U studijima Košutnjaka upravo je završeno ateliersko snimanje interijera. Ekipa se sprema u Crnu Goru, gdje će raditi u manastiru Majinama kod Budve i na Cetinju. Od 5. siječnja do danas završena je oko polovina filma; u lipnju mjesecu očekuje se kraj, a u rujnu premijera
U ovoj godini, kada se slavi desetgodišnjica naše kinematografije, i kada se govori o njezinoj umjetničkoj afirmaciji, pojavili su se neki elementi, koji bi, po svemu sudeći, morali pridonijeti onome, što svi očekujemo. Bez obzira na činjenicu, da je riječ o prvome crnogorskom umjetničkom filmu, postoje elementi, koji ulijevaju ako ne vjeru, a ono bar nadu u uspjeh, i to ne samo ovog pokušaja, nego čitave naše kinematografije, čiju nam budućnost mnogi stručnjaci proriču kao veoma sjajnu.
Prvi put historijska tema pred našom kamerom.
Prvi put umjetnički film u rukama Velje Stojanovića, tvorca dokumentarnog filma koji se tako snažno izdvojio iz obilja onoga što je snimljeno u ovih deset godina naše filmske egzistencije, a to je "Perast - mrtvi grad"
Ali upravo te relativne
garancije, da bi film mogao biti dobar, vrlo su često dvosjekli mač.
Smijemo li kompromitirati - i što sve nije
kompromitacija - temu historijsku, dakle poznatu, realnu.
Do koje mjere smije i dokle mora da ide fantazija scenarista i umjetnička sloboda režisera? Dokle smjelost snimatelja, u neprekidnom traženju novih izraza?
Do koje mjere smije i dokle mora da ide fantazija scenarista i umjetnička sloboda režisera? Dokle smjelost snimatelja, u neprekidnom traženju novih izraza?
A režiser, koji stekne
ime, priznato ime, na dokumentarnom filmu? Smije li se o njemu još
govoriti kao o nekom početniku? Može li se znati, hoće li deseci
snimljenog kratkometražnog materijala, biti ovdje na odmet ili od
koristi?
Predugo se čekalo s umjetničkim, to jest s dugometražnim filmom.
Pitanje zašto se čekalo, ostalo bi sigurno bez odgovora, zato je bolje i ne postavljati ga.
I kad već svi smatraju da je ova godina odlična, nadajmo se da će i Velja Stojanović u znaku te odlučnosti dati djelo afirmiranog režisera, s konačnim pravom na naziv umjetnika.
Predugo se čekalo s umjetničkim, to jest s dugometražnim filmom.
Pitanje zašto se čekalo, ostalo bi sigurno bez odgovora, zato je bolje i ne postavljati ga.
I kad već svi smatraju da je ova godina odlična, nadajmo se da će i Velja Stojanović u znaku te odlučnosti dati djelo afirmiranog režisera, s konačnim pravom na naziv umjetnika.
Evo malo povijesti o
glavnom liku filma.
"1767. goda javi se Šćepan Mali, kojega postaviše Crnogorci carem. I toga goda dva nasilna vezira vojevaše na Cernu Goru s bezbrojnim vojstvom i sramotno podjoše od nje s velikijem stidom. I venecijanski duks posla mnogo vojstva po moru na Cernu Goru s dogovorom Cara turskoga. I oni se sramotno vratiše i stidno. Ovo je svoj Evropi i cijelome svijetu izvjesno."
U Vuka Vranete živio je Šćepan, odnekud dolutao, malen i nježan čovjek još mlad, što je
skupljao trave i bilje po planini i liječio živalj oo okolini. I po
tom je poznat bio.
S bolesnim djetetom dodje
mu jednom i majinski kapetan Marko Tanović, što se vratio iz
Rusije sa carskoga dvora i svojim je očima vidjevao cara.
Petar III bio je već smaknut, no za Crnogorce mogao je biti i u izgnanstvu, pa i u samoj Crnoj Gori, jer Tanović je u viđaru prepoznao cara.
I slika careva u manastiru pokazivala je čudnu sličnost sa Šćepanom.
Pronijela se vijest o prisustvu cara, upravo u času kada je Crnoj Gori trebao car.
Opirao se Šćepan, Ličanin lutalica, opirao, ali bez uspjeha.
Nisu svi baš bili uvjereni u njegovo carsko rođenje, ali im je svima trebao car.
Petar III bio je već smaknut, no za Crnogorce mogao je biti i u izgnanstvu, pa i u samoj Crnoj Gori, jer Tanović je u viđaru prepoznao cara.
I slika careva u manastiru pokazivala je čudnu sličnost sa Šćepanom.
Pronijela se vijest o prisustvu cara, upravo u času kada je Crnoj Gori trebao car.
Opirao se Šćepan, Ličanin lutalica, opirao, ali bez uspjeha.
Nisu svi baš bili uvjereni u njegovo carsko rođenje, ali im je svima trebao car.
Uhvatiše uhode, što su za venecijansko i tursko zlato otrovom začinjavale carevu hranu. Obraniše cara samozvanca, jer su time Crnogorci branili svoju vjeru i slobodu. Branili su sebe.
A tužni Šćepanov pogled
sedam je godina gledao vojvode, sirove gorštačke zakone, ratove i
bijedu crnogorsku.
I kada je nastalo zatišje, pojavi se knez Dolgoruki s caričinim nalogom da uništi samozvanca, koji se usuđuje nazivati mužem njenim.
Knez u dvorskim lakiranim čizmama, po oštrom kamenu crnogorskih hajdučkih staza, stiže u Majine. I dovedoše Šćepana kao cara i rekoše Dolgorukome Crnogorci:
I kada je nastalo zatišje, pojavi se knez Dolgoruki s caričinim nalogom da uništi samozvanca, koji se usuđuje nazivati mužem njenim.
Knez u dvorskim lakiranim čizmama, po oštrom kamenu crnogorskih hajdučkih staza, stiže u Majine. I dovedoše Šćepana kao cara i rekoše Dolgorukome Crnogorci:
"Zar je on ikada
htio da se zove carem? Sam se ponizio i nazvao Šćepan Mali. Mi smo
ga krstili kako smo htjeli. Stvorili smo ga carem.
Razaberi ovo, čestiti principe, svi sad znamo da Šćepan nije car - a opet ga hoćemo. Ako Sćepan pogine, i mi ćemo uza nj.
On smiri narod i pobijedi Turke i postavi sud u besudnoj zemlji, a uz to je jeftino carevao. Nije tražio ni pare ni dinara.
Da je on i pravi car, ako ne valja, mi ga trpjeti ne bismo mogli. Ovo te lijepo molimo. Jer mi možemo i opako".
Razaberi ovo, čestiti principe, svi sad znamo da Šćepan nije car - a opet ga hoćemo. Ako Sćepan pogine, i mi ćemo uza nj.
On smiri narod i pobijedi Turke i postavi sud u besudnoj zemlji, a uz to je jeftino carevao. Nije tražio ni pare ni dinara.
Da je on i pravi car, ako ne valja, mi ga trpjeti ne bismo mogli. Ovo te lijepo molimo. Jer mi možemo i opako".
I Dolgoruki ga pusti i
dade mu čin i bogatu uniformu i mir.
Njegov duševni mir.
Konačno svi su znali da on nije car, i da on to nikada nije htio biti.
Njegov duševni mir.
Konačno svi su znali da on nije car, i da on to nikada nije htio biti.
I kad prvi put usnu,
smiren, što je opet našao sebe, iako i dalje na čelu crnogorskog življa, ubi ga
britvom na spavanju turska uhoda, Cincarin Stanko.
*****
Književnik Ratko Đurović
prikupio je sav mogući materijal o Šćepanu Malome, čija je vlast
bila kratka, ali plodna.
U našoj historiji figura Šćepanova osamljena je, ali veoma interesantna pojava.
Pitanje je, kakva će ona biti u našem filmu?
U našoj historiji figura Šćepanova osamljena je, ali veoma interesantna pojava.
Pitanje je, kakva će ona biti u našem filmu?
To zavisi od scenarista i
od režisera, koji će u krajnjoj liniji i biti najodgovornija
ličnost. A zavisi i od Frane Vodopivca, snimatelja filmova "U
oluji" i "Djevojka i hrast".
U studijima Košutnjaka
upravo je završeno ateliersko snimanje interijera. Ekipa se sprema u
Crnu Goru, gdje će raditi u manastiru
Majinama kod Budve i na Cetinju. Od 5. siječnja do danas završena
je oko polovina filma; u lipnju mjesecu očekuje se kraj, a u rujnu
premijera.
Naslovnu ulogu igra Rade
Marković, a sudjeluju Strahinja Petrović, Ljubiša Jovanović,
Ljuba Tadić, Vasa Perišić, Bora Begović, Pera Begović, Raša
Plaović, Vasa Kosić, Viktor Starčić, Junus Međedović, Miloš
Jenkić, Karlo Bulić, Desa Živković, Senka Čipović i drugi.
Pretpostavlja se da će ulogu Dolgorukog igrati Branko Pleša.
Pretpostavlja se da će ulogu Dolgorukog igrati Branko Pleša.
Inscenacija je majstora
Mila Milunovića, a muzika Krešimira Baranovića.