I junak nezaboravnog "Kratkog susreta", Englez Trevor Hauard, prekinuo je snimanje da bi došao na Fest. Imao se utisak da nije tačno znao u kojoj je zemlji, još manje u kom je gradu. Jedan od domaćina bio je zadužen da bude njegova senka: kad bi se Hauard previše nagnuo, on se bacao na njega i zadržavao ga da ne padne
Februar 1983: Trinaesti put za redom, od februara 1971, u Beogradu se održava Fest, popularnije nazvan "festival festivala" nudeći "najbolje filmove svijeta". Svaki put iza kulisa se odigravaju razne zgode ne manje zanimljive od filmova koji se prikazuju. Ovaj put Fest je izazvao najveće interesovanje, jer jugo-uvoznici nemaju deviza pa će mnogi filmovi izostati iz bioskopskih dvorana. A domaćini Festa zaradili su milijardu starih dinara!
Vreme neumitno teče, brzinom koju ponekad i ne primećujemo, pa se danas, u zimu 1983. godine, svedocima početnih koraka Festa, čini kao da je juče bio onaj dan, 9. januar 1971, kad je, otvarajući program Festa 71. u tek renoviranoj dvorani bioskopa "Kozara", Milutin Čolić, umetnički direktor i glavni selektor, gotovo snebivajući se rekao:
- Uvijek je najteže
početi...
Ali, počelo se hrabro.
Upravo u stilu naslova koji je tada nosio Fest: "Hrabri novi svet" - pozajmljen od Oldosa Haksilja. Taj naslov Fest više ne nosi, čini se nekima da Fest više nije onoliko hrabar koliko je bio pre dvanaest godina.
I nije, svakako, jer Fest - to su filmovi, a iza filmova stoje ljudi, a od ljudi se ne može očekivati da budu stalno hrabri.
Hrabrost je neponovljiva - jednom, i nikad više... Nije se jedan orao pretvorio u vrapca.
Upravo u stilu naslova koji je tada nosio Fest: "Hrabri novi svet" - pozajmljen od Oldosa Haksilja. Taj naslov Fest više ne nosi, čini se nekima da Fest više nije onoliko hrabar koliko je bio pre dvanaest godina.
I nije, svakako, jer Fest - to su filmovi, a iza filmova stoje ljudi, a od ljudi se ne može očekivati da budu stalno hrabri.
Hrabrost je neponovljiva - jednom, i nikad više... Nije se jedan orao pretvorio u vrapca.
Fest 71. međutim, ne
samo da je bio hrabar, već mnogi smatraju da je bio najbolji i da ga
nijedan od potonjih trinaest nije prevazišao.
Objašnjenje nije teško naći: na programu su prikazani i filmovi stari po nekoliko godina koje naša publika dotad nije videla, a ne bi ih ni videla uprkos njihovoj nesumnjivoj vrednosti - da nije bilo Festa!
Ova manifestacija, ako ništa drugo, izvršila je jednu značajnu i plemenitu kulturnu misiju i bioskopski repertoar podigla na zavidan, svetski nivo.
Distributeri koji su se dotad ustezali da uvoze takozvane umetničke filmove, bojeći se njihove nekomercijalnosti i nekomunikativnosti, iz korena su promenili svoje repertoarske liste i počeli da uvoze filmove koji su predstavljali kulturni trenutak čovečanstva.
U oglasima kojima su takva dela reklamirali, kao kakav "Trade mark" stavljali su oznaku:
"Film je prikazan na Festu".
Bila je to propusnica i preporuka gledaocu da dođe u bioskop i garantija da se neće pokajati.
Objašnjenje nije teško naći: na programu su prikazani i filmovi stari po nekoliko godina koje naša publika dotad nije videla, a ne bi ih ni videla uprkos njihovoj nesumnjivoj vrednosti - da nije bilo Festa!
Ova manifestacija, ako ništa drugo, izvršila je jednu značajnu i plemenitu kulturnu misiju i bioskopski repertoar podigla na zavidan, svetski nivo.
Distributeri koji su se dotad ustezali da uvoze takozvane umetničke filmove, bojeći se njihove nekomercijalnosti i nekomunikativnosti, iz korena su promenili svoje repertoarske liste i počeli da uvoze filmove koji su predstavljali kulturni trenutak čovečanstva.
U oglasima kojima su takva dela reklamirali, kao kakav "Trade mark" stavljali su oznaku:
"Film je prikazan na Festu".
Bila je to propusnica i preporuka gledaocu da dođe u bioskop i garantija da se neće pokajati.
U atmosferi grozničavog iščekivanja i otimanja za ulaznice, kao pred kakvu odlučujuću
fudbalsku utakmicu, počeo je Fest 71. na kojem je od 9. do 16.
januara 1971. godine prikazano 73 filma iz 21 nacionalne
kinematografije pred radoznalim očima 104.837 gledalaca.
Između ostalih, tu su bili nezaboravni "M. A. S. H", "O jagodama i krvi", "Odiseja u svemiru 2001", "Ponoćni kauboj", "Goli u sedlu", "Konje ubijaju, zar ne?", "Leo poslednji", "Satirikon", "Pejzaž posle bitke", "Oliver", "Ako"...
Između ostalih, tu su bili nezaboravni "M. A. S. H", "O jagodama i krvi", "Odiseja u svemiru 2001", "Ponoćni kauboj", "Goli u sedlu", "Konje ubijaju, zar ne?", "Leo poslednji", "Satirikon", "Pejzaž posle bitke", "Oliver", "Ako"...
FEST 1971: Pravo iz aviona
I nikada kao tada Beograd
nije posetilo odjednom toliko uglednih filmskih gostiju iz celog sveta, njih oko 90,
slavnih režisera, glumaca, scenarista, i ostalih filmskih poslenika
koji su, gonjeni radoznalošću, potegli sa svih kontinenata da
otkriju i upoznaju Beograd koji će postati neka vrsta zimske Meke svetske
kinematografije.
Među njima bili su stari
lav sovjetske kinematografije Mark Donskoj, pa Grigorij Čuhraj i
Stanislav Rostocki; Andžej Vajda i njegov junak Danijel Olbricki;
sreli smo se sa Marijom Šel, Ritom Tašingem, Brižitom Fosej,
Bernardom Bertolučijem, Agnjesom Varda, Ištvanom Galom, Bo
Viderbergom, Li Tejlor Jang (koja je bila koliko gošća Fešta,
toliko i našeg glumca Bekima Fehmijua, s kojim se sprijateljila
snimajući "Avanturiste").
Još je u sjećanju kako
su u Beograd, bolje rečeno pravo u direkciju Festa, sa aviona
banuli Denis Hoper i njegov drugar Piter Fonda, autor i protagonista
filma "Goli u sedlu".
Liv Ulman je otkrila da je u Jugoslaviji provela jedno nezaboravno leto.
Liv Ulman je otkrila da je u Jugoslaviji provela jedno nezaboravno leto.
Povodom 75-godišnjice
svetske kinematografije, predsednik Tito odlikovao je nekolicinu
istaknutih svetskih stvaralaca.
Čarli Čaplin je odlikovan Ordenom jugoslovenske zastave sa lentom, a Orden jugoslovenske zastave sa zlatnim vencem dobili su: Džon Ford, Mark Donskoj, Fric Lang, Rene Kler, Luis Bunjuel, Akira Kurosava, Lukino Viskonti, ser Lorens Olivije, Ingmar Bergman, Satjadžit Rej.
Čarli Čaplin je odlikovan Ordenom jugoslovenske zastave sa lentom, a Orden jugoslovenske zastave sa zlatnim vencem dobili su: Džon Ford, Mark Donskoj, Fric Lang, Rene Kler, Luis Bunjuel, Akira Kurosava, Lukino Viskonti, ser Lorens Olivije, Ingmar Bergman, Satjadžit Rej.
FEST 1972: Nevjerovatna Sara
Za Fest 72. vladalo je,
prirodno, još veće interesovanje: 123.898 gledalaca pratilo je 75
filmova na šest programa. Festival je održan od 21. do 28. januara,
a ostaće zapamćen ne samo po filmovima već i po
najreprezentativnijoj poseti filmskih ljudi koju Fest više nikad
nije ponovio.
Vitorio de Sika ... Došao je
zbog svog filma "Vrt Finci-Kontinijevih" u pratnji supruge. Delovao je
umorno, bezvoljno, staro, sve do trenutka kada se pojavio pred
publikom u Domu sindikata.
Urnebesni pljesak namah ga je preobrazio.
Zablistao je onaj čuveni, neodoljivi osmeh, oči su zacaklile, priča je potekla. Duhovita, vrcava priča o tome kako je nastao neorealizam.
Urnebesni pljesak namah ga je preobrazio.
Zablistao je onaj čuveni, neodoljivi osmeh, oči su zacaklile, priča je potekla. Duhovita, vrcava priča o tome kako je nastao neorealizam.
Bili su tu francuski
besmrtnik Rene Kler, Miloš Forman (njegova prva poseta jednoj
socijalističkoj zemlji pošto je emigrirao u SAD), Pol Morisi,
Sergej Bondarčuk, Piter Ustinov.
Od glumaca glavnu atrakciju predstavljala je junakinja "Rajanove kćeri", Sara Majls, vjerovatno najćudljivija gošća Festa od početka do danas.
Tri, četiri puta promenula je hotel za vreme svog kratkog boravka, jer joj nijedan nije odgovarao: u "Jugoslaviji" joj je bilo tiho i pusto, u "Metropolu" bučno, u "Moskvi" se osećala depresivno.
Najzad se bez pozdrava, izgubila u nepoznatom pravcu.
Od glumaca glavnu atrakciju predstavljala je junakinja "Rajanove kćeri", Sara Majls, vjerovatno najćudljivija gošća Festa od početka do danas.
Tri, četiri puta promenula je hotel za vreme svog kratkog boravka, jer joj nijedan nije odgovarao: u "Jugoslaviji" joj je bilo tiho i pusto, u "Metropolu" bučno, u "Moskvi" se osećala depresivno.
Najzad se bez pozdrava, izgubila u nepoznatom pravcu.
I junak nezaboravnog
"Kratkog susreta", Englez Trevor Hauard, prekinuo je
snimanje da bi došao na Fest.
Imao se utisak da nije tačno znao u kojoj je zemlji, još manje u kom je gradu.
Jedan od domaćina bio je zadužen da bude njegova senka: kad bi se Hauard previše nagnuo, on se bacao na njega i zadržavao ga da ne padne.
Kad su Hauarda upoznali, u "plavom salonu" Doma sindikata sa Dejanom Obradovićem, direktorom "Jugoslavija filma", Hauard mu se unio u lice i svečano izjavio:
Imao se utisak da nije tačno znao u kojoj je zemlji, još manje u kom je gradu.
Jedan od domaćina bio je zadužen da bude njegova senka: kad bi se Hauard previše nagnuo, on se bacao na njega i zadržavao ga da ne padne.
Kad su Hauarda upoznali, u "plavom salonu" Doma sindikata sa Dejanom Obradovićem, direktorom "Jugoslavija filma", Hauard mu se unio u lice i svečano izjavio:
- Znam sve filmove koje
si režirao, gledao sam ih, fantastični su! Samo tako nastavi, staro
momče!
Filmski radnici i
novinari gledali su široko otvorenih očiju jednog od najuglednijih
gostiju, takođe Engleza Džozefa Louzija, što zbog reputacije koju
uživa, što zbog nepristojnosti koje je neštedimice sipao na
okolinu.
"Vi ste govna!" - govorio je, a oni su mu opraštali, jer su i veliki ljudi samo ljudi, pogotovo kada su u "izvesnom" raspoloženju.
"Vi ste govna!" - govorio je, a oni su mu opraštali, jer su i veliki ljudi samo ljudi, pogotovo kada su u "izvesnom" raspoloženju.
Veoma dostojanstveno,
pak, ponašali su se Kirk Daglas, Bibi Anderson, Bak Henri, a bio je tu
i Vilard van Dajk, direktor muzeja modernih umjetnosti iz Njujorka.
Nekoliko filmova osvojilo
je Statuu pobjednika, na osnovu glasova gledalaca, a prvi među
jednakima bio je "Džoni je krenuo u rat", za koji je
rečeno da je "najantiratniji" od svih antiratnih filmova
ikad snimljenih.
Prve, početne mucavosti,
dakle, nestale su i Fest je u svet filma zakoračio sigurno,
samouvereno, nastavljajući svoj hod kroz sve bure i mene svetske
kinematografije.
FEST 1973: Korakom od sedam milja
Parola sa prvog Festa -
da je ukupni broj gledalaca ravan dupke punom stadionu "Crvene
zvezde", na Festu 73. postala je zastarela: 154.614 gledalaca
pratilo je pet regularnih i nekoliko dodatnih programa između 26.
januara i 3. februara.
Poseta publike je, dakle, osetno porasla, mada je filmova bilo manje nego ikad pre i posle: "svega" 62.
Poseta publike je, dakle, osetno porasla, mada je filmova bilo manje nego ikad pre i posle: "svega" 62.
Bilo je donekle prirodno
očekivati da će, posle dvogodišnjeg zahuktavanja, Fest u 1973.
godini biti slabiji, jer su "rezerve" iz prethodnih godina
iscrpljene.
Dogodilo se, međutim, obratno: Fest 73. ostao je zabeležen kao jedan od najuzbudljivijih!
Dogodilo se, međutim, obratno: Fest 73. ostao je zabeležen kao jedan od najuzbudljivijih!
Te godine program su
ukrasili:
"Kum", "Paklena pomorandža", "Rubljov", "Francuska veza", "Krici i šaputanja", "Smrt u Veneciji", "Slučaj Matei", "Mimi metalac", "Posljednja bioskopska predstava", "Što te tata pušta samu", "Kabare", "Demoni", "Diskretni šarm buržoazije"...
Fantastičan program!
Te godine gledaoci su glasali posljednji put i najboljim filmovima proglasili: "Kum", "Francuska veza", "Rubljov".
"Kum", "Paklena pomorandža", "Rubljov", "Francuska veza", "Krici i šaputanja", "Smrt u Veneciji", "Slučaj Matei", "Mimi metalac", "Posljednja bioskopska predstava", "Što te tata pušta samu", "Kabare", "Demoni", "Diskretni šarm buržoazije"...
Fantastičan program!
Te godine gledaoci su glasali posljednji put i najboljim filmovima proglasili: "Kum", "Francuska veza", "Rubljov".
Prvi put Beograd je
pozdravio famoznu zvezdu italijanskog filma Đinu Lolobriđidu.
Nije krila da ovaj dolazak u Jugoslaviju smatra prilikom da zamoli prijem kod predsjednika Tita, koga je želela da fotografiše - fotografija je, poznato je, hobi "lepe Lole".
Nije krila da ovaj dolazak u Jugoslaviju smatra prilikom da zamoli prijem kod predsjednika Tita, koga je želela da fotografiše - fotografija je, poznato je, hobi "lepe Lole".
Svoje oduševljenje nije
krio naš zemljak Piter Bogdanovič koji u Beogradu ima bliske rođake
i koji je tada prvi put od rođenja došao da poseti
postojbinu svoga oca i majke.
Na projekciji filma "Što te tata pušta samu" publika ga je pozdravila ovacijama i Piter je posle do dva časa ujutro odgovarao na pitanja.
Govorio je na srpskohrvatskom, pomalo smešno, ali tačno.
Na projekciji filma "Što te tata pušta samu" publika ga je pozdravila ovacijama i Piter je posle do dva časa ujutro odgovarao na pitanja.
Govorio je na srpskohrvatskom, pomalo smešno, ali tačno.
- Komedija dobho, ali
dhugi put phavim dhama! - otkrio je gledaocima.
Frensisu Fordu Kopoli
zagubio se prtljag u avionu.
Njegov prvi korak u Beogradu bio je - poseta robnoj kući, gde je kupio šarenu košulju i dva para čarapa.
Uočivši njegovu ljubaznost i predusretljivost, vodali su ga po selima, u fabrike, na fakultet dramskih umetnosti.
Primao je to bez roptanja:
Njegov prvi korak u Beogradu bio je - poseta robnoj kući, gde je kupio šarenu košulju i dva para čarapa.
Uočivši njegovu ljubaznost i predusretljivost, vodali su ga po selima, u fabrike, na fakultet dramskih umetnosti.
Primao je to bez roptanja:
- Ja sam ovde došao da
nešto saznam, da radim! - govorio je.
Veoma iscrpno pričao je
o teškoćama na koje u Americi nailaze filmski stvaraoci kad žele
da snime film.
Napisao: Slavko Lazarević, obrada: Yugopapir (Prolećni AS, februar 1983.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)