Volim rock. Mislim da mi nemamo previše dobre izvođače. Trebala bi čuti kakvi su oni vani. Naravno, kad su originalni! - smije se. - Naši ih pokušavaju kopirati, pa često ispadnu smiješni ... Dobro je što na ovom "Boomu" svi moraju nastupiti s vlastitim skladbama. Bolje to nego biti loša kopija originala
"Kuda ideš svijete moj?" Tako bi zapjevali Kornijevci da su kojim slučajem došli na jedini pop-festival u nas. Nisu došli, ali je zato bila prisutna ostala naša pop-garnitura: više od 30 grupa iz Zagreba, Beograda, Ljubljane, Sarajeva, Skopja, Splita, Osijeka, Banje Luke, Kragujevca... imena s vrha pa do onih još neafirmiranih.
Na sceni velike Hale Tivoli u Ljubljani, 10. i 11. svibnja od 16 sati do ponoći izmjenjivali su se naši sastavi i solisti.
Deset do trideset minuta muziciranja, prezentiranja vlastitog dometa u domaćem pop-izrazu.
Jer, uvjet za nastupanje na "Boomu" bile su vlastite kompozicije, naravno, na našem jeziku. Pozdravljena je intencija upotrebe domaćeg folklora (pa naša je zemlja prava riznica motiva, melodike i ritmova) u rocku, stvaranje jugo-rocka, u čemu je prednjačila - zna se - YU grupa.
"Bijelo dugme" iz Sarajeva slijedi taj put, a zagrebački trio "Prošlo vrijeme" za cijelog je svog nastupa dao obradu makedonskog melosa.
Deset do trideset minuta muziciranja, prezentiranja vlastitog dometa u domaćem pop-izrazu.
Jer, uvjet za nastupanje na "Boomu" bile su vlastite kompozicije, naravno, na našem jeziku. Pozdravljena je intencija upotrebe domaćeg folklora (pa naša je zemlja prava riznica motiva, melodike i ritmova) u rocku, stvaranje jugo-rocka, u čemu je prednjačila - zna se - YU grupa.
"Bijelo dugme" iz Sarajeva slijedi taj put, a zagrebački trio "Prošlo vrijeme" za cijelog je svog nastupa dao obradu makedonskog melosa.
Akustičari - s najizrazitijim predstavnikom grupom "S vremena na vreme" iz Beograda - osvježili su festival novim zvukom klasične (akustične) gitare u toj poplavi "električnjaka".
Ipak, zbog ozvučenja - koje je inače u Tivoliju bilo izvanredno - u tako velikom prostoru nisu došle potpuno do izražaja njihove mogućnosti, jer akustičarima više pogoduje manji prostor, lišen jakog ozvučenja.
Ivica Percl i Drago Mlinarec, "trubaduri" našeg popa, prihvaćeni su dobro od publike.
"Stari Pjer" još uvijek osvaja, a Mlinarec je stručno, istovremeno s puno nadahnuća, uspješno uglazbio stihove starih hrvatskih pjesnika.
"Stari Pjer" još uvijek osvaja, a Mlinarec je stručno, istovremeno s puno nadahnuća, uspješno uglazbio stihove starih hrvatskih pjesnika.
Glavna točka festivala, što se kaže "šećer za kraj", bilo je muziciranje "Jugoslavenske pop selekcije", u kojoj je svojevrsni počasni gost bio - Miljenko Prohaska.
Selekcija je muzicirala izvan konkurencije, virtuozno do maksimuma, što i nije čudno kad se zna da su u njoj bili naši eminentni muzičari iz Zagreba i Ljubljane, članovi Ljubljanske filharmonije i Timeovaca.
Sve ono do nje, upoređeno s pop-dometom vani, još uvijek nije na željenom nivou, još suviše odiše kopiranjem originala.
Gledajući na domaći pop u vremenskim relacijama, kraćim no vani, ipak se nameće zaključak da iz godine u godinu - muziciramo bolji pop.
Selekcija je pokazala i pravi put kojim bi trebalo poći.
Selekcija je muzicirala izvan konkurencije, virtuozno do maksimuma, što i nije čudno kad se zna da su u njoj bili naši eminentni muzičari iz Zagreba i Ljubljane, članovi Ljubljanske filharmonije i Timeovaca.
Sve ono do nje, upoređeno s pop-dometom vani, još uvijek nije na željenom nivou, još suviše odiše kopiranjem originala.
Gledajući na domaći pop u vremenskim relacijama, kraćim no vani, ipak se nameće zaključak da iz godine u godinu - muziciramo bolji pop.
Selekcija je pokazala i pravi put kojim bi trebalo poći.
Najuspješnije pop-grupe s ovoga festivala predstavit ćemo u slijedećim brojevima Tine. Dobra ocjena stvarnog dometa naše pop-glazbe prezentirane na "Boomu 74" je relativna: odsustvo Korni grupe uzrokuje nepotpun prikaz stanja.
Zašto posjećujemo pop festival BOOM?
- Živa ludnica.
- Stvarno.
- Pf, pf - otpuhuje mi moja sugovornica dim ravno u lice. Ni sama ne znam kako uspijeva istovremeno držati čik i nesmiljeno razvlačiti po ustima kaugumu.
- Ti pišeš? - nadviruje se u moj notes.
- Za uspomenu - smijem se. Mislim da bi je riječ štampa ušutkala. A bilo bi to šteta.
Kristina Z, 17-godišnjakinja iz Ljubljane zna svašta.
Recimo, zna da je hit hitova šešir s obodom golemog promjera, crn po mogućnosti.
Zna da šos do poda mora biti od izlizanih traperica, a "džeket" (naglasak na engleštini) od komadića krpica.
A opet, roba s etiketom "Carnaby street-a" skrojena po posljednjoj modi.
Kristina je proslo ljeto provela u Londonu kao "au pair" djevojka: učila je jezik, čuvala dva mala Engleza i upoznavala London.
Kristina Z, 17-godišnjakinja iz Ljubljane zna svašta.
Recimo, zna da je hit hitova šešir s obodom golemog promjera, crn po mogućnosti.
Zna da šos do poda mora biti od izlizanih traperica, a "džeket" (naglasak na engleštini) od komadića krpica.
A opet, roba s etiketom "Carnaby street-a" skrojena po posljednjoj modi.
Kristina je proslo ljeto provela u Londonu kao "au pair" djevojka: učila je jezik, čuvala dva mala Engleza i upoznavala London.
- Vidjela sam ni sama ne znam koliko pop-koncerata tamo - kaže. - Ludnica. (Često upotrebljava tu riječ. A njome misli: izvanredno, gala, zabavno, dobro.) I ovi "fanti" su dobri, kaj ne?
- Svakako. "Jutro" naročito.
- I "Srce". Tomaž mi se isto jako dopada.
- Silan je. Luda si za popom?
- Tak'. Volim rock. Mislim da mi nemamo previše dobre izvođače. Trebala bi čuti kakvi su oni vani. Naravno, kad su originalni! - smije se. - Naši ih pokušavaju kopirati, pa često ispadnu smiješni ... Dobro je što na ovom "Boomu" svi moraju nastupiti s vlastitim skladbama. Bolje to nego biti loša kopija originala.
Slažem se s njom.
Slažem se s njom.
- Kad si prvi put bila na ovakvom koncertu? Lani?
- U Londonu. Zapravo, prvi put nije bilo to. Grupa nekih hipija svirala je u Hyde parku na gitarama. Okupili smo se. Tamo je to uobičajeno. Onda me Peter jednom pozvao na pravi koncert. Da vidiš urnebesa. Tamo je i publika luda!
Pljesak, jaja, i zvižduk
"Boom 74" u Hali Tivoli. Ljubljana je ta dva dana bila preplavljena mladima. Odasvud. Ako je netko neupućen tražio Tivoli, trebao je samo slijediti mlade spodobe - u trapericama, poduže kose, s naprtnjačama o ramenu - i ne bi pogriješio put.
Noću s petka na subotu hodočasnici popa (kako drukčije nazvati tu vjernu publiku koja je na ovaj jedini pop-festival u nas doputovala iz Sarajeva, Bjelovara, Beograda, Splita ... ?) - ne svi, ali mnogi - rasprostrli su svoje vreće za spavanje i pokrivače na stubištu Hale.
Slika koja se često vidi u Amsterdamu ili Veneciji, ali ne i u nas.
Noću s petka na subotu hodočasnici popa (kako drukčije nazvati tu vjernu publiku koja je na ovaj jedini pop-festival u nas doputovala iz Sarajeva, Bjelovara, Beograda, Splita ... ?) - ne svi, ali mnogi - rasprostrli su svoje vreće za spavanje i pokrivače na stubištu Hale.
Slika koja se često vidi u Amsterdamu ili Veneciji, ali ne i u nas.
Naša se publika malo razlikuje od one na pop-koncertima u Londonu, Beču, Hamburgu.
Posjedali po daskama na podu, polijegali po njima, neki kojima je muzika povisila tjelesnu temperaturu skinuli se do pasa i izvijaju se u ritmu. Nitko ne reagira. A na pozornici izmjenjuje se naša pop-garda.
Na kraju zvižduci s jedne, pljesak s druge strane. Povremeno lete zrakom kojekakvi projektili, glavno da nisu smrdljiva jaja!
Posjedali po daskama na podu, polijegali po njima, neki kojima je muzika povisila tjelesnu temperaturu skinuli se do pasa i izvijaju se u ritmu. Nitko ne reagira. A na pozornici izmjenjuje se naša pop-garda.
Na kraju zvižduci s jedne, pljesak s druge strane. Povremeno lete zrakom kojekakvi projektili, glavno da nisu smrdljiva jaja!
Lidija G, Zagrepčanka, maturantica:
- Došla sam iz štosa. Nisam još nikad bila na nečemu sličnom. Ugođaj je poseban, iako, priznajem da mi ovakve priredbe ne leže.
Borut F. i Vesna M, mladi mariborski par, ne propuštaju "Boom": po treći su put na njemu.
- Znamo otići i preko, u Graz, kad je neki dobar pop-koncert, ili u Stadthallu u Brucku. Ovo je jedinstvena prilika da za male pare na okupu vidiš cjelokupnu našu pop-postavu.
Čuješ dokle smo stigli. Mislim da ne zaostajemo.
Čuješ dokle smo stigli. Mislim da ne zaostajemo.
- Ti si Vesna također zainteresirana?
- Meni ova galama nije bogzna šta. Ja to više zbog Boruta - okreće se njemu i ovija mu ruke oko vrata.
- Meni ova galama nije bogzna šta. Ja to više zbog Boruta - okreće se njemu i ovija mu ruke oko vrata.
Kruha i igara
Franco i Umberto su iz Udina. I oni posjećuju sve slične pop-priredbe. Bez obzira na to s koje strane granice: naše, njihove, austrijske.
- Bliže je Ljubljana od Milana, recimo - kažu. - Imate dobre grupe, dodaju.
- A tek djevojke! - s uzdahom će Franco.
Tko zna, možda su baš one veiiki razlog njihovog obvezatnog dolaska ovdje.
Tko zna, možda su baš one veiiki razlog njihovog obvezatnog dolaska ovdje.
- Meni je ovo glupo - odmahuje glavom Nada K, još jedna Mariborčanka. - Ne znam samo otkuda dođe toliko hipija.
- Misliš da su to hipici?
- Nego šta su?! Pogledaj ih kako izgledaju!
- Došla si vjerojatno zbog muzike?
- Došla sam zbog drugarice. I dok ona "napasa oči", ja se zabavljam. Sve mi ovo liči na onu rimsku "kruha i igara" - bacili nas u arenu i sad nam pod vrhunski pop serviraju što god. A ovi se klatare veleučeno, prave se nekakvim poznavaocima dobre muzike. Lakrdija.
Ima ponešto i u tome.
Onda je na pozornicu izašla Jugoslavenska pop selekcija: najbolja imena jugo-popa.
Da je tako svjedoči i prisutnost Miljenka Prohaske među njima!
- Ne svira on bilo s kim - šapuće mi foto-reporter Boris.
Pljesak oduševljenja prekida na momente njihovo muziciranje. Slušamo virtuoze instrumenata. Čujemo uistinu dobru glazbu.
Sada su sigurno i Nada i njeni istomišljenici promijenili mišljenje. A ostali su se, za razliku od prijašnjih, više odglumljenih nego istinskih ushićenja, ovaj put iskreno prepustili oduševljenju.
Onda je na pozornicu izašla Jugoslavenska pop selekcija: najbolja imena jugo-popa.
Da je tako svjedoči i prisutnost Miljenka Prohaske među njima!
- Ne svira on bilo s kim - šapuće mi foto-reporter Boris.
Pljesak oduševljenja prekida na momente njihovo muziciranje. Slušamo virtuoze instrumenata. Čujemo uistinu dobru glazbu.
Sada su sigurno i Nada i njeni istomišljenici promijenili mišljenje. A ostali su se, za razliku od prijašnjih, više odglumljenih nego istinskih ushićenja, ovaj put iskreno prepustili oduševljenju.
