Univerzijada 1987: Dražen Petrović, Vlade Divac, Semir Tuce, Igor Milanović u Sportskom selu na Savi

Prva utakmica naše vaterpolo reprezentacije sa Kanadom bila je zakazana u prošli četvrtak u 21.45 časova. Tako je pisalo u vodiču Univerzijade i na ulaznicama. Avaj, kad su gledaoci počeli pristizati, igrale su se posljednje minute četvrte četvrtine!

U Sportsko selo na Savi, popularno nazvano Babilon, novinaru je teško ući (naročito s posuđenom akreditacijom, kako je ušao AS-ov izvještač). Treba se najaviti dan ranije, jer, strogo osiguranje svakog dana pušta samo određen broj novinara, a prioritet imaju izvještači dnevnih listova!

Ovdje se vodi uobičajeni život kao i na svim vrhunskih manifestacijama: red odmora, red takmičenja, jelo, rijetko ko ide na svirke i ples, liježe se gotovo kao u vojsci, jer svi uveče dođu premoreni.

Na samom ulazu srećemo skupinu vaterpolista i zavidimo im na komforu.

- Ma kakav komfor, dođi da vidiš sobu - u glas će "poškovac" Deni Lušić i "jugovac" Veselin Đuho.

Troje ih je u sobi, i to u svakoj. 

I u ženskim i u muškim paviljonima, dok studenti koji ovdje borave tokom godine spavaju po dvoje, uvjeravaju nas.

- Dobro, mi nekako izdržimo, jer smo premoreni, pa najčešće spavamo tvrdim snom, ali zamislite kako je košarkašima - kaže najbolji vaterpolist svijeta Igor Milanović.

- Noge nam se isprepliću i idemo na spavanje tek kad nam se oči sklope - ubacuje se zadarski košarkaški dvometraš Veljko Petranović.

Sobe imaju visoke plafone, zraka ima dovoljno, ali doista su pretijesne.

Ali takav "komfor" ima svih 4.000 sportista. Niko nije u povlaštenom položaju.

Dobro, a kakva je ishrana, to je sportistima najbitnije, zar ne?

Lušić nas vodi u jedan od četiri restorana.

I ovdje nas zaustavljaju ljudi iz osiguranja, kažu da moramo imati "F" akreditaciju.

Luksuzni studentski meni

"Spašava" nas poznato lice - Anđelko Lulić, šef splitskog restorana "Belvi" i ovdje na Univerzijadi šef jednog od restorana.

Predstavlja nam saradnlke: Dragu Radoša, poznatnog kuvara iz "Adriane" sa splitske Rive, Antona Delaša, Vladimira Abaza iz Trogira, kaže svi opslužuju brucoše svijeta.

- U četiri kuhinje radi stotinu kuhara koji dnevno pripreme 4.000 raznovrsnih obroka - kaže Lulić. - Pomažu nam u serviranju - iako je sve po sistemu samousluge - oko 450 volontera.

Svakog dana za ručak i večeru spremaju se četiri različita menija od svježe morske i riječne ribe, telećeg i jagnjećeg mesa, piletine, svinjetine, 11 vrsta svježe salate, u slastičarnama se ispeku stotine kilograma kolača (bude ih po deset različitih vrsta), 13 vrsta sokova i 7 vrsta čajeva servira im se uz doručak!

Niko ne smije ostati nezadovoljan ni gladan.

U pauzama rade snekovi, gdje je jelo i piće također besplatno. Protesta je vrlo malo, ne bune se čak ni ovi vrijedni ljudi kojima se znoj cijedi s lica. Uvijek su nasmiješeni!

Reporteri: M. Božić, M. Mitrović, N. Pikulić, obrada: Yugopapir (AS, jul 1987.)

Protesti: Vaterpolisti "požurili"

Prva utakmica naše vaterpolo reprezentacije sa Kanadom bila je zakazana u prošli četvrtak u 21.45 časova. Tako je pisalo u vodiču Univerzijade i na ulaznicama.

Avaj, kad su gledaoci počeli pristizati, igrale su se posljednje minute četvrte četvrtine!

Na (uzaludne) proteste prevarenih i ljutih gledalaca, organizatori su odgovarali da je promjena termina (20.30) objavljena na Radio-Zagrebu!

A nisu našli za shodno da objave u dnevnoj sportskoj štampi, biltenima!? Kako se "igraju" kompjuteri, tako i organizatori takmičarskog dijela Univerzijade!

Ljubimica: Stigao sa mačkom

Kad smo sreli Brusa Kepina, američkog vaterpolistu, držao je u ruci mačku. 

Mislili smo da ju je našao u Sportskom selu, ali Brus nam kaže da je to njegova kućna ljubimica koju vodi sa sobom po cijelom svijetu.

On nas moli da ovim putem zahvalimo kuvarima iz njegovog paviljona koji za Čikitu spremaju posebno jelo i paze je dok on ide na treninge i utakmice!

Podržite Yugopapir: FB TW Donate