Naprosto, ja Šarla obožavam kao takvog, oduševljen sam baš onakvim pjesmama kakve sviraju, baš onim načinom na koji su one odsvirane, ali postoji pitanje koliko je to pravi način, koliko su to prave pjesme, koliko je Šarlo dobar band. Na to pitanje ja sigurno neću istrčavati s odgovorom jer sam, eto, suviše veliki fan banda da bih bio siguran u njegovu ispravnost. Ovo je bio uvod. Sad razrada
Beogradski rockeri su vratili posetu zagrebačkim i to je sve skupa dobro prošlo, baš kao i januarska serija koncerata u prestonici. Očigledno, trava je uvek zelenija u drugom dvorištu. Kako je sve to izgledalo, izveštava sekcija mladih rock-kritičara iz Zagreba, članovi neformalnog kluba "Doživeti dvadesetu" Goran Gajić, Zoran Pezo i Boris Runjić.
Svi koji imaju bilo kakve
veze s muzikom tokom tjedna "Pozdrava iz Beograda" bili su
zaista zadovoljeni.
Svakodnevni koncerti, vrlo zanimljive popratne manifestacije, promocije ploča, informativne press konferencije i ostala zbivanja uspješno su popunjavali dosta veliku prazninu u zagrebačkom kulturnom životu.
Svakodnevni koncerti, vrlo zanimljive popratne manifestacije, promocije ploča, informativne press konferencije i ostala zbivanja uspješno su popunjavali dosta veliku prazninu u zagrebačkom kulturnom životu.
Iako su se koncerti
održavali na različitim mjestima, posjet je bio više nego
zadovoljavajući i pored toga što je u nekoliko slučajeva publika
bila rasuta na više svirki.
Organizacija zaslužuje pohvale: prvog je dana bilo besplatnog pića, a ostalim su se danima štampali prigodni bilteni kojima je osnovni zadatak bio reklamiranje "Tuborg" piva.
Nema veze, barem se netko dobro zabavljao.
Organizacija zaslužuje pohvale: prvog je dana bilo besplatnog pića, a ostalim su se danima štampali prigodni bilteni kojima je osnovni zadatak bio reklamiranje "Tuborg" piva.
Nema veze, barem se netko dobro zabavljao.
Press konferencije su
priča za sebe.
Od dosadnih, frazerskih i beskonačno dugačkih do zanimljivih, polemičnih, duhovitih, punih događanja.
U četvrtak se u sklopu press konferencije održala promocija najnovijih izdanja iz "Jugotonove" produkcije.
Tom je prilikom promoviran, po mišljenju mnogih kritičara, najbolji jugoslavenski album "Paket aranžman" sa pjesmama Šarla Akrobate, Idola i Električnog orgazma.
Zatim singl ploče Šarla Akrobate ("Ona se budi" i "Mali čovek"), Idola ("Maljčiki" i "Retko te viđam sa devojkama"), Zane ("Moj deda" i "Pepito pantalone"), te naknadne promocije Bulevara ("Nestašni dečaci" i "Moja lova, tvoja lova") i Vrućeg vetra ("Ona se meni i njemu ruga" i "Moj otac je sve na vreme").
Od dosadnih, frazerskih i beskonačno dugačkih do zanimljivih, polemičnih, duhovitih, punih događanja.
U četvrtak se u sklopu press konferencije održala promocija najnovijih izdanja iz "Jugotonove" produkcije.
Tom je prilikom promoviran, po mišljenju mnogih kritičara, najbolji jugoslavenski album "Paket aranžman" sa pjesmama Šarla Akrobate, Idola i Električnog orgazma.
Zatim singl ploče Šarla Akrobate ("Ona se budi" i "Mali čovek"), Idola ("Maljčiki" i "Retko te viđam sa devojkama"), Zane ("Moj deda" i "Pepito pantalone"), te naknadne promocije Bulevara ("Nestašni dečaci" i "Moja lova, tvoja lova") i Vrućeg vetra ("Ona se meni i njemu ruga" i "Moj otac je sve na vreme").
U subotu je pak poslije
press konferencije održana projekcija televizijske emisije "Oliver
Mandić i Beograd noću", a nakon toga i razgovor o emisiji.
Ogroman interes su
pobudile popratne manifestacije kao što su izložba fotografija
Dragana Papića, "Izgledovi" polaroidi itd.
Čitava je akcija bila
praćena i potpomognuta svim medijima osim televizije, koja je cijeli
tjedan svela na desetominutni nastup Zane i YU grupe.
O korisnosti i
poželjnosti ovakvih revija ne treba puno mudrovati već ih treba što
češće organizirati.
Napisao: Goran Gajić
Napisao: Goran Gajić
U sigurnim dlakavim rukama
Čast da načnu
beogradsku rock tortu imali su Bulevar i Riblja čorba, što su oni i
vrlo uvjerljivo učinili.
Uprava kina Studentskog centra odustala je od jednog prikazivanja užasno dosadnog Kurosawinog "Kagemushe" i dvoranu su zauzeli rockeri.
Karte su planule.
Uprava kina Studentskog centra odustala je od jednog prikazivanja užasno dosadnog Kurosawinog "Kagemushe" i dvoranu su zauzeli rockeri.
Karte su planule.
Započeo je Bulevar koji
je u ovom slučaju bio idealna predgrupa.
Publika je bila zagrijana toliko da se od Riblje čorbe očekivala samo iskra pa da sve eksplodira.
Bulevar i njihov pjevljivi rock našao je najbolju inkarnaciju u "Nestašnim dečacima", njihovom najnovijem singlu.
Bulevarov nastup je izazvao polemike o predgrupama i njihovom tretmanu.
Neki su tvrdili da se na Bulevaru štimovao razglas, što ja nisam primjetio.
Polemika, naravno, nije donijela nikakve rezultate niti su poduzete bilo kakve konkretne akcije.
Publika je bila zagrijana toliko da se od Riblje čorbe očekivala samo iskra pa da sve eksplodira.
Bulevar i njihov pjevljivi rock našao je najbolju inkarnaciju u "Nestašnim dečacima", njihovom najnovijem singlu.
Bulevarov nastup je izazvao polemike o predgrupama i njihovom tretmanu.
Neki su tvrdili da se na Bulevaru štimovao razglas, što ja nisam primjetio.
Polemika, naravno, nije donijela nikakve rezultate niti su poduzete bilo kakve konkretne akcije.
Riblja čorba je dala sve
od sebe, kako muzički, tako i vokalno i scenski.
Predvođeni izvrsnim Borom Đorđevićem koji niti jednog trenutka nije puštao koncert iz svojih dlakavih ruku, oni su vješto podgrijavali publiku da bi sve konačno kulminiralo razornim "Rock and rollom za kućni savet".
Masa razuzdano skače sa sjedala, pleše i pjeva.
Još nisam čuo da je publika tako glasno i tako razgovjetno pjevala.
Predvođeni izvrsnim Borom Đorđevićem koji niti jednog trenutka nije puštao koncert iz svojih dlakavih ruku, oni su vješto podgrijavali publiku da bi sve konačno kulminiralo razornim "Rock and rollom za kućni savet".
Masa razuzdano skače sa sjedala, pleše i pjeva.
Još nisam čuo da je publika tako glasno i tako razgovjetno pjevala.
Odustavši od poslovice
da šećer dolazi na kraju, Čorbari sviraju "Đubre",
našto raja gubi razum i demolira dvoranu.
Naravno, dolazi bis i oni ponovo izlaze i sviraju i onda je kraj jednog od najboljih koncerata ovog tjedna.
Naravno, dolazi bis i oni ponovo izlaze i sviraju i onda je kraj jednog od najboljih koncerata ovog tjedna.
Napisao: Goran Gajić
Akrobatika
Na koncert Šarla Akrobate
i Pilota (drugi dan tjedna u SKUC-u) uputio sam se u cilju potpunog
uživanja, rasterećen svih briga.
Saznanje da ću morati napisati ovo što Vi upravo čitate nije niti malo umanjilo moje izvanredno raspoloženje uoči koncerta, ali po njegovu završetku ustanovio sam da će biti prava muka uobličiti doživljaj u tekst.
Naprosto, ja Šarla obožavam kao takvog, oduševljen sam baš onakvim pjesmama kakve sviraju, baš onim načinom na koji su one odsvirane, ali postoji pitanje koliko je to pravi način, koliko su to prave pjesme, koliko je Šarlo dobar band.
Na to pitanje ja sigurno neću istrčavati s odgovorom jer sam, eto, suviše veliki fan banda da bih bio siguran u njegovu ispravnost.
Ovo je bio uvod. Sad razrada.
Saznanje da ću morati napisati ovo što Vi upravo čitate nije niti malo umanjilo moje izvanredno raspoloženje uoči koncerta, ali po njegovu završetku ustanovio sam da će biti prava muka uobličiti doživljaj u tekst.
Naprosto, ja Šarla obožavam kao takvog, oduševljen sam baš onakvim pjesmama kakve sviraju, baš onim načinom na koji su one odsvirane, ali postoji pitanje koliko je to pravi način, koliko su to prave pjesme, koliko je Šarlo dobar band.
Na to pitanje ja sigurno neću istrčavati s odgovorom jer sam, eto, suviše veliki fan banda da bih bio siguran u njegovu ispravnost.
Ovo je bio uvod. Sad razrada.
Piloti mi nisu
prouzrokovati toliko problema.
Da uopće postoje saznao sam dva dana prije koncerta i to posredstvom emisije "S domaće pop-scene".
Očita je njihova namjera da se uključe u "Veliku trojku" (u tom slučaju četvorku), ali sudeći po onome što sam čuo i vidio na koncertu, još će se znoja proliti dok band ne bude spreman na tako što.
Piloti su se predstavili kao uigrana sviračka ekipa u kojoj se ističu dvije "električne" gitare i prilično originalan vox za naše prilike, dok umjerene pogrde upućujem ne pretjerano maštovitoj ritam sekciji.
Skupina je na pozornici skoro nepomična, predstava je lišena bilo kakvih vizuelnih efekata i nastup pamtim po oštrim, reskim riffovima obiju gitara, te po visokom, neuglađenom skoro-falsetu.
Iz gomile odsviranog materijala izdvajam "Ne veruj u idole", "Na zapadu ništa novo", "Moderno je imati dečka kojemu za ljubav plaćaš", te još jednu stvar kojoj ni uz najbolju volju nisam mogao razumjeti tekst (a da se desilo i suprotno, ne bi vam mnogo značilo).
Kao što je iz navedenih naziva (odreda plodovi moje imaginacije) vidljivo - dijapazon tekstovnih opservacija je vrlo široko (igrom slučaja navedeni primjeri su ekstremni).
Piloti s istom energijom pjevaju o idolatriji, apokaliptičnim vizijama i muškim kurvama.
Njihov nastup je trajao negdje oko pola sata i uz relativno raspoloženu publiku i uspjeh se može smatrati relativnim.
U svakom slučaju, od Pilota dosta očekujem.
Pauza.
Preskočimo konferansu Darka Glavana i krenimo odmah stazama uživanja uz Šarla Akrobatu.
Kao i obično, kreću silovito s "Valcerom" koji se pretapa u "Oko moje glave".
Vrijeme prolazi, bend niže već dobro poznate standarde "Niko kao ja", "Ona se budi", "Krpa", "Udarajmo pečate", te meni osobno najdražu "Mali čovek" sa tjeskobnim Joy Division prizvucima u uvodu.
Mišljenja sam da bih pogriješio napisavši: band se trudio, ali nije ostavljao većeg utiska na publiku.
Istina, publika nije igrala, skakala, vrištala tokom nastupa (izuzevši skupinu vrlo dosadnih nazovi-punkera u mojoj blizini).
Dok je Šarlo gore i svira, izloženi ste neprekidnim udarima čiste energije i teških zvučnih masa, noge su vam konstantno odsječene, stojite, slušate, gledate otvorenih usta.
Na pozornici Koja i Milan crno-bijelo obučeni u prednjoj liniji izmjenjuju urlike (u čemu onaj prvi posebno prednjači), a iza baterije vječno nasmješeni bubnjar godine (po Vašem izboru, dragi kritičari) ispaljuje veličanstvene salve.
Da uopće postoje saznao sam dva dana prije koncerta i to posredstvom emisije "S domaće pop-scene".
Očita je njihova namjera da se uključe u "Veliku trojku" (u tom slučaju četvorku), ali sudeći po onome što sam čuo i vidio na koncertu, još će se znoja proliti dok band ne bude spreman na tako što.
Piloti su se predstavili kao uigrana sviračka ekipa u kojoj se ističu dvije "električne" gitare i prilično originalan vox za naše prilike, dok umjerene pogrde upućujem ne pretjerano maštovitoj ritam sekciji.
Skupina je na pozornici skoro nepomična, predstava je lišena bilo kakvih vizuelnih efekata i nastup pamtim po oštrim, reskim riffovima obiju gitara, te po visokom, neuglađenom skoro-falsetu.
Iz gomile odsviranog materijala izdvajam "Ne veruj u idole", "Na zapadu ništa novo", "Moderno je imati dečka kojemu za ljubav plaćaš", te još jednu stvar kojoj ni uz najbolju volju nisam mogao razumjeti tekst (a da se desilo i suprotno, ne bi vam mnogo značilo).
Kao što je iz navedenih naziva (odreda plodovi moje imaginacije) vidljivo - dijapazon tekstovnih opservacija je vrlo široko (igrom slučaja navedeni primjeri su ekstremni).
Piloti s istom energijom pjevaju o idolatriji, apokaliptičnim vizijama i muškim kurvama.
Njihov nastup je trajao negdje oko pola sata i uz relativno raspoloženu publiku i uspjeh se može smatrati relativnim.
U svakom slučaju, od Pilota dosta očekujem.
Preskočimo konferansu Darka Glavana i krenimo odmah stazama uživanja uz Šarla Akrobatu.
Kao i obično, kreću silovito s "Valcerom" koji se pretapa u "Oko moje glave".
Vrijeme prolazi, bend niže već dobro poznate standarde "Niko kao ja", "Ona se budi", "Krpa", "Udarajmo pečate", te meni osobno najdražu "Mali čovek" sa tjeskobnim Joy Division prizvucima u uvodu.
Mišljenja sam da bih pogriješio napisavši: band se trudio, ali nije ostavljao većeg utiska na publiku.
Istina, publika nije igrala, skakala, vrištala tokom nastupa (izuzevši skupinu vrlo dosadnih nazovi-punkera u mojoj blizini).
Dok je Šarlo gore i svira, izloženi ste neprekidnim udarima čiste energije i teških zvučnih masa, noge su vam konstantno odsječene, stojite, slušate, gledate otvorenih usta.
Na pozornici Koja i Milan crno-bijelo obučeni u prednjoj liniji izmjenjuju urlike (u čemu onaj prvi posebno prednjači), a iza baterije vječno nasmješeni bubnjar godine (po Vašem izboru, dragi kritičari) ispaljuje veličanstvene salve.
Šarlo nije dance-band;
poređenja s Police su mi više nego smiješna.
Iako sound u "Ona se budi" naginje na tu stranu, težište kreacije nalazimo u "Rano izjutra", "Mali čovek", "Oko moje glave", u krajnjoj liniji u svim ostalim pjesmama (izuzimajući, naravno, "Niko kao ja").
Na isti način kao što su ispaljivane poredbe s Police, ja ovog trenutka mogu naći dvostruko više razloga da Šarla usporedim sa, recimo, GoF, Joy Division, Stranglersi ili PIL.
Iako sound u "Ona se budi" naginje na tu stranu, težište kreacije nalazimo u "Rano izjutra", "Mali čovek", "Oko moje glave", u krajnjoj liniji u svim ostalim pjesmama (izuzimajući, naravno, "Niko kao ja").
Na isti način kao što su ispaljivane poredbe s Police, ja ovog trenutka mogu naći dvostruko više razloga da Šarla usporedim sa, recimo, GoF, Joy Division, Stranglersi ili PIL.
Scenski nastup Šarla
akrobate lišen je svih ekstravagancija, osim ako niste dovoljno
blizu da raspoznajete Kojine izraze lica.
Sutradan, kada sam band posmatrao s pola metra udaljenosti u Kulušiću, vizuelni efekt je bio bar učetvorostručen.
Kraj nastupa je uslijedio sa "Ja želim", "Varalica" te "Rano izjutra".
Svjetla su se upalila i to je zaista bio kraj.
Sutradan, kada sam band posmatrao s pola metra udaljenosti u Kulušiću, vizuelni efekt je bio bar učetvorostručen.
Kraj nastupa je uslijedio sa "Ja želim", "Varalica" te "Rano izjutra".
Svjetla su se upalila i to je zaista bio kraj.
Već dva sata neprestano
slušam "Mali čovek", B stranu prvog singla Šarla
Akrobate koja upravo završava 52. put.
U finišu svoje tirade pridružujem se VD-u svirkom na pisaćoj mašini.
U finišu svoje tirade pridružujem se VD-u svirkom na pisaćoj mašini.
Napisao: Boris Runjić, obrada: Yugopapir (Džuboks, mart 1981.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
