Valja se držati za slamku povjerenja kako nam je ovogodišnji YURM ponudio najbolje od dvjesta prispjelih grupa i kako iz tog tuceta treba očekivati nasljednice grupa kao što su bile one koje su afirmirali prošli YURM-ovi: Xenia, U škripcu, Animatori, Laki pingvini, Elvis J. Kurtović i njegovi Meteori, Dorian Gray, Psihomodo pop, Kongres, Videosex, Trotakt projekt, Sexa, Trobecove krušne peći, Automobili...
U Zagrebu je od 7. do 11.
svibnja održan 4. Jugoslavenski rock-moment, manifestacija koja je i
ove godine pokušala upozoriti na nova imena u domaćem rock and
rollu.
Organizatori su ove godine bili Polet, Omladinski radio i
Centar za kulturnu djelatnost, a da je taj posao bio dobro
obavljen, ne bismo po završetku YURM-a čuli kako je "mizerna
posjećenost tokom proteklih večeri sramota za, nekad brojnu,
zagrebačku rock-publiku", odnosno kako "u Zagrebu više,
zapravo, i nema rock-publike".
Lansirne rampe takvih kuknjava
bili su neki od organizatora, razočarani, ponajviše, komercijalnim
fijaskom.
No, otužna atmosfera praznog Kulušića, inače elitnog
okupljališta rokerskog svijeta, nije jedini razlog što je značajno
r'n'r događanje (s)palo u lokalni glib.
Zapravo, na snazi je ostalo
staro pravilo po kojem svatko žanje onoliko koliko i kako je
posijao, a mislim da je i dobro što je tako.
Ovogodišnji YURM izgubio
je svoj uvodni dio, "pretfinalne" večeri koje su tokom
posljednje tri godine postale sastavni, a osim toga i najkorisniji
dio manifestacije.
Ti su koncerti bili održavani u Lapidariju i
imali su nekoliko nenadomjestivih funkcija.
U toku mjesec dana,
zagrebačka je publika (koja, čini mi se, još nije izumrla) u
petnaestak večeri upoznavala dio grupa (obično četrdesetak)
prijavljenih za YURM, dakle onih koji su prošli prvu selekciju.
Na
taj je način omogućena svojevrsna "kontrola" rada
organizatora, a to ovaj put nije bilo moguće: YURM '85 bio je
obavijen zastorom tajni i nedoumica, da bi se na kraju, jednostavno - desio!
"Pretfinalne" večeri prošlih Yu-rock momenata nisu
imale natjecateljski karakter, već su služile kao pomoć pri izboru
uistinu najboljih, onih koji materijal snimljen na kasetama-prijavama
mogu i dostojno prezentirati u živo, te da tokom mjesec dana "dižu
temperaturu" i pripremaju teren za završne
večeri.
Zato se i nije događalo, kao ove godine, da finalnim
večerima u Kulušiću prisustvuje po dvadesetak posjetilaca, pred
kojima nove nade YU-rocka moraju svirati.
Time je srozan image ne samo
YURM-a već i GSC Kulušić.
Za pet mjeseci trajanja
ovoljetne manifestacije (prije toliko je vremena, naime, objavljen
prvi poziv za sudjelovanje), osim jednog površnog pregleda
prispjelih kaseta, komisija je recenzirala radove samo petnaest grupa
— onih koje su nastupale u Kulušiću.
Ostale kasete kao da je
progutao mrak, a, navodno, bilo ih je oko dvjesta.
Prošlih je godina
svaka prispjela kaseta bila preslušana, i njen je sadržaj bio
komentiran na stranicama tjedne štampe, tako da je akcija uistinu i
trajala i postojala.
Ovaj put nismo uspjeli saznati čak ni tko se
sve prijavio.
Takav šlamperaj ide na dušu "organizatora"
YURM-a '85 - Poleta i Omladinskog radija, koji su od početka akciji
pridali minorno značenje, posvećujući joj zanemarivo malen
prostor.
Ipak, veliki odaziv grupa posljedica je autoriteta i
kvalitete prošlih Yu-rock momenata, a i činjenice da je obavijest o
početku YURM-a objavio i domaći mjesečnik posvećen isključivo
rocku - beogradski ROCK.
Kako se osjećaju (i što o novom YURM-u
misle) članovi sastava koji nisu izborili pravo nastupa, pa nisu
spomenuti nijednim retkom, ne znam, ali na njihovu bih se mjestu
osjećao potegnutim za nos.
Četvrti YURM ostat će
upamćen ponajviše po tome što su organizatori uspjeli prvi put
izdvojiti sredstva za izradu plakata, šteta je samo što ih nisu
uspjeli i izlijepiti do početka manifestacije.
U pet dana, Yu rock
moment promovirao je i upozorio na grupu Padot na Vizantija iz
Skopja, grupu nadmoćnu ostalim konkurentima.
Skopljanci bi po svom
potencijalu mogli dostići pozicije, na primjer Lačnog Franza, no
bojim se, poznavajući sudbinu sličnih sastava, da bi na tom
kult-statusu mogli i ostati ako nastave pisati tekstove samo na makedonskom
jeziku.
Iznad tmurnih oblaka YURM-a '85, koji su činili ostali
sudionici, nadvijenih nad domaći rock, izvili su se još samo
zagrebački vokalno-instrumentalni dječji vrtić, koji djeluje pod
imenom Waldorf, simpatična grupa čiji su temelji zakopani duboko u
funku, nadograđeni zvucima Šarla akrobate i industrijskog rocka, te
pet Primorki nazvanih Cacadou, pristojna pop-grupa, kvalitetnija od
svojih novosadskih kolegica.
Neke grupe (Marcus 5, La
Strada, Radost Evrope) svojim su koncertnim, diskografskim i inim
djelovanjem odavno probile okvire neafirmiranosti, pa su samim time
to "nova imena" samo za površne pratioce događanja na
domaćoj rock-sceni.
Ostaje, dakle, nejasno po kojem su ključu oni
uvršteni u službeni dio programa.
Osim što su kvalitetom i
uvjerljivošću razbili anemičnu atmosferu ovogodišnjeg YURM-a, dotičnim su
grupama ti koncerti pomogli da prikupe nove poklonike.
Kvaliteta
ostalih sudionika bila je ispod, a počesto i daleko ispod razine
podnošljivog, pa je šteta pišući o njima trošiti prostor.
Od dvanaest sastava koje
je YURM promovirao, na ploču, sudeći po postojećim odnosima u
diskografskom biznisu, mogu računati samo Cacadou i, eventualno,
mladi Makedonci (u slučaju trenutne lucidnosti nekog od
disko-moćnika).
Za ostale je potpis na ugovoru o izdavanju ploče pri
nekoj značajnijoj diskografskoj kući, za sada samo san!
Valja se držati za
slamku povjerenja kako nam je ovogodišnji YURM ponudio najbolje od
dvjesta prispjelih grupa i kako iz tog tuceta treba očekivati
nasljednice grupa kao što su bile one koje su afirmirali prošli
YURM-ovi: Xenia, U škripcu, Animatori, Laki pingvini, Elvis J. Kurtović i njegovi Meteori, Dorian Gray, Psihomodo pop, Kongres,
Videosex, Trotakt projekt, Sexa, Trobecove krušne peći, Automobili...
Mislim da oni koji su uspjeli izdržati svih pet večeri na YURM-u
'85 imaju za sumnju debele razloge.
Napisao: Boro Kokan, obrada: Yugopapir (Studio, maj 1985.)
