i na tako neznatnom području kao što je jugoslovenska
rock-scena, mogli bismo zaključiti na temelju kontroverznog starta
zagrebačke rock-grupe "Prljavo kazalište".
Odmah na početku da
pojasnimo stav - smatramo da je pojava te grupe najznačajniji
ovogodišnji događaj na domaćoj rock-sceni, mada se popratne pojave
ni u kom slučaju ne mogu ocijeniti kao nešto "novo" ili
iznenađujuće.
Prije nekoliko godina,
kada je pojavom "Buldožera" prvi put utemeljen domaći
rockerski "underground" koji svoju marginalnost duguje
istinski provokativnom angažmanu a ne smušenosti i
netalentiranosti, bili smo svjedoci nagle eskalacije neoficijelne
cenzure i društvenih dušebrižnika.
Diskografske kuće
izbjegavale su "otkačene Kranjce" kao okuženu hranu, ne
želeći se "kompromitirati" izdavanjem rock-glazbe s
izraženom kritičkom društvenom sviješću.
Logika njihovih postupaka je razumljiva - jer, recimo, kako da razuman čovjek reklamira "Buldožere" u društvu s "Boney M." ili "Srebrnim krilima"?
Zašto se truditi oko 20 - 30.000 tiraže kvalitetnog i angažiranog rocka kad se s glazbenim smećem mogu postići deseterostruke tiraže?
Logika njihovih postupaka je razumljiva - jer, recimo, kako da razuman čovjek reklamira "Buldožere" u društvu s "Boney M." ili "Srebrnim krilima"?
Zašto se truditi oko 20 - 30.000 tiraže kvalitetnog i angažiranog rocka kad se s glazbenim smećem mogu postići deseterostruke tiraže?
Diskografija je
prvenstveno privredna djelatnost koja svoje opravdanje nalazi na
tržištu, dok je kultura interesantna samo u svojoj oficijelnoj i
akademskoj verziji (čitaj dotacije i društvena priznanja).
Rukovodioce tvrtki ne
interesiraju kulturološki problemi domaćeg rock-stvaralaštva, niti
žele zauzeti vlastiti stav i na neki način pospješiti afirmaciju
rijetkih i izoliranih pojava istinskog stvaralaštva.
No, ako netko osim sklonosti nekonvencionalnom i osobenom izrazu posjeduje naglašenu kritičku svijest, oštre oči i britki jezik, njegove šanse u domaćoj diskografiji su minimalne.
No, ako netko osim sklonosti nekonvencionalnom i osobenom izrazu posjeduje naglašenu kritičku svijest, oštre oči i britki jezik, njegove šanse u domaćoj diskografiji su minimalne.
Stoga album-prvijenac
"Prljavog kazališta" pozdravljamo kao presedan koji se po
svojem efektu jedino može usporediti s diverzijom "Buldožera"
s kojima će najvjerovatnije podijeliti ulogu svjesnih i prisilnih
izopćenika.
Vrlo je teško i
nezahvalno opisivati mentalitet, mehanizme i metode osporavanja
"Buldožera" i "Prljavog kazališta" (odnosno
"Pankrta" i većine ostalih novovalnih družina), no
njihova efikasnost je neosporna.
Od "šund"
etikete, do neslužbenih suspenzija na radiju i TV preko
nepovjerljivosti urednika "ozbiljnih" novina, krajnje
perfidno i smišljeno sužava se krug u nekakav rezervat "omladinske
subkulture".
Pojava "Prljavog
kazališta" želi se pokazati kao eksces nekolicine dokonih
maloljetnika koji predobro žive pa im kojekakve misli vrludaju po
glavi (ili kao privatna prćija kritičara-pajtaša koji ih
podržavaju), a recimo pojava "Srebrnih krila" proglašava
se "zahtjevom publike", glasom naroda.
U toj bljutavoj lakirovki, na žalost ima i nešto istine, jer publika ne može željeti nešto što joj još nikada nije bilo ponuđeno, odnosno prezentirano bez naznaka o "ekstravagantnosti" i "ekscentričnosti".
U toj bljutavoj lakirovki, na žalost ima i nešto istine, jer publika ne može željeti nešto što joj još nikada nije bilo ponuđeno, odnosno prezentirano bez naznaka o "ekstravagantnosti" i "ekscentričnosti".
"Prljavo kazalište"
i "Buldožeri" propuštaju se u minimalnim dozama, a
preporučuju se samo najtežim ovisnicima, dok se dražesni momčići
iz "Prve ljubavi" i ljepotani iz "Srebrnih krila"
prepisuju u neograničenim količinama.
Rock-grupa bez slobodnog
pristupa na medije javnog komuniciranja nalazi se u nezavidnoj
situaciji jer je hoćeš-nećeš odsječena od svoje potencijalne
publike.
Umjesto da grupu upozna na javnom nastupu, prikladno prezentiranu na TV ili u radio-programima, publici se serviraju apriorne etikete i preporučuje im se da se klone tih "pec-pec" tipova.
Umjesto da grupu upozna na javnom nastupu, prikladno prezentiranu na TV ili u radio-programima, publici se serviraju apriorne etikete i preporučuje im se da se klone tih "pec-pec" tipova.
Ako smo u slučaju
"Buldožera" otpor mogli tumačiti kao posljedicu šoka i
zbunjenosti, bacanje klipova pod noge "Prljavog kazališta"
smišljena je rabota onih koji ne podnose osamnaestogodišnjake koji
su svjesni činjenice da vlastitu glavu nose na ramenima i koji
iskazuju najozbiljniju namjeru da je iskoriste za nešto više od
smišljanja drpilovaških bezvezarija.
"Prljavo kazalište"
ne bi smjelo ostati izdvojeni slučaj.
Napisao: Darko Glavan, obrada: Yugopapir (Venov muzički magazin, XII '79 - I '80.)
Napisao: Darko Glavan, obrada: Yugopapir (Venov muzički magazin, XII '79 - I '80.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
