U čemu se sastoji to naše prijateljstvo? Pa to nije jednostavno reći. Mislim da nas najviše povezuju naši razgovori. Najčešće razgovaramo. O stvarima koje nas oboje zanimaju, o nekim događajima koje primjećujemo oko sebe, o ljudima, o životu uopće. Oboje imamo nekih "filozofskih" sklonosti i u tome se jako dobro dopunjavamo
Kao društveno biće čovjek neprestano osjeća potrebu da živi u društvu s drugim ljudima, da bude s njima blizak, da s nekim podijeli svoje raspoloženje, svoje radosti i probleme. Ove svoje želje i potrebe najbolje i najpotpunije može zadovoljiti iskrenim i dubokim prijateljstvom.
Da bi se ostvarilo pravo prijateljstvo koje će obogaćivati čuvstveni život čovjeka, potrebno je u prvom redu da dvoje ljudi osjeća uzajamnu simpatiju, da budu približno izjednačeni u pogledu intelektualnih sposobnosti, obrazovanja i interesa kao i nekih karakternih osobina.
Jedino će tako pronaći zajedničke dodirne točke koje će njihovo prijateljstvo učvrstiti i produbiti.
Da bi se ostvarilo pravo prijateljstvo koje će obogaćivati čuvstveni život čovjeka, potrebno je u prvom redu da dvoje ljudi osjeća uzajamnu simpatiju, da budu približno izjednačeni u pogledu intelektualnih sposobnosti, obrazovanja i interesa kao i nekih karakternih osobina.
Jedino će tako pronaći zajedničke dodirne točke koje će njihovo prijateljstvo učvrstiti i produbiti.
Je li takva, prava i iskrena prijateljska veza moguća između mladića i djevojaka?
Kao poticaj na razmišljanje o tom pitanju prenosimo vam mišljenje i iskustvo jednog mladića s kojim smo razgovaarli upravo o toj temi. Nadamo se da će vas njegova priča potaknuti da nam ispričate i neku vlastitu, da iznesete svoje mišljenje o prijateljstvu između djevojke i mladića.
Je li takvo prijateljstvo, po vašem mišljenju, uopće moguće?
Razlikuje li se po čemu od prijateljstva s pripadnicima istog spola?
Vjerujemo da sve naše Tine i Tinove zanima odgovor na ova pitanja. Razmislite malo i pišite nam, a u međuvremenu pročitajte što o tome misli naš današnji sugovornik.
Je li takvo prijateljstvo, po vašem mišljenju, uopće moguće?
Razlikuje li se po čemu od prijateljstva s pripadnicima istog spola?
Vjerujemo da sve naše Tine i Tinove zanima odgovor na ova pitanja. Razmislite malo i pišite nam, a u međuvremenu pročitajte što o tome misli naš današnji sugovornik.
Najviše nas povezuju razgovori
- Vjerujem. Vjerujem da pravo prijateljstvo može postojati i između mladića i djevojke, znam to iz svog vlastitog primjera. Već se godinu dana družim s jednom djevojkom iz razreda i čini mi se da smo postali zaista dobri prijatelji.
U čemu se sastoji to naše prijateljstvo? Pa ... to nije jednostavno reći. Mislim ... mislim da nas najviše povezuju naši razgovori.
Najčešće razgovaramo.
Najčešće razgovaramo.
O stvarima koje nas oboje zanimaju, o nekim događajima koje primjećujemo oko sebe, o ljudima, o životu uopće. Oboje imamo nekih ... kako da kažem ... "filozofskih" sklonosti i u tome se jako dobro dopunjavamo.
Pomažemo jedno drugom da neke stvari bolje shvatimo, štošta u razgovorni jedno drugom objasnimo.
Pomažemo jedno drugom da neke stvari bolje shvatimo, štošta u razgovorni jedno drugom objasnimo.
Povjeravanje
Da, katkada povjeravamo jedno drugom i svoje lične, intimne probleme. Oboje smo zaljubljeni, ona ima momka, a ja djevojku. Ako je nešto muči ili je nečim nezadovoljna u vezi sa svojim momkom, odmah mi sve ispriča.
Ja joj onda pokušam dati neki savjet, onako ... s "muškog gledišta".
Ja joj onda pokušam dati neki savjet, onako ... s "muškog gledišta".
I sam sam momak pa katkada mogu bolje od nje razumijeti njegovo ponašanje i zato joj ga pokušavam objasniti.
Eto, na primjer, jednom mi je, još na početku njihova "hodanja", povjerila da je zbunjuje što je nikada ne zagrli ili ne primi za ruku pred drugim ljudima.
Čim dođu na prometno mjesto, odmah skine ruku s njena ramena.
Ja sam to mogao shvatiti jer se katkada i sam slično ponašam. Objasnio sam joj da to ne znači da je zato ne voli, nego da se možda boji zafrkavanja i dobacivanja svojih prijatelja koje bi tamo mogao sresti.
Dečki znaju biti jako neugodni kad vide da netko iz njihove "klape" zaljubljeno šeta s djevojkom. Zapravo, dečki najčešće i ne žele jedan drugome priznati da su "zacopani".
Čim dođu na prometno mjesto, odmah skine ruku s njena ramena.
Ja sam to mogao shvatiti jer se katkada i sam slično ponašam. Objasnio sam joj da to ne znači da je zato ne voli, nego da se možda boji zafrkavanja i dobacivanja svojih prijatelja koje bi tamo mogao sresti.
Dečki znaju biti jako neugodni kad vide da netko iz njihove "klape" zaljubljeno šeta s djevojkom. Zapravo, dečki najčešće i ne žele jedan drugome priznati da su "zacopani".
Naravno, i ja se njoj povjeravam.
Kažem joj koja mi se djevojka sviđa, ili tako ... da sam se s nekom upoznao i počeo s njom "hodati". A katkada je i zamolim da mi objasni neke ženske "štosove".
Kažem joj koja mi se djevojka sviđa, ili tako ... da sam se s nekom upoznao i počeo s njom "hodati". A katkada je i zamolim da mi objasni neke ženske "štosove".
Ljubomora
Pa ... ne znam, ne bih rekao da je ljubomorna na djevojke koje mi se sviđaju. Možda je samo malo više kritična, svakoj nađe više prigovora nego što bi našao neki momak. No, vjerujem da to nije zibog ljubomore, mislim da je to više ona sitna, ženska zloba.
Ne, ni ja nisam ljubomoran na njenog momka.
Čak mi je jako simpatičan i mislim da jedno drugom jako dobro odgovaraju.
Čak mi je jako simpatičan i mislim da jedno drugom jako dobro odgovaraju.
Istina je, bilo je i trenutaka kad je nisam promatrao samo kao prijateljicu, nego i kao djevojku, kao ... žensko.
Mislim da sam neko vrijeme čak bio pomalo u nju i zaljubljen.
Kad sam joj to jednom, mnogo kasnije, rekao, priznala mi je da se nešto slično jedanput dogodilo i s njom.
Mislim da sam neko vrijeme čak bio pomalo u nju i zaljubljen.
Kad sam joj to jednom, mnogo kasnije, rekao, priznala mi je da se nešto slično jedanput dogodilo i s njom.
Da se prijateljstvo ne izgubi
Zašto joj se nisam tada pokušao približiti kao djevojci? Pa, ni sam ne znam zašto joj nisam pokazao da sam zaljubljen. Ne znam ... bojao sam se, mislio sam da bi tako mogao pokvariti naše prijateljstvo.
Da budem iskren, nisam vjerovao da će prihvatiti moje udvaranje, a da ga je i prihvatila, možda naša veza ne bi dugo trajala.
A ni u jednom ni u drugom slučaju više ne bismo mogli ostati prijatelji.
Bojao sam se da je potpuno ne izgubim, a to nikako ne bih želio.
Njeno mi prijateljstvo zaista mnogo znači.
Da budem iskren, nisam vjerovao da će prihvatiti moje udvaranje, a da ga je i prihvatila, možda naša veza ne bi dugo trajala.
A ni u jednom ni u drugom slučaju više ne bismo mogli ostati prijatelji.
Bojao sam se da je potpuno ne izgubim, a to nikako ne bih želio.
Njeno mi prijateljstvo zaista mnogo znači.
Nisam je pitao zašto ona nije pokazala da je bila u mene zaljubljena. Vjerujem da je to bilo iz sličnog razloga. A što ja znam ... možda nije imala ni ... hrabrosti.
Ne, moja djevojka ne zna za to naše prijateljstvo.
Zašto? Pa ... nemam potrebe da joj to kažem. Vjerujem da ni njen momak ne zna da smo tako dobri prijatelji.
Možda to oni ne bi mogli shvatiti, možda ne bi vjerovali da među nama nema ničeg osim prijateljstva. Vjerujem da bi bili ljubomorni i stvarali nam nepotrebne probleme.
Zašto? Pa ... nemam potrebe da joj to kažem. Vjerujem da ni njen momak ne zna da smo tako dobri prijatelji.
Možda to oni ne bi mogli shvatiti, možda ne bi vjerovali da među nama nema ničeg osim prijateljstva. Vjerujem da bi bili ljubomorni i stvarali nam nepotrebne probleme.
Drugo je to s momcima
Pa, svakako, naše se prijateljstvo ipak razlikuje od mog prijateljstva s momcima. Eto... s njom nikad ne izlazim u kino ili na ples kao sa svojim prijateljima, viđamo se u školi, razgovaramo poslije nastave.
Ne znam... nije mi nikada palo na pamet da zajedno izađemo, s momcima je nekako zabavnije, uz njiu ne bih mogao dobacivati drugim djevojkama i zabavljati se onim "muškim" komentarima.
Njeno mi prijateljstvo nije potrebno radi zabave, toga imam dosta i s dečkima.
Najvažniji su mi naši razgovori.
Još nikada ni s kim nisam pronašao toliko sličnosti, toliko zajedničkih interesa kao s njom.
Pa ... jest, da sam nešto slično pronašao u nekom momku, možda s njom ne bih nikada postao prijatelj.
Možda nikada ne bih imao ni potrebu da s njom malo ozbiljnije porazgovorim.
Obrada: Yugopapir (Tina, V 1975.)
Ne znam... nije mi nikada palo na pamet da zajedno izađemo, s momcima je nekako zabavnije, uz njiu ne bih mogao dobacivati drugim djevojkama i zabavljati se onim "muškim" komentarima.
Njeno mi prijateljstvo nije potrebno radi zabave, toga imam dosta i s dečkima.
Najvažniji su mi naši razgovori.
Još nikada ni s kim nisam pronašao toliko sličnosti, toliko zajedničkih interesa kao s njom.
Pa ... jest, da sam nešto slično pronašao u nekom momku, možda s njom ne bih nikada postao prijatelj.
Možda nikada ne bih imao ni potrebu da s njom malo ozbiljnije porazgovorim.
Obrada: Yugopapir (Tina, V 1975.)
