Sastav "Hajde da se prošetamo do ruba litice" (Električni akrobata, Orgazam Šarlo... igrajte se dalje sami) kombinirano je šibao stvari ovih dvaju grupa i izvrsno zabavljao prisutne. Opušteno, ali žestoko su se redale "Zlatni papagaj", "Niko, niko", "Vi", "Prevaren", i tako-to. Mijenjaju se instrumenti, VD pjeva, prijatelji im se pridružuju, a zatim naglo prekidaju i obećavaju još luđi povratak kasnije
Za koncert Idola karte su bile puštene u promet dva dana prije održavanja koncerta. Nekoliko sati poslije, bile su rasprodane. Gomila ljudi bez karte dolazi ispred Glazbeno scenskog centra "Kulušić" i na sve moguće načine pokušava prodrijeti unutra.
U cijelom gradu vlada užasna psihoza, dućani se ranije zatvaraju, mnoga poduzeća ranije prekidaju posao, đaci bježe iz škola, sve živo hrli na koncert.
Nemilosrdni vratari puštaju samo one s kartama, a propusnice oduzimaju.
U "Kulušiću" pakao. Još nisu počeli svirati ni "Vruć vetar", a dvoranom se ori:
"Idoli! Idoli!"
"Idoli! Idoli!"
Izlaze članovi sindikata "Vruć vetar", otvaraju radnički kulturno-umjetnički program i izvode svoju podužu i podosadnu predstavu.
A onda, ono što su svi čekali...
A onda, ono što su svi čekali...
Na jedno "Dobro veče" euforija.
Onda pjesme koje život čine ljepšim. Minute prolaze poput sekundi. Pjesme poput jednog minuta.
Zagreb uživa, Jugoslavija će uživati.
Lijepi Vlada šalje poljupce zagrebačkim djevojkama.
One obećavaju da će mu ih jednog dana vratiti.
On kaže da jedva čeka taj dan.
Zašto su danas devojke ljute?
Idoli završavaju. Ali vraga, publika hoće još. Idoli se moraju vratiti. I tako četiri puta.
"Vlado, volim te, sviraj još" - viču djevojčice i Vlada svira.
Još jedno "Dobro veče" sve obara s nogu.
Dvoranom odjekuje:
"Idoli, vi ste naši idoli!"
Idoli sviraju najduže u karijeri. Masa viče:
"Ras! Dva! Tri!"
Idoli nastavljaju.
Zdenko ne može više, od muke mu posijedili legendarni zulufi, mijenja već petu trzalicu.
"Amerika" malo smiruje situaciju.
Srđan se rukuje s publikom, ali svejedno mora svirati i pjevati. To je k'o ono "Igraj kolo".
Nebojša tu i tamo zasvira i za pojas zadjene.
Davna "Djevojka moga grada" i moderna "Malena" inspirira Zagrepčanke koje zauzimaju garderobu Idola.
Idoli! Idoli! Idoli!
Onda pjesme koje život čine ljepšim. Minute prolaze poput sekundi. Pjesme poput jednog minuta.
Zagreb uživa, Jugoslavija će uživati.
Lijepi Vlada šalje poljupce zagrebačkim djevojkama.
One obećavaju da će mu ih jednog dana vratiti.
On kaže da jedva čeka taj dan.
Zašto su danas devojke ljute?
Idoli završavaju. Ali vraga, publika hoće još. Idoli se moraju vratiti. I tako četiri puta.
"Vlado, volim te, sviraj još" - viču djevojčice i Vlada svira.
Još jedno "Dobro veče" sve obara s nogu.
Dvoranom odjekuje:
"Idoli, vi ste naši idoli!"
Idoli sviraju najduže u karijeri. Masa viče:
"Ras! Dva! Tri!"
Idoli nastavljaju.
Zdenko ne može više, od muke mu posijedili legendarni zulufi, mijenja već petu trzalicu.
"Amerika" malo smiruje situaciju.
Srđan se rukuje s publikom, ali svejedno mora svirati i pjevati. To je k'o ono "Igraj kolo".
Nebojša tu i tamo zasvira i za pojas zadjene.
Davna "Djevojka moga grada" i moderna "Malena" inspirira Zagrepčanke koje zauzimaju garderobu Idola.
Idoli! Idoli! Idoli!
Ali svemu dođe kraj, pa tako i ovom koncertu. Sutradan je Zagreb pjevao: "Plamene zore, bude me iz sna ..."
Napisao: Goran Gajić
Alternativna žurka
Iste večeri dok je Dr. Spira zabavljao Klub SC, u definitivno najboljoj zagrebačkoj rock dvorani Glazbeno scenskog centra "Josip Kulušić" održan je rock tulum/žurka u Zagrebu (a izgleda i u Beogradu) nepoznate grupe Annoda Rouge sa gostima Šarlom Akrobatom i gitarističkom sekcijom/ogrankom Električnog orgazma.
Priredba je bila vrlo slabo posjećena zbog događaja u spomenutom Klubu SC i zbrke u dnevnim novinama.
Nije se znalo da li Orgazam nastupa tamo ili u "Kulušiću", iako je radio redovito javljao da ne nastupaju zbog bolesti člana grupe.
Jovec i Gile nisu mogli zastupati cjelinu, ali su odlučili da utuku vrijeme pridruživši se Šarlu.
Sastav "Hajde da se prošetamo do ruba litice" (Električni akrobata, Orgazam Šarlo... igrajte se dalje sami) kombinirano je šibao stvari ovih dvaju grupa i izvrsno zabavljao prisutne.
Opušteno, ali žestoko su se redale "Zlatni papagaj", "Niko, niko", "Vi", "Prevaren", i tako-to.
Mijenjaju se instrumenti, VD pjeva, prijatelji im se pridružuju, a zatim naglo prekidaju i obećavaju još luđi povratak kasnije.
"Kulušićem" se motaju i neki tipovi s televizije i sve što rade je da mašu reflektorom i snimaju nas nekoliko kako plešemo.
Inače, na televiziji nije bilo u toku svih sedam dana nikakvih priloga o Pozdravima, osim dva muzička broja Zane i Yu grupe u Nedjeljnom popodnevu.
Na pozornicu izlazi Annoda Rouge predvođena Goranom Vejvodom s gitarom i pjevačicom Draganom Šarić, čiji izgled i glas podsjećaju na Ninu Hagen.
Za bubnjevima je VD, a i plavokosi basista očito nije neznalica.
Prilično neuvježbani, pomalo uplašeni i ometani smušenom TV ekipom, ipak su izazvali pažnju stotinjak gledalaca.
Vejvoda je nabacivao opasne grimase i akorde dostojne pažnje, a Dragana je pjevala glasom zavidnog opsega.
Skicirajući stvari koje su pravi potencijali - zaintrigirali su, a Dragana mora razmisliti da li su tekstovi na engleskom pravo rješenje.
Ukratko, jako divlje i jako obećavajuće za prvi put.
A uslijedio je - rasap.
Šarlo i komadić Orgazma, Annoda i njihovi saputnici, zajedno rekapituliraju stare standarde i prikazuju retrospektivu beogradskog rocka i srodne mu potrošne muzike.
Od "Umoran od svega", "Sutra imam prazan stan" pa do "Retko te viđam s devojkama".
Prave izlet i u zagrebačko dvorište i odjekuju "Djevojke u ljetnjim haljinama volim", "Radio ljubav", "Subotom uvečer".
Svaka se ideja trenutačno realizirala.
Prisutni su se oduševljeno uključili i na trenutke je više ljudi na sceni nego ispod nje.
Istinska fešta, kolektivno pjevanje, sviranje, izmjenjivanje instrumenata i mikrofona, raspojasani Gile i Papić u transu.
Velikom zabavom Vokalno instrumentalni ansambl "Ima nas kolko 'oćeš" vozi nadahnuto i snažno.
Koliko je bilo zezanja, toliko se i istinski prašilo. Prava, čista zabava.
Naravno, pomalo se razvodnjavalo zbog prevelikog priliva onih koji bi željeli ponešto zasvirati.
No, tada "Šarlo za sve" preuzima dirigentsku palicu u svoje ruke.
Potpomognuti silnim pratećim vokalima rasturaju svoje stvari.
VD izvlači iz sebe nepoznatu energiju, tutnji po kožama bez vidnog zamora, iako svira neprekidno gotovo sat i po.
Pokazuje što je prvenstveni zadatak bubnjara i ritmovi pršte na sve strane.
Koja sipa trzalice i prosto umlaćuje bas koji rokće li rokće i tutnji glatkim podom ne baš gusto napućene prostorije.
Milan pjeva i brije gitaru mirkajući iz nje one karakteristično akrobatske gitarske rečenice.
Šarlova muzika nije oduševljeno dočekana od većeg dijela kritike, ali to je vrlo subjektivna stvar.
Naviklom uhu registriranje svih tih tonova, šumova, zvukova prava je poslastica.
Taj trio treba znati slušati, otkrivati sve slojeve tih stvari koje su, unatoč uticajima, autentične i pošteno odsvirane s beskompromisnom energijom i specifičnim načinom svirke.
Uz sve to, tekstovi koje Šarlo akrobata pjeva su originalni, netipični za naše "u mnogo riječi malo toga kaže" podneblje, a njihove poruke i pamtljivost vrlo bitni, što će i vrijeme pokazati.
Kremer, je l' može bez opaske? Nemoj napisati ni (Može - Kremer). Hvala.
Izvrstan kraj prave jugoslavenske rock'n' roll večeri kakvih i nije bilo puno, a kakvih bi trebalo više. Sutradan će se Idoli na ovom istom mjestu uvrstiti među zvijezde.
Napisao: Zoran Pezo, obrada: Yugopapir (Džuboks, mart 1981.)
Nije se znalo da li Orgazam nastupa tamo ili u "Kulušiću", iako je radio redovito javljao da ne nastupaju zbog bolesti člana grupe.
Jovec i Gile nisu mogli zastupati cjelinu, ali su odlučili da utuku vrijeme pridruživši se Šarlu.
Sastav "Hajde da se prošetamo do ruba litice" (Električni akrobata, Orgazam Šarlo... igrajte se dalje sami) kombinirano je šibao stvari ovih dvaju grupa i izvrsno zabavljao prisutne.
Opušteno, ali žestoko su se redale "Zlatni papagaj", "Niko, niko", "Vi", "Prevaren", i tako-to.
Mijenjaju se instrumenti, VD pjeva, prijatelji im se pridružuju, a zatim naglo prekidaju i obećavaju još luđi povratak kasnije.
"Kulušićem" se motaju i neki tipovi s televizije i sve što rade je da mašu reflektorom i snimaju nas nekoliko kako plešemo.
Inače, na televiziji nije bilo u toku svih sedam dana nikakvih priloga o Pozdravima, osim dva muzička broja Zane i Yu grupe u Nedjeljnom popodnevu.
Na pozornicu izlazi Annoda Rouge predvođena Goranom Vejvodom s gitarom i pjevačicom Draganom Šarić, čiji izgled i glas podsjećaju na Ninu Hagen.
Za bubnjevima je VD, a i plavokosi basista očito nije neznalica.
Prilično neuvježbani, pomalo uplašeni i ometani smušenom TV ekipom, ipak su izazvali pažnju stotinjak gledalaca.
Vejvoda je nabacivao opasne grimase i akorde dostojne pažnje, a Dragana je pjevala glasom zavidnog opsega.
Skicirajući stvari koje su pravi potencijali - zaintrigirali su, a Dragana mora razmisliti da li su tekstovi na engleskom pravo rješenje.
Ukratko, jako divlje i jako obećavajuće za prvi put.
A uslijedio je - rasap.
Šarlo i komadić Orgazma, Annoda i njihovi saputnici, zajedno rekapituliraju stare standarde i prikazuju retrospektivu beogradskog rocka i srodne mu potrošne muzike.
Od "Umoran od svega", "Sutra imam prazan stan" pa do "Retko te viđam s devojkama".
Prave izlet i u zagrebačko dvorište i odjekuju "Djevojke u ljetnjim haljinama volim", "Radio ljubav", "Subotom uvečer".
Svaka se ideja trenutačno realizirala.
Prisutni su se oduševljeno uključili i na trenutke je više ljudi na sceni nego ispod nje.
Istinska fešta, kolektivno pjevanje, sviranje, izmjenjivanje instrumenata i mikrofona, raspojasani Gile i Papić u transu.
Velikom zabavom Vokalno instrumentalni ansambl "Ima nas kolko 'oćeš" vozi nadahnuto i snažno.
Koliko je bilo zezanja, toliko se i istinski prašilo. Prava, čista zabava.
Naravno, pomalo se razvodnjavalo zbog prevelikog priliva onih koji bi željeli ponešto zasvirati.
No, tada "Šarlo za sve" preuzima dirigentsku palicu u svoje ruke.
Potpomognuti silnim pratećim vokalima rasturaju svoje stvari.
VD izvlači iz sebe nepoznatu energiju, tutnji po kožama bez vidnog zamora, iako svira neprekidno gotovo sat i po.
Pokazuje što je prvenstveni zadatak bubnjara i ritmovi pršte na sve strane.
Koja sipa trzalice i prosto umlaćuje bas koji rokće li rokće i tutnji glatkim podom ne baš gusto napućene prostorije.
Milan pjeva i brije gitaru mirkajući iz nje one karakteristično akrobatske gitarske rečenice.
Šarlova muzika nije oduševljeno dočekana od većeg dijela kritike, ali to je vrlo subjektivna stvar.
Naviklom uhu registriranje svih tih tonova, šumova, zvukova prava je poslastica.
Taj trio treba znati slušati, otkrivati sve slojeve tih stvari koje su, unatoč uticajima, autentične i pošteno odsvirane s beskompromisnom energijom i specifičnim načinom svirke.
Uz sve to, tekstovi koje Šarlo akrobata pjeva su originalni, netipični za naše "u mnogo riječi malo toga kaže" podneblje, a njihove poruke i pamtljivost vrlo bitni, što će i vrijeme pokazati.
Kremer, je l' može bez opaske? Nemoj napisati ni (Može - Kremer). Hvala.
Izvrstan kraj prave jugoslavenske rock'n' roll večeri kakvih i nije bilo puno, a kakvih bi trebalo više. Sutradan će se Idoli na ovom istom mjestu uvrstiti među zvijezde.
Napisao: Zoran Pezo, obrada: Yugopapir (Džuboks, mart 1981.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
http://www.facebook.com/yugopapir
https://twitter.com/Yugopapir
http://www.facebook.com/yugopapir
https://twitter.com/Yugopapir