Čujte, vaterpolo mi je čisti hobi. U "Mladosti" nema vaterpolista koji igra radi novca, već iz ljubavi. Dokaz: kad smo bili jednom nogom već šamponi, nitko nije pitao kolika će nam biti hranarina. Da i nismo dobili novce, bili bismo isto tako sretni. Ali, novac je uvijek dobrodošao. Vama nije?
Slab zvuk zvonca najavio je pseći lavež u stanu. U sobi u koju sam uveden tipična studentska atmosfera. Po stolu bezbroj knjiga i skripata. Većinom udžbenici iz anatomije. Njih petoro razrađuju strategiju za preksutrašnji ispit.
- Kaj bute popili? Imam kaj god hoćete.
Hoćete meksičku tekilu, španjolski ili kineski konjak?... - gostoljubljivo me nudi domaćin Miroslav Poljak.
- Otkud mi kineski konjak? Pa iz
Rumunjske, naravno. Tamo ima mnogo kineskih stvari... Mislim da je
španjolski konjak bolji. A ne, ja ne pijem. To mi tata degustira.
A tata Dragutin, službenik "Vjesnika",
očito uživa u svom sinu.
- A u Rumunjskoj je bilo ovako: mi njima
golovima, oni nama šakama. Momčad koja pobjeđuje mora trpjeti... - priča Miro.
- A tvoji četverci? - podstiče ga otac
da ispriča nešto o tome kako je u Bukureštu od četiri gola tri
dao njegov sin.
- Kad sam izvodio te četverce mislio
sam kao da sam na treningu. Prestrašil sam se tek u vlaku: što bi
bilo da sam promašio? Morali bismo igrati treću utakmicu! A to je
gubitak daljnjih sedam dana, i to baš sad kad sam pred ispitima.
Zajedno sa sestrom Ljerkom studira na
Višoj školi za radiološke tehničare i medicinske sestre.
- U jesen ću upisati još
defektologiju, onako usputno. To sam već htio, ali radiologiju
studiraju klupski kolege Bonačić i Stipanić ...
Inače, mi smo vam vesela porodica.
Mama kućanica, evo i sada "uživa" u kuhinji. Tata je uvijek sa krimićima. Sestra i ja učimo. A pas Čičo sve zafrkava. Non-stop su nam prijatelji u kući. Nikad nije dosadno.
Inače, mi smo vam vesela porodica.
Mama kućanica, evo i sada "uživa" u kuhinji. Tata je uvijek sa krimićima. Sestra i ja učimo. A pas Čičo sve zafrkava. Non-stop su nam prijatelji u kući. Nikad nije dosadno.
Mali Mirek je bio vrlo zločest
- Dobar je sin - hvali ga tata, ali s jednom rezervom:
- Jedino me rasrdi kod počnem čitati
krimić, pa mi ovaj kaže: tko je ubojica ...
- Ćale moj, šta bi ti bez mene?
Napokon ulazi i mama. Simpatično,
nasmijano lice.
- Ja sam mama Žmegač. Tako me svi zovu.
Miroslav mi objašnjava:
- Ja imam dva nadimka. Zovu me Žmegač.
Primijetili ste da stalno trepćem očnim kapcima. Onda me još zovu
i Twiggi. To je zbog sličnosti moje linije s poznatom manekenkom.
Snažan i krupan, sigurno ima trostruku
težinu popularne manekenke.
- Od dvanaeste godine se počeo baviti
plivanjem. Vidite kako se razvio - objašnjava mi tata.
- Tata je htio reći da se umno razvio - dopunjuje Miroslav.
- Čekaj, sinko, i to će biti - ne
propušta otac priliku za šalu.
Čitava obitelj tvrdi do je kod njih uvijek vesela atmosfera.
Čitava obitelj tvrdi do je kod njih uvijek vesela atmosfera.
- Kao mali, Mirek je bio vrlo zločest -
objašnjava mi sestra Ljerka. - Šetao je po tuđim vrtovima, razbijao
prozore ... Kad je počeo plivati, plivao je kao psić. Nikako se
nije mogao osloboditi tog stila. Onda su ga energično stavili na
dasku. Najprije je naučio prsno, pa onda teškom mukom i kraul...
- Hvala ti kao... A moja sestra nije
znala ni hodati normalno, pa je otišla u manekenke da to izuči. Ja
sam naučio hodati, to je očito, ali što se tiče njenog hoda ...
Istina, bio sam tipični antitalenat.
Uspio sam samo upornim rodom i voljom. Najviše su mi pomogli dr Jura Amšel i Marijan Žužej.
Istina, bio sam tipični antitalenat.
Uspio sam samo upornim rodom i voljom. Najviše su mi pomogli dr Jura Amšel i Marijan Žužej.
- Lela drži patronat nad njim što se
tiče učenja - priča mi mama Žmegač. - Ja se brinem da uvijek nađe
nešto dobro za jelo kad se vrati s treninga.
Koliko popije mlijeka, trebalo bi doma držati kravu.
A hrana mora biti kalorična, ali da ne deblja.
Koliko popije mlijeka, trebalo bi doma držati kravu.
A hrana mora biti kalorična, ali da ne deblja.
- Kad se vrati s treninga, pojede pola
kuhinje - dodaje tata.
- Mislim da mame vaterpolista moraju
dobro kuhati - zaključuje mama Žmegač.
U sobi svagdje, okolo suveniri iz
raznih zemalja.
Čak je i televizor prepun figurica.
Čak je i televizor prepun figurica.
- Samo sam prošle godine bio četiri
puta u Rusiji. Proputovao sam gotovo cijelu Evropu, osim Engleske,
Albanije i Portugala. Bio sam u Izraelu, Meksiku i nigdje više.
Čujte, vaterpolo mi je čisti hobi.
U "Mladosti" nema vaterpolista koji igra radi novca, već iz ljubavi.
Dokaz: kad smo bili jednom nogom već šamponi, nitko nije pitao kolika će nam biti hranarina. Da i nismo dobili novce, bili bismo isto tako sretni. Ali, novac je uvijek dobrodošao.
Vama nije?
Čujte, vaterpolo mi je čisti hobi.
U "Mladosti" nema vaterpolista koji igra radi novca, već iz ljubavi.
Dokaz: kad smo bili jednom nogom već šamponi, nitko nije pitao kolika će nam biti hranarina. Da i nismo dobili novce, bili bismo isto tako sretni. Ali, novac je uvijek dobrodošao.
Vama nije?
Pred kućom se zaustavio jedan "Fićo"...
 |
| Poljakova "Osobna karta" |
Reagira bučno, odnosno kako kažu'njegovi ukućani: zaboravlja da nije u basenu. Posjeduje prirođenu sposobnost da nekoliko trenutaka nakon poznanstva uspije razgaliti sugovornika.
- Igram još u "Vihoru" rukomet.
Posve amaterski. Idem na rukometne, odbojkaške i košarkaške
utakmice. I svuda vučem manekenkicu sa sobom. Idem u kino. U
kazalište ne idem, jer su glumci loši. I ništa više.
Njegov neostvaren san je automobil:
"Morris 850".
- Ne od zarade. Malo od mamice, malo od
tatice i igram lutriju. Što se vaterpola tiče, ni opanke ne bih
kupio. Zaradi se samo na turnejama.
Za Meksiko smo dobili svaki po trista tisuća.
Za "Trofej Jadrana" po dvjesta, "Cup Evrope" petsto. Inače dobivam šezdeset do sedamdeset od kluba, pedeset od Olimpijskog komiteta.
Za Meksiko smo dobili svaki po trista tisuća.
Za "Trofej Jadrana" po dvjesta, "Cup Evrope" petsto. Inače dobivam šezdeset do sedamdeset od kluba, pedeset od Olimpijskog komiteta.
- Braci plaća klub školarinu, a braco
plaća meni školarinu - upada Lela.
Primijetio sam da je vaterpolo danas
pošao stopama nogometa što se tiče grubosti.
Postao je neka vrsta podvodnog "uhvati ako umiješ".
Postao je neka vrsta podvodnog "uhvati ako umiješ".
- Nogometne utakmice ne gledam, jer su
ulaznice preskupe. Otkad smo postali prvaci Evrope, dobili smo
besplatne karte od "Dinama". Sad ću gledati sve njihove
utakmice.
A što se vaterpola tiče, već su nas nazvali "vodeni kečeri".
Ipak mislim da je ta igra dobila na temperamentu, na živosti. Treba znati primati udarce, a ne vraćati. Zato smo osvojili prvenstvo Evrope.
Što se mene tiče, ja nikad odmah ne reagiram. Malo pričekam. Po onoj "pamti pa vrati".
A što se vaterpola tiče, već su nas nazvali "vodeni kečeri".
Ipak mislim da je ta igra dobila na temperamentu, na živosti. Treba znati primati udarce, a ne vraćati. Zato smo osvojili prvenstvo Evrope.
Što se mene tiče, ja nikad odmah ne reagiram. Malo pričekam. Po onoj "pamti pa vrati".
Pred kućom se zaustavio jedan "Fićo".
Mirekova zaručnica strpljivo je čekala kraj razgovora.
Mirekova zaručnica strpljivo je čekala kraj razgovora.
Obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, II 1968.)