Pages

Zdravka Krstulović, Boris i Dean Dvornik: Sjećanje na Asju Kisić i snimanje "Malog mista"



Bilo je nezaboravno to ljeto na snimanju u Starigradu na Hvaru. A bili smo Dino i ja dobro zaradili. Samo što novac nismo nikad vidjeli. I danas se s ocem Borisom zafrkavamo na račun toga. Uvijek ga pitamo: "Stari, a di je onih naših 120.000 dinara iz "Malog mista"? Za te novce moglo se u ono vrijeme i fiću kupiti

Kolovoz 1996: Upravo u vrijeme kad Hrvatska televizija reprizira legendarno "Malo misto" Miljenka Smoje, brojne poklonike serije i njezinih likova pogodila je tužna vijest: u Splitu je u 83. godini umrla Asja Kisić - Bepina, glumica koju su zbog vrhunske glume i nevjerojatne popularnosti družbenice dr. Luiđija u "Malom mistu" rijetki poznavali po njenom pravom imenu. 

Asja Kisić umrla je na internom odjelu KBC-a Split u 7 sati ujutro, 3. kolovoza, gdje je mirovala nakon teške operacije. 

Njezino narušeno zdravlje nije izdržalo ni uza svu njegu liječničkog osoblja koje je svojoj omiljenoj Bepini svim silama željelo pomoći.

Velika dramska umjetnica rođena je 29. siječnja 1914. u Zadru. U splitski HNK došla je 1967. i u dvadesetak godina do mirovine odigrala je brojne zapažene uloge, sve jednako uspješno i sa studioznim pristupom liku neovisno o tome je li riječ o junacima antičke tragedije ili pučkog kazališta. 

Najveću popularnost postigla je igrajući Bepinu u "Malom Mistu" i nekoliko godina poslije snimanja serije povukla se u mirovinu. 

U povodu 100. obljetnice HNK dobila je visoko priznanje za glumačka ostvarenja.


Tako jednostavna, a tako velika žena



Velika je bol Borisa Dvornika za svojm prijateljicom Asjom Kisić: 

- Strašna je bol kad ti umre prijatelj. Sve je još začepljeno u grudima i teško je govoriti. Posljednji sam se put čuo telefonski s dragom Asjom prije 25 dana, još nije bila otišla u bolnicu. 

Rekla mi je: "Dođi malo do mene doma, pa ćemo se naćakulati." 

Često sam se viđao s Asjom, jer bih znao otići do hotela "Park" gdje bi ona sjedila na terasi u društvu s prijateljicama. 

Volio sam s njom popričati. Sjećam se, kad je umro Karlo Bulić, dr. Luiđi u Malom Mistu, Asja i ja tugovali smo dugo za njim. Puna tri mjeseca nismo mogli od boli ni zboriti.

Nakon našega telefonskog razgovora Asja je završila u bolnici, a završio sam i ja. 

Ona je ležala na četvrtom, a ja na prvom katu zbog aritmije. Nismo se smjeli nijedan ni drugi micati, pa se nismo viđali. 

Ja sam preko mojih znanaca liječnika čuo da je operacija uspjela i da se oporavlja. Mislio sam da će sve biti u redu. 

Iz bolnice sam otišao u Sutivan na Brač, odmoriti se, jer prvi puta nisam bio zauzet Splitskim ljetom. Te subote kad je umrla došao sam u Split i otišao do teatra. 

Tada sam doznao da je Asja umrla. 

Strašno mi je teško. Uvijek kad bih gledao "Malo misto" na televiziji, razmišljao bih o tome koliko je ljudi iz serije već umrlo. 

Teško mi je, puno mi je teško zbog Asje. Kao da će mi puknuti u grudima - jedva je izgovorio Boris Dvornik.

Dva dana prije nego što je Asja Kisić umrla, doznavši da je njena draga kolegica u bolnici, Zdravka Krstulović nije mogla prikriti suze. 

- Kad sam doznala da je umrla sjećanja su navrla i sve je bilo tako teško. Kad sam došla raditi u kazalište, Asja Kisić bila je prvakinja splitskog HNK-a. I ostala je prvakinja.

Tako jednostavna, a tako velika žena. 

Uvijek sam se divila njenoj glumi i onoj prepoznatljivoj dozi ironije u njoj. 

Iako nije dolazila u kazalište, nakon što je otišla u mirovinu, viđala sam je u šetnji na Bačvicama. 

Zadnji smo se put srele prije dva mjeseca. Takav je život, neumoljiv. Nema više naše Bepine.


Pjer Francuz i prvi disko klub u nas



Za najmlađeg glumca "Maloga mista", Deana Dvornika, Asja Kisić uvijek je bila i ostala samo draga teta Bepina. Njihovo druženje za snimanja serije i igra u slobodno vrijeme ostali su nezaboravni. 

I uz svu bol, Deanu će teta Bepina ostati besmrtna.

Televizijska serija "Malo misto" najpopularniji je projekt u povijesti hrvatske televizije. 

Iako je njezin autor, Miljenko Smoje, koji je umro prošle godine, napisao mnogo "lipih stvari koje nije smija reć", "Malo misto" ga je učinilo besmrtnim. 

A likovi koje je stvorio dr. Luiđi, Bepina, Roko Prč i Anđa Vlajina u narodu su bili poznatiji od imena svojih interpreta. 

Majstorski odabir glumaca napravio je Danijel Marušić, redatelj serije, i nemoguće je zamisliti neke druge glumce kako glume dobro nam znane likove.

I mala je dalmatinska mjesta Smoje ovom serijom naglo popularizirao. 

"Malo misto" snimalo se punih osam mjeseci na nekoliko lokacija: Supetru i Milni na otoku Braču, Vranjicu i najvećim dijelom Starigradu na Hvaru. Snimalo se i u Splitu, Zagrebu i Trstu.

Prije gotovo 27 godina, kad se "Malo misto" snimalo, 1969. i 1970, mjesta po dalmatinskim otocima bila su dosta izolirana, ali je upravo tada turizam donio revolucionarne promjene. 

Tako je 1969. u Jelsi na Hvaru sadašnji gradonačelnik Bola Petar Ivulić, poznatiji u ono vrijeme kao Pjer Francuz, otvorio prvi disko klub u nas. 

Doveo je na Hvar i prvi Chevrolet Cabriolet i gliser. 

Pričajući o tim vremenima, Ivulić najčešće spominje glumce iz "Malog mista" kao posjetitelje njegova disko-kluba i lijepu Zdravku Krstulović, Anđu Vlajinu koja se rado vozila u njegovom Chevroletu.

Osim malih mista i ljudi koji u njima žive, uzdigao je Smoje i mnoge domaće životinje na visoki pijedestal. 

Dalmatinski magarac postao je gosp. Tovar, a vjerni pas Belina, koju dr. Luiđi svuda vodi sa sobom okarakterizirao je cijelu pasminu, tako da danas kad na ulici ugledaju škotskog ovčara mnogi još kažu: "Vidi Beline".


Djeca Roka Prča



S Belinom su se za vrijeme snimanja serije najradije igrala dva najmlađa glumca u seriji: Dean i Dino, sinovi Borisa Dvomika. 

Kad se "Malo misto" počelo snimati, Dean je imao samo 6 godina, a Dino 4,5 godine. Njih su dvojica glumili djecu Roka Prča i Anđe Vlajine, a poslije i maloga Marinka. 

Danas poznati glazbenici, sjećaju se svojih glumačkih početaka i vremena kad se "Malo misto" snimalo kao najljepših trenutaka u životu.

- Bila je to za nas djecu prava zabava - kaže Dean Dvornik. - Nije nam bio nikakav problem naučiti tekst i to kao od šale odglumiti. Najveći je problem bio čekati da se postave kamere i da dođeš na red za snimanje. 

Neprekidno smo se igrali s Belinom, točnije s Leom. Naime, Belina nije bila kuja, bio je to mužjak Leo.

I dan danas mi zvoni u glavi od udarca koji sam dobio od Zdravke Krstulović. 

Hvata me smijeh kad se sjetim toga, ali me nenamjerno doista jako udarila. Bilo je to kad sam ja nevoljko reagirao u sceni prije Božića i bunio sam se što ću kao dite mjesnog komunista dobiti samo jedan dar za Novu godinu i kažem: 

"A je li, pape, kako nazadna dica dobivaju dva dara, a mi napredni samo jedan dar? Oću i ja bit nazadno dite!" 

E onda me moja draga teta Zdravka Krstulović, u seriji moja mama Anđa, udarila jako po glavi.

Ja sam od bola zaboravio na tekst i instinktivno upitao: 

"Zašto si me tako udarila?" 

To je bilo toliko vjerno, jer me zbilja zaboljelo, da su to poslije ostavili, iako nije bilo predviđeno u scenariju.






Serija za sve generacije



Bilo je nezaboravno to ljeto na snimanju u Starigradu na Hvaru. A bili smo Dino i ja dobro zaradili. Samo što novac nismo nikad vidjeli. I danas se s ocem Borisom zafrkavamo na račun toga. Uvijek ga pitamo: 

"Stari, a di je onih naših 120.000 dinara iz "Malog mista"? 

Za te novce moglo se u ono vrijeme i fiću kupiti.

A o novcu sa snimanja serije Zdravka Krstulović kaže: 

- Novci su nestali jer smo ga pojeli i popili za vrijeme snimanja "Malog mista". Iako je disciplina, koju je tražio redatelj Danijel Marušić, bila na razini, svi smo se mi glumci i ekipa vrlo dobro zabavljali. 

Bilo je to nezaboravno, najljepše vrijeme u mom životu. 

Veseli me danas kad vidim da se i moja osamnaestogodišnja kći Ivana od srca smije gledajući "Malo misto".

Znači da je ta serija zaista prava, za sva vremena i za sve generacije.

Najveće preinake za vrijeme snimanja serije doživio je lik Roka Prča. 

Borisu Dvorniku bila je to prva televizijska uloga, iako je tada tridesetogodišnji glumac imao iza sebe već desetogodišnju glumačku karijeru i dvadeset filmova. 

 - Roko je trebao biti mala uloga, konobarčić koji gradonačelniku broji pive i onako se muva. 

Ali kad sam došao u seriju i dokraja se upoznao i sprijateljio sa Smojom, počeo sam razvijati tu ulogu, i od malog konobarčića Roko je postao direktor svih hotela u Malom mistu. 

Svi su likovi za snimanja doživjeli neke promjene, osim dr. Luiđija. On je imao svoj ustaljeni tekst i mislim da je to najbolji lik ikada prikazan na našoj televiziji - sjeća se Boris. 

Napisala: Gordana Pahlić, obrada: Yugopapir (Arena, VIII 1996.)






Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)