Sanda Langerholz Miladinov, život u deset slika: Ostala je vjerna svojoj "Komediji" (1990)



Vrlo joj je važno da posebno istakne cjelokupan "Komedijin" ansambl. Kaže da njima duguje sve svoje uspjehe. "Jer, da nije bilo tako dobrog ansambla, ne bi bilo ni mene. Osim dvije godine varaždinskog gostovanja, sve sam ostalo vrijeme u 'Komediji'." Manja slika snimljena je na svečanoj, četiristotoj predstavi "Jalte, Jalte", autora Milana Grgića i Alfija Kabilja. Sanda se odavno bavila mišlju da odustane od te predstave, ali je uvijek ostajala na nagovor kolega

Sanda je prvi nastup na sceni imala kao petogodišnja djevojčica. Bilo je to u Daruvaru, gdje je često provodila ljetne praznike kod djeda i bake, Mate i Terezije Rački, roditelja svoje majke Zore. Dakako, u to doba nije ni sanjala da će se naći na sceni. 

Međutim, kako to u životu biva, morala je na priredbi, koju su u "špilšulu" priredile časne sestre, zamijeniti jednu daruvarsku djevojčicu koja nije uspjela naučiti tekst, pa je mala Sanda uskočila i spasila priredbu. Uloga Snjeguljice nije ju impresionirala, tada je mislila da joj je to posljednji nastup na pozornici. Srećom, prevarila se!

Ulogom Kate, u čuvenom mjuziklu "Poljubi me, Kato", Sanda je dvadesetak godina poslije ostvarila jednu od najboljih uloga. Njena izuzetno temperamentna, razigrana i raspjevana Kata izazvala je opća priznanja. Bella Spewack, koautorica libreta "Poljubi me, Kato", bila je, u tekstu koji je napisala za "New York Herald", više nego zadovoljna glumačkim umijećem lijepe Sande. Čak je mladu glumicu preporučila na određene adrese u Brodwayu, predviđajući joj svjetsku karijeru.

Ali, Sanda je ostala vjerna svojoj "Komediji" i svome Zagrebu, zadovoljna Nagradom grada Zagreba, koju je za tu ulogu dobila 1960. godine.


S Angelom Miladinovom upoznala se 1955. godine. Otad se nisu razdvajali, sve do tragične Angelove pogibije 1984. godine. Miladinovi su se doselili u Zagreb 1948. g. Angelov otac ostavio je svoju fotografsku radnju u Skopju, zaposlio se u "Fotokemici", a nekoliko godina poslije otvorio samostalnu fotografsku radnju u Mesničkoj.




Inače, Angelov otac završio je Manakijevu fotografsku školu u Kumanovu, a poznat je i kao snimatelj jednog od prvih makedonskih dokumentarnih filmova, još prije 1930. Angel je rastao okružen kamerama, starim gramofonima i brižljivo odabranom, vrlo bogatom bibliotekom. I prije studija Povijesti umjetnosti imao je zaista široku kulturu. Sanda i Angel vjenčali su se 1959. g.

Dvanaestak godina Sanda je radila, zajedno s Ivanom Hetrichom, kao televizijska voditeljica u emisijama "Četvrtkom otvoreno", "Ekran na ekranu" i "Studio 13". Te sjajne emisije rađene su u redakciji Zore Korać, a režiser je bio Angel. Kao voditeljica nije mogla koristiti umijeće koje je stekla na glumačkoj akademiji. Posao je zahtijevao izvanredan novinarski nerv. 

Sanda je, uz pomoć pravog televizijskog šmekera Miladinova, svladala i voditeljstvo, pa je pamtimo kao nevjerojatno šarmantnu i elokventnu voditeljicu. 

Poslije dvanaestak godina rada i oko dvjesta emisija, Angel je postao urednik dokumentarnog programa. Tada su zajednički zaključili da je Sanda "dala svoje u tim programima" pa se dostojanstveno povukla iz toga posla.

U Sandinu i Angelovu životu djeca su, unatoč brojnim profesionalnim obavezama, zauzimala najvažnije mjesto.

"Za djecu se uvijek mora imati vremena. Tako smo mislili i Angel i ja. Nije bilo tog posla koji je bio važniji od naše djece." 

Pamtim ih kao vrlo nježne roditelje. Kiril je rođen 1966, a Ivan dvije godine poslije, 1968. Sjećam se njihovih veselih i razigranih roditeljskih šetnji. Angel je znao govoriti:

"Mnogi roditelji griješe kad djeci daju novac. Djeci treba roditeljska ljubav i roditeljsko vrijeme. Dakako, i razumijevanje! Da bi postali ljudi, djeci zaista ne treba novac, nego ljubav."

Sa Đanijem Šeginom u "Čovjeku iz Manche", u režiji Vlade Štefančića i pod dirigentskom palicom Ferda Pomykala. Taj je mjuzikl bio na repertoaru od 1969, a u Sandinu životu značajan je po UDUH-ovoj nagradi 1980. Prvi se put dogodilo da UDUH nagrađuje glumca za ulogu u nekome mjuziklu. 

Unatoč "Komedijinim" uspjesima u tom žanru, mjuzikl još nije ravnopravan drugim kazališnim žanrovima. 

Smiješno je, ali istinito, da dosad "Sterijino pozorje" - a ni bilo koji drugi kazališni festival - nije pozivalo mjuzikle. 

Premda u mjuziklu valja znati i te kako glumiti, a, bogami, i pjevati! Sanda se iskreno nada da će mjuziklima kod nas svanuti i bolji dani.

"Komedija" je 1970. godine, na "Sterijinu pozorju" u Novom Sadu, pokupila pregršt nagrada jedinim dramskim tekstom A. G. Matoša - _ "Malo, pa ništa". Predstavu je režirao Žorž Paro, a razigrani ansambl "Komedije", predvođen izvanrednom Sandom i sjajnim Eugenom Franjkovićem, osvojio je sve simpatije oduševljenih Novosađana.

Kad govori o "Komediji", Sandi se lice ozari. S punim pravom smatra da je "Komedija" učinila sve da naš kazališni život obogati mjuziklom. Vrhunske postave svjetskih i naših mjuzikala, uz kvalitetan dramski program, uzdigli su zahvaljujući i Sandi - "Komediju" u red naših najuspješnijih kazališta.

Obitelj Langerholz na izletu, po "Deželi", u autobusu. Važno je posebno naglasiti - autobus. Otac Franjo, porijeklom Slovenac, radio je godinama kao službenik na željeznici, "pa smo, uglavnom, trošili vlakove". Tata Franjo nikad nije pristajao na drugo prijevozno sredstvo.

"Često smo išli na izlete u Sloveniju, posebno u Ljubljanu, jer tamo i danas imam brojne rođake, Langerholze". 

Mama Zora umirovljena je kao knjižnjičarka. "Bila je vrlo štovana među svojim kolegama." 

Mlađi brat Damir bio je asistent na Ekonomskom fakultetu. S druge strane kamere bio je Angel. 

"Od svih na slici, jedino još ja guram dalje", kaže Sanda.

"Nisam se mogla odlučiti između te dvije slike", kaže Sanda. Vrlo joj je važno da posebno istakne cjelokupan "Komedijin" ansambl. Kaže da njima duguje sve svoje uspjehe.

"Jer, da nije bilo tako dobrog ansambla, ne bi bilo ni mene. Osim dvije godine varaždinskog gostovanja, sve sam ostalo vrijeme u 'Komediji'."

Manja slika snimljena je na svečanoj, četiristotoj predstavi "Jalte, Jalte", autora Milana Grgića i Alfija Kabilja. Sanda se odavno bavila mišlju da odustane od te predstave, ali je uvijek ostajala na nagovor kolega.

Veća je slika s premijere "Aplauza". Sandu posebno raduje novi val "Komedijinih" glumaca. Uvjerena je da će Cintija, Nada, Dubravka, Jasna... uspješno nastaviti put koji su im trasirale Sanda, Lela, Nena, Kike, Smiljka Bencet...

Valjalo bi polako razmišljati i o odlasku. A kad ode, Sanda će ipak ostati. Jer - bilo bi šteta da svoje golemo iskustvo ne prenese na mlađe, a to joj je i velika želja. Za sada, Sanda, pijanino, šešir kao rekvizit, pijanist i Brecht"Brechtov kabaret" učinjen je za male prostore pa tko voli, nek izvoli! 

Pozvana je na ljetni festival u Ljubljanu. Predstava traje samo sat i petnaest minuta. Sat i petnaest minuta božanstvenog Sandinog pjevanja. 

"Dovoljno da ljudima ne dosadim na sceni. A poslije? Bit će još rada, glumim u Komediji u pet predstava. Što dalje? Dalje... dalje idem sama!"

Napisao: Kemal Mujičić, obrada: Yugopapir (Studio, VI 1990.)




Podržite Yugopapir: FB TW Donate