Koje državljanstvo imaš, budući si već osam punih godina u Americi? "Jugoslavensko, iako mi gazde preporučuju da uzmem i američko državljanstvo. No, ja to ne želim, jer sam ipak Jugoslaven. Ne prodajem se ja za dolare!"
Pronaći Slavišu Žungula, nekadašnjeg golgetera splitskog "Hajduka" i državnog reprezentativca, a kasnije zvijezdu malog nogometa Amerike - nije bila laka stvar. A i kad ga pronađeš, to još ništa ne znači, jer je Slaviša - odnosno Steve Jungle, kako ga u Americi zovu odbijao jugoslavenske novinare tražeći im novac za interview. Na taj način nije dao ni jedan interview, a štos s naplaćivanjem poslužio mu je kao dobra obrana.
No "Polet" ne bi bio "Polet" kad tomu ne bi doskočio.
Preko (svemogućih) veza i poznanstava, uspjeli smo - ovaj put preko Slavišina druga iz djetinjstva, novinara Marinka Božića - saznati da boravi na odmoru u Splitu.
Kasnije smo u Splitu od Slavišina drugog pajdaša, čuvenog splitskog šarmera i švalera - Bare Teklića, saznali da je Slaviša sa svojom jahtom na Hvaru.
Samo uz Barinu pomoć uspjeli smo se konačno naći i sa Slavišom.
Za vrućeg dana kolovoza susreli smo se na jahti u jednoj uvali otoka Hvara....
2. dio intervjua
POLET: Zarađivao
si mnogo?
ŽUNGUL: Uglavnom!
Ispočetka sam stvarno
puno trošio, a i pomagao sam financijski neke prijatelje.
Zahvaljujući ljudima iz rukovodstva kluba - Don Lucianu i drugima -
koji su cijenili moje kvalitete, novac sam investirao u prave stvari.
Oni su bili sretni da sam ja zadovoljan.
POLET: Budi malo
konkretniji. O kojim se iznosima dolara radilo?
ŽUNGUL: Mali
nogomet nije baš bio toliko plaćen kako neki drugi sportovi. Na
primjer košarka, boks i slično.
Ti možeš zaraditi 250.000 dolara godišnje.
Zavisi kakav ugovor potpisuješ.
Zapravo, stvar je u dobrom
raspoređivanju novca. Treba adekvatno uzimati.
Ukoliko za ugovor
dobiješ 250.000 dolara, kao što sam ja dobio prve godine, onda
60.000 dolara odvojiš za platu tokom 12 mjeseci, 40.000 dolara uzmeš
za hranu, a ostatak od 150.000 dolara uložiš u "difer"...
POLET: "Difer"?
Što je to?
ŽUNGUL: Evo,
ovako... pokušaću ti objasniti.
To je novac koji ti ostaje poslije
sportske karijere. Međutim, da ne bi plaćao porez na taj novac, a
porez iznosi 20%, ulažeš ga u neki novi posao.
Taj novac, dakle, ne
može propasti, jer ga ulažeš u pametne investicije.
I na taj način
možeš zaraditi daljih 150.000 dolara.
Kako opet ne bi plaćao
onaj porez od 20%, 300.000 dolara ulažeš u novi posao i opet
dobijaš duplu lovu.
Na taj način se bogatiš i uvećavaš svoje
prihode.
Ne prodajem se
POLET: Sad mi je
jasno zašto je Srboljub Stamenković, nekadašnji igrač "Crvene
zvezde", izjavio da Steve Jungle, odnosno Slaviša Žungul,
slovi kao naš najbolji igrač nogometa u Americi...
ŽUNGUL: To je on
rekao?
POLET: Da, i rekao
je da se tvoj godišnji prihod kreće oko milijun i po dolara. Je li
to istina?
ŽUNGUL: Malo je
pretjerano, ali je činjenica da mi jako dobro ide. Ja sam sav svoj
kapital uložio u posao s kompjutorima i u nekakve građevinske firme i obrte.
POLET: Osim time,
čujem da se sada baviš i menadžerstvom oko malog nogometa?
ŽUNGUL: Ja živim
i radim u malom nogometu u Americi. Trudim se da liga malog nogometa
opstane. A ona može opstati samo uz TV-prijenose.
Zainteresirali smo
televiziju da prenosi susrete naše lige, koja broji 14 klubova, a
svaki bi klub za godišnje TV-prijenose dobio po dva milijuna
dolara.
POLET: Da se opet
malo vratimo tebi. Koje državljanstvo imaš, budući si već osam
punih godina u Americi?
ŽUNGUL:
Jugoslavensko, iako mi gazde preporučuju da uzmem i američko
državljanstvo.
No, ja to ne želim, jer sam ipak Jugoslaven. Ne
prodajem se ja za dolare!
Nostalgija
POLET: A reci mi
koji su razlozi da se svakoga ljeta vraćaš u Jugoslaviju? Porodica,
društvo, nostalgija?
ŽUNGUL: Od svega
pomalo! Uglavnom dolazim svakoga ljeta po tri-četiri mjeseca da vidim
porodicu. I onda gledam situaciju u kojoj se nalaze.
Nije im lako!
Brat mi je bez posla, a ljudi mu kažu:
"Šta da radiš, kad ti
Slaviša ima dosta para!"
POLET: To te
ljuti?
ŽUNGUL: To je
mizerno! Jer, mladi čovjek, bez obzira bio to moj brat ili netko
drugi, s diplomom u ruci bar bi trebao biti razmotren.
Mom bratu
treba žena da radi da bi mogli živjeti.
I onda sam se ja razljutio
i ponudio bratu da otvori neki lokal s mojim kapitalom i da vodi
posao.
POLET: Tako smo
zapravo stigli i do poznate afere oko veslačkog kluba "Gusar"...
ŽUNGUL: Da, brat
je htio poslovni prostor veslačkog kluba "Gusar", koji je
objavljen preko natječaja u novinama.
Mario je ponudio 800 milijuna
dinara godišnje za najam prostorija.
Nitko nije dao takvu ili sličnu
ponudu.
Primjera radi, reći ću ti da vaterpolo klubu POŠK daju za
najam diskoteke u njegovim prostorijama 350 milijuna dinara godišnje.
POLET: I oko tih
800 milijuna koje ste ponudili pukla je "tikva"...
ŽUNGUL: Bila je
to možda prevelika suma. Ja sam podržao brata. Kasnije smo legalno
dobili natječaj.
Međutim, poslije se mijenja uprava "Gusara"
i poništava se natječaj.
A zašto ako je natječaj bio javni i
društvo stoji iza toga?
POLET: A što ti
misliš zašto?
ŽUNGUL: Misliš
razlog? Zloće su to uradile, jer im valjda ja nisam odgovarao.
Svetili su mi se zbog "Hajduka", a zbog čega bi drugog?
To je
bila čista ljubomora.
Zavist i osveta koja je jako niska i bez
karaktera i ljudskosti.
Zašto se svete mom bratu?
POLET: Valjda zbog
toga jer znaju da si ti novac uložio u izgradnju disca u tim
prostorijama!
ŽUNGUL: Dobro, to
je istina, ali ja sam u krajnjem slučaju te svoje zarađene devize
uložio u našu zemlju, u naš grad Split.
Ali, to te pokvarene
pojedince ne zanima!
Njih nije briga za nikoga, a ponajmanje za
veslački klub "Gusar".
A to je klub s tradicijom.
Ja sam
čak predložio da klubu svake godine kupimo po jedan čamac. Predložio sam
uređenje kompletnog okoliša oko kluba i parka.
Ništa nije
vrijedilo.
A kažem ti, tu se nije radilo o mojoj egzistenciji i
poslu, jer ja sam to sebi riješio, već o egzistenciji mog
nezaposlenog brata.
POLET: Tvoji
protivnici imaju drugu priču.
ŽUNGUL: Ma oni
mogu da pričaju što hoće! Oni mogu reći da to što ja pričam
nije istina, ali to vrlo dobro zna svaki Splićanin.
Nekoliko
pojedinaca drže Split.
"Hajduk" je veliki klub i dovoljno je da
netko iz njega podigne telefon i da napravi problem.
Međutim,
činjenice će izaći na vidjelo!
POLET: Diskoteka s
barom nosi naziv "Hollywood". Može, čini mi se, primiti
blizu dvije tisuće ljudi. Djeluje zaista reprezentativno. Koliko je
novca uloženo u izgradnju i opremu?
ŽUNGUL: Uloženo
je oko pet milijardi, i to sve u devizama, a veslačkom klubu smo
odmah dali predujam od 300 milijuna dinara.
Međutim, potpuno gotov
objekt stoji neotvoren već godinu dana.
A to je zaista jedino
pravo mjesto za omladinu Splita, i to na reprezentativnoj razini.
To je građeno za mlade,
za njihovu sutrašnjicu...
Da l' se to zvala diskoteka, kazalište,
salon za umjetnost ili slično - nije bitno!
Kad mladi čovjek ima
ideja, treba ga podržati, a ne sputavati.
Nikad nije kasno
POLET: Ljudi ipak
razmišljaju da ako ti godišnje daješ 800 milijuna za najam, to
treba značiti da ćeš ti od disca, zaraditi bar još tri puta
toliko. Slažeš li se?
ŽUNGUL: Ali mene
onda treba oporezovati! Što više zaradim, općina će ubrati veći
porez. Zbog čega me kočiti ako ja na neviđeno nudim milijardu
društvu?
Mislim da velika zarada ovdje nije nikakav kiks.
To može
biti kiks za druge kafiće koji ne plaćaju pošteno porez.
Gdje tu
ide lova? Koliko ljudi prima mito od vlasnika kafića? Zbog čega oni
ne daju veće poreze?
Ne treba biti previše pametan pa da se shvati
da tu nisu čista posla.
POLET: Vjeruješ
li da ćeš jednog dana napokon otvoriti "Hoolywood"?
ŽUNGUL: Ja sam
uvijek optimist! Na kraju krajeva, ja mogu i izgubiti taj novac
uložen u disco. Tih pet milijardi gubitka ja sebi mogu dozvoliti.
Ali, ja sam ipak pripremljen za slučaj sudskog spora, pa ako bude
potrebno, da uloženo naplatim prema Zakonu.
Uostalom, cijela akcija
mog angažiranja oko "Hollywooda" jedan je od poteza da vidim
reakciju u gradu gdje sam započeo.
A ukoliko se dozvoli mom bratu
Mariu da radi s discom, na taj bi se način otvorila vrata i meni
da uložim devize i da se definitivno vratim kući.
POLET: Jesi li se
ikad pokajao zbog toga što si otišao u Ameriku?
ŽUNGUL: Postoje
tu dvije stvari.
Pokajao sam se zbog navijača i zbog karijere,
odnosno zbog onoga što sam mogao dati našem nogometu i onoga koliko
bih mogao pružiti u Evropi.
A, s druge strane, uopće mi nije žao,
jer sam stekao neprocjenjivo životno iskustvo.
Vukla me želja za
napretkom, koja je svojstvena svakom mladom čovjeku.
Osim toga, u
Americi sam upoznao i sasvim drugačiji način razmišljanja.
To je
nešto što našem umu nije poznato i što naš um ne može ni
shvatiti!
POLET: Na kraju
ovoga razgovora upitao bih te kako to da si pristao na interview za
jedan omladinski list?
ŽUNGUL: Ja sam
oduvijek bio omladinac i kao takvom vrlo mi je drago da mogu neke
stvari reći i poručiti mladima.
Zato se nisam ni trenutka dvoumio da ti dam interview...
Zato se nisam ni trenutka dvoumio da ti dam interview...
Razgovarao: Damir Strugar, obrada: Yugopapir (Polet, X 1986.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)