Pages

Dubravka Jusić, životna priča 25-godišnje pjevačice: Voljela sam velike turneje po Sovjetskom Savezu




Prvu samostalnu ploču Dubravka je snimila sa 17 godina. Nakon toga uslijedile su četiri singlice, ali i putovanja, koja su je tada umarala... Hladni hoteli, bez ovog i onog... Najprije se malo izbezumljivala, ali s vremenom se navikla. Zasluge imaju i mama i tata, koji su uvijek govorili da sve treba gledati s one ljepše strane i da nije svako zlo za zlo 

Dosada je Dubravka Jusić odvalila dvadeset i pet godina života, četiri godine studija, isto toliko LP ploča i tko zna koliko nastupa. U Zagrebu se snalazi gotovo kao prava Zagrepčanka, ali dubrovačke dane mladosti ne zaboravlja. 

Lijep travanjski dan.

Ulice vrve zagrebačkim maturantima.

Najviše ih se okupilo na Mažuranićevu trgu i proslavljaju svoje posljednje zajedničke školske trenutke.

Upravo tu, na tom trgu, u suncem okupanom potkrovlju, prisjeća se Dubravka Jusić sličnih dana.

S pomalo sjete vraća se mislima u prošlost, u djetinjstvo, na početke bavljenja glazbom, na odlazak iz rodnog Dubrovnika u Zagreb.

Ugodan razgovor popraćen je svirkom Đele juniora, pravog tatinog nasljednika.

Sestra Milva voli glazbu, ali se bavi manekenstvom.

U kući Jusićevih vlada opuštenost i zadovoljstvo. Svatko se bavi onim što je sam izabrao.

Dubravka, 25-godišnja apsolventica Filozofskog fakulteta, izabrala je povijest umjetnosti, francuski jezik i književnost, a posao kojim se bavi mnogo joj znači i u njezinu profesionalnom obrazovanju.

- Mnogo sam putovala, a na svakom putovanju obilno sam koristila i svoje poznavanje trancuskog jezika, a svugdje sam gledala neku povijesnu znamenitost, crkvu, muzej, zgodnu kuću...



Mali raspjevani Dubrovnik



Dubravka je tiha, nenametljiva. 

Poznavajući je s koncerata teško je povjerovati da u sebi nosi toliko romantičnoga.

Možda se netko i nerado sjeća djetinjstva, ali Dubravka za to nema razloga, jer ga je provela u rodnom Dubrovniku, za koji je i danas vezana.

- Najranije djetinjstvo provela sam u Gružu, u dvorištima koja su bila okružena maslinicima. Do petnaeste godine živjela sam u Dubrovniku i to je bilo krasno razdoblje. 

Mi, klinci, pjevali smo u zboru i nastupali na festivalu Mali raspjevani Dubrovnik.

Za taj smo se festival maksimalno pripremali - od garderobe na dalje.

Moj je tata vodio festival, jer je uvijek volio raditi s djecom. I danas radi za Trešnjevačke mališane i to mu je veliko veselje.

Mnogo je lijepih pjesama za nas napravio, a izdavali smo i ploče.

Čak je i Televizija Zagreb dolazila posebno zbog festivala.

Imala sam sreću što me je tata zarana vodio po onim pravim, velikim festivalima, a kroz našu kuću prolazilo je mnogo pjevača, skladatelja, novinara, tako da sam se u to "ufurala" od malih nogu. 

I eto, ostala u tome. 

Vidim i brat je zaglibio. Završio je srednju muzičku, sad je na prvoj godini Akademije. 

Počeo je i skladati. 

Sestra Milva nije u toj branši. Ona se bavi manekenstvom, a uz to sjajno šije, plete, veze, stvarno je čudesna, ima odličnih ideja.


Gotovo je neumorna



Prvu samostalnu ploču Dubravka je snimila sa 17 godina.

Nakon toga uslijedile su četiri singlice, ali i putovanja, koja su je tada umarala...

Hladni hoteli, bez ovog i onog...

Najprije se malo izbezumljivala, ali s vremenom se navikla.

Zasluge imaju i mama i tata, koji su uvijek govorili da sve treba gledati s one ljepše strane i da nije svako zlo za zlo. 

Događalo se da je pravo s aerodroma jurila na predavanje i kako kaže, odvalila je četiri godine.

Ovih dana priprema ispite. Gotovo je neumorna. Svakog trena pronalazi nešto novo.

Turneje ponekad poremete planove, ali bez njih ne može.

U lipnju odlazi u Francusku, a nakon pauze od dvije godine, veseli se ponovnom odlasku u studio na snimanje petog LP-a, koji će svjetlo dana ugledati oko Zagrebačkog festivala. 

Novost na toj ploči su malo više ženski tekstovi.

Duže vremena Dubravka se bavila i baletom kod Melite Skorupski, što joj je pomoglo da se slobodnije osjeća u scenskim nastupima.

Jer, na sceni, kako sama kaže, ima strašnih stvari...

- Upravo sam zato voljela velike turneje po Sovjetskom Savezu. Održavali smo i po dva koncerta dnevno u velikim dvoranama. Publika je odlična, a voljela sam tamo raditi i zato jer se uvijek poslu prilazi ozbiljno.

U Sovjetskom Savezu sam mnogo naučila.

Pobjednica je na Internacionalnom festivalu u Rostocku 1983, kada je dobila nagradu za najkompletniju izvedbu jedne pjesme.

Poslije toga uslijedila je Bugarska i "Zlatni orfej" te Drezdenski festival.

- Na tim međunarodnim festivalima je odlično jer se sretnu pjevači iz svih zemalja. Oduševljava me način pripremanja tih festivala.

Sve je organizirano, od ekskurzija, konferencije za novinare, koktela, večeri koje su uvijek lijepo ispunjene. 

Obično je gost večeri netko tko je u tom trenutku na vrhu. 

Volim ići u Francusku a prošle sam godine baš tamo u Lansu imala prvi solistički koncert. 

Bila sam gost tamošnje radio-stanice i bilo je prisutno mnogo novinara koji su o mom nastupu pisali sve naj, naj. 

Predložili su mi nastup u nekoj velikoj dvorani, a ja sam odgovorila da bih radije sudjelovala u programu gdje nas ima više. 

Međutim, oni su me "srezali" i jednostavno mi doma poslali kompletan program za tu dvoranu i datum nastupa 19. prosinca. 

Počela sam se pripremati i - bilo je jako dobro. Nisam osjećala nikakvu tremu, premda se na mojim leđima našao cijeli program u trajanju od dva sata.

U slobodno vrijeme Dubravka rado plete. 

Pletenje je naučila od mame koja radi u Komediji kao šaptačica.

Voli čitati, posjećivati kazalište, a i sama je nastupala u kazalištu, voli duge šetnje, obožava komedije.

Rado posjećuje koncerte svojih kolega, da vidi kako to oni rade.

Svira gitaru i voli se družiti s kolegama s fakulteta. Živi običnim životom. Uživa gledajući dobru košarku i nogomet, a ne zaboravlja školske dane kada je igrala odbojku.

Navija za "Cibonu". Prekidom uspjeha nije razočarana jer zna da će momci opet pobjeđivati. 

Obožava morske specijalitete, ali i neke s kontinenta. 

Inače dobro kuha. Zezaju je da se može udati, ali kaže, fakultet ima prednost.

Još ne namjerava napustiti roditeljski dom, jer u njemu ima sve što joj je sad potrebno za sreću. 

Napisala: Vera Stuparić, obrada: Yugopapir (Arena, VI 1987.)







Zvezde "Electronic Jugotona" na Yugopapiru

Beograd ..... Zdenka Kovačiček ..... Zana ..... Električni orgazam ..... Pekinška patka ..... Laboratorija ..... Fabijan Šovagović ..... Igor Savin ..... D'Boys ..... Denis & Denis ..... Du Du A ..... U škripcu ..... Parlament ..... Dorian Gray ..... Hans Christian Andersen ..... Slađana Milošević ..... Oliver Mandić ..... Borghesia ..... Mladen Kušec .....



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)