Dan žena '87: O 8. martu govore Đurđica Barlović, Radojka Šverko, Ksenija Urličić, Vjera Lalin...



Sjećam se da mi je jednom davno, prije mnogo godina muž obećao kako će za 8. mart on sve raditi umjesto mene: i kuhati, i spremati, i prati suđe. Krenulo je dobro. Istina, skuhao je ručak, ali kad sam poslije toga došla u kuhinju, tamo sam našla takav dar-mar da sam pomislila da ću se onesvijestiti. Činilo mi se da nikada to neću uspjeti pospremiti 

Što žene misle o ženama? I kako poznate i manje poznate pripadnice ljepšeg spola doživljavaju Dan žena? Osjećaju li se tog dana posebno, slavljenički, ili je to za njih samo naporan radni dan, jednak svima ostalima u godini? I što bi sebi i drugim ženama poželjele za ovaj 8. mart i do sljedećeg "njihovog" dana? Odgovore na ta pitanja potražili smo u zagrebačkim javnim ustanovama, bolnicama, frizerskim salonima, restoranima, tržnicama, ulicama... Ukratko na svim mjestima gdje ima žena. 

A evo i što one kažu:


Jedna crvena ruža



Iva Čutura, prodavačica cvijeća na tržnici na Kvaternikovom trgu: 

- Iako sam prodavačica cvijeća i imam mnogo cvijeća u svojim staklenicima, ipak mi je drago kad i meni netko za 8. mart pokloni neki cvijet. Imam petoro djece, a moj mi sin već godina na Dan žena poklanja veliku crvenu ružu. To je samo mali znak pažnje, ali me silno raduje. 

Inače, što se moje ponude tiče, ove godine za Dan žena imat ću dosta orhideja, mimoza i ljubičica. I ostalog cvijeća, naravno. Čini mi se da ljudi najviše kupuju karanfile. Obično je za 8. mart cvijeće skuplje nego inače, ali ja sam odlučila da ću za Dan žena cvijeće prodavati po istoj cijeni kao i svakog drugog dana. 

Znam da je ljudima i inače cvijeće (i sve ostalo) skupo, pa ih ne želim još i ja pritiskati sa cijenama. Osim toga, žene su zaista zavrijedile da im barem na njihov dan netko daruje cvijet, pa želim muškarce potaknuti - makar nižim cijenama - da budu širokogrudni. 

Mislim da današnjoj ženi uistinu nije lako. Žene su postale preopterećene. Nekada su se bavile samo domaćinstvom i odgojem djece, a danas uz sve to moraju još i raditi. Čini mi se da je danas ženama teže nego prije.


Osmijeh


Radojka Šverko, estradna umjetnica: 

- Divim se ženama, jer su hrabre i izdržljive. Posebno se međutim, divim onim ženama koje su uspjele sačuvati svoje brakove i koje imaju više od jednog djeteta. Divim se i lijepim ženama. Ali usprkos tome što su pune vrlina, mislim da današnje žene nemaju mnogo razloga da budu zadovoljne. 

I previše se žrtvuju za muškarce, a mislim da malo muškaraca to zna cijeniti. 

Danas se uglavnom cijeni samo ono što je vezano za stvaranje financijske dobiti, a sve ostalo (npr. kuhanje, briga za kućanstvo, podizanje djece, ekonomiziranje) smatra se "nižim" dužnostima. 

Nisam od onih koje se vesele materijalnim vrijednostima. Mogu biti jednako nesretna i s puno novca i bez novca. Ali jedan lijepi pogled, jedan iskreni osmijeh (bez obzira je li muški ili ženski) ili zagrljaj djeteta mogu me i te kako usrećiti.


Podrška


Vjera Lalin, akademska slikarica: 

- Za 8. mart poželjela bih sebi i svim ženama isto ono što želim i svaki drugi dan. A to je da njihovi partneri imaju razumijevanja za njihove profesionalne i intimne ambicije i da ih u tome podržavaju kao što moj suprug podržava mene.

Danas je ženama veoma teško da dovedu u harmoniju sve aspekte svoje ličnosti i sva svoja zaduženja. Ali ipak, čini mi se da u tome uspijevaju.

U mom poslu, slikarstvu, svu sam pažnju posvetila ljudskom liku punom tjeskoba, strahova i egzistencijalne ugroženosti, dakle svim ljudima uopće, a ne samo ženama. A to znači i njima.


Cvijet i dijete


Ksenija Urličić, spikerica: 

- Za 8. mart imam tri želje i jedan mali komentar: manje parola, manje fraza i svečanosti, a više istinskog poštovanja, razumijevanja i ljubavi prema ženama. I to one prave ljubavi koja isključuje egoizam i opire se samoj prirodi koja je ionako suviše blaga prema muškarcima.

Željela bih prvenstveno da brak prestane biti formula za poštovanje prema ženi, da muškarci ravnopravno snose obaveze prema kući i prema djeci, da pokušaju zatomiti svoju želju za moći i vlašću i rukovođenjem, da nastoje savladati svoj bezobzirni nagon "lovca" koji im dopušta da eventualno poštuju samo one žene koje ujedno ne žele da shvate kako razlozi fizički jačeg nisu uvijek i najbolji. 

(Doduše, muškarci nemaju ništa protiv ovog o čemu govorim pod uvjetom da se toga sami ne moraju pridržavati).

Željela bih da bar mali dio cvijeća kojim nas obilato zasipaju uz "naš" dan prostru i po stazama ostalih dana u godini.

Takvo ponašanje bilo bi konačna mjera kompletnog muškarca koji bi bio dostojan cvijeća što ga pruža ženi i majci za 8. mart.

Maksim Gorki je rekao da je samo nešto bolje i ljepše od žene - majka.

Zaista, ljepši i bolji dio ovog praznika je onaj koji se odnosi na mališane. Na krhke ručice što u tajnosti izrađuju darove za svoje mame...

Na male glavice koje se trude da upamte recitacije, opet za svoje mame. Dijete sa cvijetom u ruci najnježniji je prizor vezan za 8. mart. Prizor koji ima svoju istinsku vrijednost i ispunjava srećom svaku ženu i majku.


Osmomartovski dar-mar


Marija Rubinčić, radnica u kuhinji u restoranu "Koralji": 

- Ove su godine tri radnice iz naše radne organizacije dobile malu nagradu - tri dana odmora u Portorožu za 8. mart. Tako ću ove godine Dan žena proslaviti tamo. Bit će to za mene prava rijetkost, da se na taj dan odmaram, jer obično baš na 8. mart u našem restoranu ima najviše posla. Ne stignemo ni predahnuti, a kamoli slaviti. 

Ipak, mi i na radnom mjestu obilježimo Dan žena ali tjedan dana kasnije. 

Inače, čini mi se da se današnji muškarci mnogo drukčije odnose prema Danu žena nego prije, recimo, dvadesetak godina. Naravno, i onda se slavilo, ali muškarci su bili suzdržaniji, kao da su teže prihvaćali slavlje u ime žena. 

Sjećam se da mi je jednom davno, prije mnogo godina muž obećao kako će za 8. mart on sve raditi umjesto mene: i kuhati, i spremati, i prati suđe. 

Krenulo je dobro. 

Istina, skuhao je ručak, ali kad sam poslije toga došla u kuhinju, tamo sam našla takav dar-mar da sam pomislila da ću se onesvijestiti. 

Činilo mi se da nikada to neću uspjeti pospremiti. 

Današnja žena mora stalno biti i spretna domaćica i uzorna radnica. A to je teško, gotovo nemoguće. U dubini duše svaka se žena ipak mora odlučiti hoće li joj na prvom mjestu biti karijera ili obitelj. 

Priznajem, ja sam prije bila ponajprije obiteljski čovjek. Tek sada, kad su mi djeca već velika, mogu se u potpunosti posvetiti poslu.


Svestrana i marljiva


Anita Simončić, poslovođa u frizerskom salonu "Bratstvo":

- Današnja suvremena žena mora biti svestrana. Marljiva i na svom radnom mjestu i kod kuće. Osobno sam zadovoljna i svojim poslom i životom općenito. Imam dvoje, već velike djece, kćer (15) i sina (22).

Za Dan žena obično mi poklone neku sitnicu, ali budući da su već veliki, sad bi i oni slavili 8. mart, na svoj način. Što se muža tiče, on mi zaista puno pomaže svaki dan, pa ne očekujem s njegove strane nikakav specijalan tretman za Dan žena.

Inače, 8. mart slavimo i ovdje, na radnom mjestu, odnosno poslije radnog vremena. Vjerojatno ćemo o vlastitom trošku otići negdje na ručak da se malo odmorimo i opustimo, jer obično neposredno prije Dana žena imamo mnogo više posla nego inače. 

Žene na svoj dan žele izgledati posebno lijepo, pa mnoge dolaze na frizuru.


Zdravlje i razumijevanje


Đurđica Barlović, pjevačica:

- Za mene je 8. mart gotovo uvijek radni dan, jer tada nastupam i zabavljam druge. I ove godine nastupam u Puli u Yachting-klubu tamošnje marine. Bit će to jedan lijepi program s modnom revijom, namijenjen prvenstveno ženama.

Često sam nastupala na koncertima posvećenim ženama, a jedan od najdražih nastupa bio je prošlogodišnji koncert od kojeg je prihod namijenjen zagrebačkoj Klinici u Petrovoj, i to za nabavku potrebnih medicinskih instrumenata.

Za 8. mart ženama bih ponajprije poželjela zdravlje.

Zatim, malo više pomoći i podrške njihovih supruga i malo više obostranog razumijevanja i pažnje. I da se uspiju snaći u svim obavezama koje je na njih natovario suvremen način života.


Češljaj me, češljaj majkica


Ljubica Kroflin, slikarica: 

- Većini žena oduvijek je bio i ostao osnovni cilj da budu majke. Ali današnja žena traži i nešto više, traži status u društvu. Mislim da sam ja ipak na prvom mjestu majka, a tek onda žena za javnost.

Čak je i velik dio mog opusa posvećen ženama, a osobito mi je draga slika koju sam posvetila mojoj šogorici kada je bila u drugom stanju. Sliku sam nazvala "Češljaj me, češljaj majkica" po poznatoj pjesmi koju sam i sama kao trinaestogodišnjakinja pjevala na jednom natjecanju pionira Hrvatske i s tom pjesmom osvojila prvo mjesto.

Ta mi je pjesma vrlo draga, jer je životna i voljela bih kad bi sve majke na svijetu posvetile svojoj djeci takvu nježnost o kakvoj pjeva pjesma. Vrlo me boli kad neke majke napuštaju svoju djecu i nikako to ne mogu shvatiti i s tim se pomiriti.

Za 8. mart pripremila sam i tri izložbe mojih radova. Moj trinaestogodišnji opus podijeljen je u tri dijela: jedan će biti izložen u tvornici "Pliva" u Savskom Marofu, drugi u novoj knjižnici "Ante Kovačić" u Zaprešiću, a treći u Društvu naivnih likovnih umjetnika Hrvatske u Zagrebu. Na toj izložbi sudjelujem zajedno s kolegicom Darijom Lovak.


Angažirana i zadovoljna


Doc. dr Đurđa Janković, rukovodilac Odjela za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku Klinike za ženske bolesti i porode KBC Petrova 13: 

- U našem kliničkom laboratoriju radi čak 21 žena i samo jedan muškarac, doktor znanosti. Žene su vrlo podobne za laboratorijski posao, jer su pedantne, precizne i znaju se odlično koncentrirati.

Muškarci su opušteniji, nonšalantniji, a to nije dobro za obavljanje zahtjevnih laboratorijskih zadataka.

Inače, za nas u Petrovoj klinici Dan žena je radni dan kao i svaki drugi.

Ne zato što mi taj dan ne bismo željeli posebno proslaviti, nego zato što nam ritam života u klinici ne dopušta da se opustimo.

Kakva je današnja suvremena žena? Po mom mišljenju vrlo angažirana, možda i previše, a ipak je pritom uspjela ostati uravnotežena i uglavnom zadovoljna. Jer, istina je da rad s jedne strane zamara, ali s druge strane na izvjestan način koristi ženi. 

Znam neke žene koje ne rade mnogo pa im ostaje previše vremena da razmišljaju o sebi. To nije dobro, jer su obično takve žene nesretne i bolesne, ili si umišljaju da su bolesne.

Mislim da su za suvremenu ženu najteže te stalne transformacije koje se od nje očekuju: čas mora biti savršena na svom radnom mjestu, čas izvanredna domaćica, čas šarmantna sugovornica u društvu.

Ali u određenom (najvećem) razdoblju života žena ipak uspijeva držati sve konce u svojim rukama.


Emancipirane i slobodne


Slavica Kovačević, prodavačica u "Irisu": 

- Živim sama, pa obično Dan žena slavim u krugu prijatelja. Tako ću ga proslaviti i ove godine. Najradije bih otišla u neki kafić gdje je mirna i ugodna atmosfera i gdje svira tiha, romantična glazba da tamo popričam s prijateljima.

Ove godine na Dan žena radim do 20 sati, pa poslije toga neću baš biti orna za neka velika slavlja. Još do prije dvije godine slavili smo Dan žena i u našoj radnoj organizaciji, ali morali smo odustati od toga, zbog skupoće.

Što se najviše prodaje za 8. mart?

U svakom slučaju parfemi. Kupuju ih i muškarci i žene, ali s tom razlikom da muškarcima najčešće moramo sugerirati koji parfem da poklone svojoj dragoj, a žene uvijek točno znaju što žele.

A takve su, kao pri kupovanju, današnje žene i općenito: emancipirane, slobodne, znaju se posvetiti sebi.

Mislim da bi svaka žena trebala odvojiti za sebe minimalno pola sata dnevno. Ja si priuštim i dva sata. Prošetam, trčim, gimnasticiram... 

Danas je veoma važno da žena uvijek dobro izgleda. Ne smatram da je izgled presudan za unutarnje zadovoljstvo, ali je svakako veoma važan.

Pripremila: Ksenija Žlof, snimio: Robert Rajtić, obrada: Yugopapir (Vikend, mart 1987.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)