Od petka uvečer do subote poslije podne Filmska redakcija TV Beograd pripremila nam je maraton od jedanaest domaćih filmskih komedija. Ako se ovako produži - TV ljeto 87. možda ćemo pamtiti kao maratonsko!
Petak, 26. VI 1987, 22:10 - Ćao, inspektore!
Domaći, boja, 1985, 81 minuta, režija: Zoran Čalić, glavne uloge: Bata Živojinović, Boro Stjepanović, Mira Furlan, Nikola Simić, Danica Maksimović, Miodrag Andrić, Taško Načić i drugi
U malom mjestu, dva policajca Boki i Pajko žive bez većih uzbuđenja. No Boki sanjari o tome da postane velik policajac i neprestano traži pustolovine. Jednom prilikom, uistinu se upliće u pravu kriminalističku intrigu u kojoj su s jedne strane domaća tajna policija, a s druge međunarodna banda...
Film "Ćao, inspektore!" imao je radni naslov "Operacija vazelin". Dovitljiviji će zasigurno pogoditi da fabula vrvi sprdanjem s homoseksualcima koji, uzgred, u priči figuriraju i kao međunarodni zavjerenici.
Većina viceva u filmu zapanjujuće je izravna i vulgarna, no kad se gledalac na to privikne, ponekad će se i nasmijati.
Ćao, inspektore! inače je prilično dopadljiv pokušaj Zorana Čalića i njegova koscenarista Jovana Markovića da se odmaknu od stereotipova serije Lude godine.
Bata Živojinović nesumnjivo uživa u svojoj ulozi policajca Bokija, Boro Stjepanović vrlo mu je dobar partner, a jedino je Mira Furlan pomalo nesigurna u kakvoj se vrsti filma našla.
S nešto više rada na scenariju i smišljanju gegova, s bogatijom produkcijom, film je mogao biti čak odličan, a ovako je samo dopadljiva razbibriga koja će u sklopu Filmskog maratona privući brojne gledaoce. (Nenad Polimac)
Većina viceva u filmu zapanjujuće je izravna i vulgarna, no kad se gledalac na to privikne, ponekad će se i nasmijati.
Ćao, inspektore! inače je prilično dopadljiv pokušaj Zorana Čalića i njegova koscenarista Jovana Markovića da se odmaknu od stereotipova serije Lude godine.
Bata Živojinović nesumnjivo uživa u svojoj ulozi policajca Bokija, Boro Stjepanović vrlo mu je dobar partner, a jedino je Mira Furlan pomalo nesigurna u kakvoj se vrsti filma našla.
S nešto više rada na scenariju i smišljanju gegova, s bogatijom produkcijom, film je mogao biti čak odličan, a ovako je samo dopadljiva razbibriga koja će u sklopu Filmskog maratona privući brojne gledaoce. (Nenad Polimac)
Subota, 00:19 - Sreća u torbi
Domaći, crno-bijeli, 1961, 85 minuta, režija: Radivoje Lola Đukić, glavne uloge: Mija Aleksić, Miodrag Petrović Čkslja, Vera llićĐukić, Đokica Milaković i Mihajlo Viktorović, Aleksandar Stojković i drugi
U servisnoj stanici dogodila se krađa, ali šef Raka uspije spriječiti lopove da odnesu novac. Na nesreću, tu počinju njegove muke jer ne zna što će s milijunima koji su ostali kod njega.
Strah ga je da sve prijavi policiji, pretpostavljajući da bi ga mogli optuziti za sudioništvo u krađi. On se ipak uspije osloboditi novca i oženiti Marom koja ga nije htjela dok je petljao s milijunima...
Strah ga je da sve prijavi policiji, pretpostavljajući da bi ga mogli optuziti za sudioništvo u krađi. On se ipak uspije osloboditi novca i oženiti Marom koja ga nije htjela dok je petljao s milijunima...
Nastavak komedije Nema malih bogova snimljen je izuzetno brzo: samo šest mjeseci nakon premijere prvog filma - Sreća u torbi, bila je spremna za premijerno prikazivanje.
Uostalom, takvi su filmovi lako nastajali jer su u osnovi bili situacione komedije za koje nije trebalo mnogo novca, nego rutine i ispisanosti, koje su Radivoje Lola Đukić i njegov koscenarist Novak Novak imali u neiscrpnim količinama.
Film je imao fenomenalan uspjeh, a Đukić je tih godina postao domaća znamenitost: kritičari nisu imali osobitih pohvala za njegovo spajanje farse i satire, ali je zadovoljština na kino-blagajnama bila vise nego dostatna. (N. P.)
01:54 - Rad na određeno vrijeme
Domaći, boja, 1980, 83 minute, režija: Milan Jelić, glavne uloge: Ljubiša Samardžić, Milena Dravić, Bata Živojinović, Relja Bašić, Neda Arnerić, Vlasta Knezović, Jelisaveta Sablić i drugi
Protagonist filma Rad na određeno vrijeme nastavnik je u jednoj beogradskoj osnovnoj školi, čiji se problemi neizmjerno nagomilavaju. Stanuje kod udate sestre, u pretrpanom jednosobnom stanu, a u školi nikako da dobije stalni posao, već neprestano radi "na određeno vrijeme".
Upoznaje majku jednog svog učenika i privlače ga - i ona i dječak. Očito ne bi bilo većih teškoća da zasnuje novu obitelj, budući da je dječakova majka rastavljena, no upravo u tom razdoblju nju neprestano posjećuje akviziter knjigama, čije su namjere slične kao i nastavnikove.
I kad mu se učini da će svi njegovi planovi propasti, nailazi iznenadno rješenje...
Upoznaje majku jednog svog učenika i privlače ga - i ona i dječak. Očito ne bi bilo većih teškoća da zasnuje novu obitelj, budući da je dječakova majka rastavljena, no upravo u tom razdoblju nju neprestano posjećuje akviziter knjigama, čije su namjere slične kao i nastavnikove.
I kad mu se učini da će svi njegovi planovi propasti, nailazi iznenadno rješenje...
Film Rad na određeno vrijeme prikazan je na pulskom festivalu 1980. godine, uz izuzetnu aklamaciju publike u Areni. Dobio je Jelena (Nagrada časopisa Studio - op. Y.) kao najbolji film festivala, Ljubiša Samardžić nagrađen je za najbolju mušku ulogu, a u kinima je bio superiorno najgledaniji film godine.
Takav uspjeh rezultat je vješte režije Milana Jelića (njegov šarmantni Tigar već je osvojio Jelena dvije godine ranije), dobre glume nekoliko popularnih jugoslavenskih glumaca - uz Samardžića igraju još Milena Dravić, Bata Živojinović, Relja Bašić, Neda Arnerić, Vlasta Knezović, Jelisaveta Sablić, Mića Tomić (među njima posebno imponira mali debitant Nikola Kojo), te korektnog scenarija koji uz smiješak veže i tjeskobne socijalne probleme. (N. P.)
03:53 - Zajednički stan
Domaći, crno-bijeli, 1960, 99 minuta, režija: Marijan Vajda, glavne uloge: Miodrag Petrović Čkalja (Pepi), Mića Tatić (Miša), Dragutin Dobričanin (deda Boga), Branka Veselinović (Nata), Vladimir Medar (Dragiša), Milena Dravić (Ljubica), Vuka Kostić (tetka Pola), Branka Mitić (Lula)
Stambene nedaće natjerale su studenta Mišu da se useli u zgradu koja se još gradi. No, prije njega već se uselio vječiti student Pepi, a pravo na stan polaže i penzioner, deda Boga koji već mjesecima čuva "plac" kako se tu nitko ne bi uselio.
Dolazak neželjenih stanara natjera deda Boginu obitelj da postave stražu priželjkivanog prostora...
Dolazak neželjenih stanara natjera deda Boginu obitelj da postave stražu priželjkivanog prostora...
Nakon velikog uspjeha kazališnog komada Dragutina Dobričanina, koji je samo u beogradskom Savremenom pozorištu, u toku premijernog izvođenja, imalo više od trista predstava, ništa jednostavnije nego takav hit o uvijek aktualnoj stambenoj nestašici adaptirati za film.
To je izveo Marijan Vajda - za naše uvjete nevjerojatnom brzinom!
Film je snimio za sedam dana, a još su mu samo dva tjedna trebala do premijernog prikazivanja.
Njegovu ekonomičnost olakšalo je to što je za film uglavnom angažirao glumačku ekipu iz Savremenog pozorišta, no unatoč očitim kazališnim konvencijama, publika je pohrlila u kina i učinila Zajednički stan najgledanijim ostvarenjem te godine.
Snimljen s vrlo malo novaca, Zajednički stan izazvao je kasnije pravu poplavu sličnih projekata, a Vajda je dvije godine kasnije doživio neuspjeh komedijom Šeki, pazi - snima se! (N. P.)
To je izveo Marijan Vajda - za naše uvjete nevjerojatnom brzinom!
Film je snimio za sedam dana, a još su mu samo dva tjedna trebala do premijernog prikazivanja.
Njegovu ekonomičnost olakšalo je to što je za film uglavnom angažirao glumačku ekipu iz Savremenog pozorišta, no unatoč očitim kazališnim konvencijama, publika je pohrlila u kina i učinila Zajednički stan najgledanijim ostvarenjem te godine.
Snimljen s vrlo malo novaca, Zajednički stan izazvao je kasnije pravu poplavu sličnih projekata, a Vajda je dvije godine kasnije doživio neuspjeh komedijom Šeki, pazi - snima se! (N. P.)
05:43 - Nema malih bogova
Domaći, crno-bijeli, 1961, 98 minuta, režija: Radivoje Lola Đukić, glavne uloge: Mija Aleksić, Miodrag Petrović Čkalja, Vera Ilić-Đukić, Đokica Milaković, Pavle Vujisić, Đuza Stojiljković, Tatjana Beljakova, Jovan Gec i drugi
U jednoj servisnoj stanici, koja izrazito loše posluje, caruju dosada i lijenost. Posve slučajno, Raka postaje v. d. šefa, i nova funkcija potpuno mijenja niegov karakter. Počinje vikati, zapovijedati i dolazi u sukobe s ijudima s kojima je nekad zajednički dokoličario.
Nakon reorganizacije koju sprovodi Raka, očekuje se dolazak generalnog direktora poduzeća kojemu motel pripada.
Raka želi ostaviti dobar dojam na direktora i izaziva cijeli niz nesporazuma...
Nakon reorganizacije koju sprovodi Raka, očekuje se dolazak generalnog direktora poduzeća kojemu motel pripada.
Raka želi ostaviti dobar dojam na direktora i izaziva cijeli niz nesporazuma...
Kao što je Zajednički stan pokazao da je domaća publika željna suvremenih komedija, pa makar i s kazališnih izvora, film Nema malih bogova (ponegdje prikazivan i kao Servisna stanica) vjerno je slijedio zacrtanu putanju.
Za predložak je iskorištena televizijska serija Servisna stanica Radivoja Lole Đukića, koja je svoje protagoniste Miju Aleksića i Miodraga Petrovića Čkalju katapultirala među najpopularnije domaće komičare, a fabula se doimala kao nešto proširena epizoda televizijske serije.
Uspjeh filma bio je, dakako, golem, a takve komedije kao da su tih godina dominirale jugoslavenskom kinematografijom. (N. P.)
07:31 - Gospođa ministarka
Domaći, boja, 1958, 92 minute, režija: Žorž Skrigin, glavne uloge: Marica Popović-Pavlović, Milena Dapčević, Severin Bijelić, Slobodan Milević, Dara Čalenić, Mirko Milisavljević i drugi
Beograd, početkom stoljeća. Živka, supruga načelnika ministarstva Sime Popovića, ogorčena je što joj se muž ne gura u raznorazne, dobro plaćene komisije, budući da se od redovite plaće teško živi.
Zbog toga mora posuđivati novac od tetke Savke, a zeta Čedu uzalud šalje ministarskim suprugama ne bi li dobio višu klasu.
Demonstracije protiv vlade donose preokret i Sima neočekivano postaje ministar. Živka trijumfira jer je napokon u prilici da se provoza ministarskim fijakerom...
Razmjerno uspješne ekranizacije Nušićevih komedija sredinom pedesetih godina (Opštinsko dete i Sumnjivo lice) utrle su put za još jednu adaptaciju komedije slavnog srpskog satiričara, koristeći novu atrakciju jugoslavenske kinematografije toga razdoblja - film u boji.
Zbog toga mora posuđivati novac od tetke Savke, a zeta Čedu uzalud šalje ministarskim suprugama ne bi li dobio višu klasu.
Demonstracije protiv vlade donose preokret i Sima neočekivano postaje ministar. Živka trijumfira jer je napokon u prilici da se provoza ministarskim fijakerom...
Gospođa ministarka snimljena je s nešto većim budžetom, te posuđenom kazališnom scenografijom i kostimografijom.
Rezuitat je hibridni spoj filma i teatra, koji je imao uspjeha u kinima, ali je vrlo brzo utonuo u zaborav.
U glumačkoj ekipi najbolje su se snašli Dara Čalenić i Severin Bijelić, dok je režija Žorža Skrigina neusporedivo lošija od sličnih pokušaja Soje Jovanović. (N. P.)
obrada: Yugopapir (Studio, VI 1987.)
