Kad hoće ispraviti greške, radi satima, danima, mjesecima. Temperamentan je, i to je ugradio u sport. To je i potrebno svakom sportašu. Katkad taj temperament stvara u njemu neke unutrašnje sukobe pa ima problema sa sucima i okolinom. S vremenom će sazrijeti i tih će problema biti manje
U Dortmundu u SR Njemačkoj u natjecanju za Davis cup sastaju se od 22. do 24. srpnja teniske reprezentacije SR Njemačke i Jugoslavije. Naše boje u tom važnom susretu branit će Slobodan Živojinović, Bruno Orešar, Goran Prpić i Goran Ivanišević, pod vodstvom selektora Radmila Armenulića, a on napominje da momčad koja pobjeđuje ne treba mijenjati. Naš suradnik Neven Bertičević predstavlja četiri naša asa, njihove posljednje uspjehe i rezultate što će im itekako biti potrebni protiv uvažene njemačke reprezentacije koju predvode Boris Becker i Eric Jelen. Osim portreta Bobe, Brune i dvojice Gorana, objavljujemo i kratke izjave roditelja naših mušketira.
Goran Prpić: Pouzdan treći čovjek
Kad bismo se željeli
našaliti, napisali bismo da je Goranu Prpiću 24 godine i da ima
isto toliko operacija koljena. Nažalost, zla kob proteklih je godina
bila stalni pratilac jednoga od naših svakako najtalentiranijih
tenisača svih vremena.
Jer, sve što Prpić odigra, čini se tako neshvatljivo lako, za što je, kako bi on to rekao, "kriv zglob koji je poput viršla".
Jer, sve što Prpić odigra, čini se tako neshvatljivo lako, za što je, kako bi on to rekao, "kriv zglob koji je poput viršla".
Godina što je zacijelo
nikad neće zaboraviti je 1985.
Tada je, naime, bio senzacija Davis cupa, jer gotovo je nepoznat, priznao je to i Yannick Noah prije meča, uletio u Davis cup reprezentaciju Jugoslavije možda, ili gotovo pouzdano, u najtežem trenutku.
Izgubili smo u prvom kolu od Australije, meč koji smo u Splitu dobili već na stotinu načina, ali ipak - izgubili, a onda se trebalo vaditi, izboriti opstanak protiv Francuza, svakako jedne od najjačih svjetskih selekcija.
I upravo tad, u prvome pravom nastupu, u prvome meču, Goran Prpić potrudio se da ga Yannick Noah zapamti za sva vremena.
Ta senzacionalna pobjeda otvorila je put našoj reprezentaciji do opstanka, a on je sve samo još i potvrdio svladavši i Henria Lecontea.
Te je godine, kao "igrač bez imena i prezimena", stigao do 105. mjesta svjetske rang-liste.
Proboj među prvih pedest bio je samo pitanje vremena.
Tada je, naime, bio senzacija Davis cupa, jer gotovo je nepoznat, priznao je to i Yannick Noah prije meča, uletio u Davis cup reprezentaciju Jugoslavije možda, ili gotovo pouzdano, u najtežem trenutku.
Izgubili smo u prvom kolu od Australije, meč koji smo u Splitu dobili već na stotinu načina, ali ipak - izgubili, a onda se trebalo vaditi, izboriti opstanak protiv Francuza, svakako jedne od najjačih svjetskih selekcija.
I upravo tad, u prvome pravom nastupu, u prvome meču, Goran Prpić potrudio se da ga Yannick Noah zapamti za sva vremena.
Ta senzacionalna pobjeda otvorila je put našoj reprezentaciji do opstanka, a on je sve samo još i potvrdio svladavši i Henria Lecontea.
Te je godine, kao "igrač bez imena i prezimena", stigao do 105. mjesta svjetske rang-liste.
Proboj među prvih pedest bio je samo pitanje vremena.
A onda je stradalo načeto
koljeno.
Gotovo tri godine između liječnika, bolnice, operacija i reketa. Sve što je u tenisu imao, izgubio je, sve osim volje i želje.
Stoga je povratak bio sladak, pravedan.
Sa Slobodanom Živojinovićem u paru dobio je ključni meč protiv Indije, jednako važan protiv Italije.
Izdržao je taj povratak psihički i fizički, najbolje igrao kad su ga protivnici uporno napadali i često, ili gotovo neprestano igrali na njega.
Danas, posve oporavljen, u traganju za novim teniskim identitetom, od ništice, bez ATP-bodova. Ako koljeno izdrži, vratit će se, pouzdano će se vratiti.
Gotovo tri godine između liječnika, bolnice, operacija i reketa. Sve što je u tenisu imao, izgubio je, sve osim volje i želje.
Stoga je povratak bio sladak, pravedan.
Sa Slobodanom Živojinovićem u paru dobio je ključni meč protiv Indije, jednako važan protiv Italije.
Izdržao je taj povratak psihički i fizički, najbolje igrao kad su ga protivnici uporno napadali i često, ili gotovo neprestano igrali na njega.
Danas, posve oporavljen, u traganju za novim teniskim identitetom, od ništice, bez ATP-bodova. Ako koljeno izdrži, vratit će se, pouzdano će se vratiti.
Franjo Prpić, Goranov
otac, rekoše nam, pasionirani je kuglač u obitelji koja nikad nije
odbacila sport. Uvijek uz teren kad sinovi Goran i Tomica igraju, sad
češće uz mlađeg Tomicu.
- Znate i vi - reče nam
tata Prpić. - Goran nije imao previše
sreće. Ozljede su ga gotovo izbacile iz tenisa, bilo je trenutaka
kad su mnogi vjerovali da se neće izvući, no pomogao mu je Radmilo
Armenulić, njemu svi u obitelji dugujemo veliko hvala.
Ne znam kolike su Goranove ambicije sad, nakon tolikih stanki i dvije operacije. Znam da voli tenis i siguran sam, bude li to želio, da će se vratiti onamo gdje je nekad bio.
Mnogo je postigao, kao i svi dečki iz njegove generacije, premda teniski uvjeti, pogotovu kod nas u Zagrebu, nisu bili dobri, a danas su možda gori no ikad.
Ali, to je tema za neku drugu priču.
Ne znam kolike su Goranove ambicije sad, nakon tolikih stanki i dvije operacije. Znam da voli tenis i siguran sam, bude li to želio, da će se vratiti onamo gdje je nekad bio.
Mnogo je postigao, kao i svi dečki iz njegove generacije, premda teniski uvjeti, pogotovu kod nas u Zagrebu, nisu bili dobri, a danas su možda gori no ikad.
Ali, to je tema za neku drugu priču.
Goran Ivanišević: Na mlađima svijet ostaje
Goranu Ivaniševiću još
nije sedamnaest. Bolje rečeno, šesnaest godina i devet mjeseci.
I da nije bilo Amerikanca Michaela Changa (16 godina i četiri mjeseca), bio bi najmlađi sudionik ovogodišnjega seniorskog Wimbledona.
Taj prvi podatak već je dovoljan kad govorimo o mogućnostima, osobito talentu visokog Splićanina, mogli bismo gotovo reći teniskog dvometraša.
I da nije bilo Amerikanca Michaela Changa (16 godina i četiri mjeseca), bio bi najmlađi sudionik ovogodišnjega seniorskog Wimbledona.
Taj prvi podatak već je dovoljan kad govorimo o mogućnostima, osobito talentu visokog Splićanina, mogli bismo gotovo reći teniskog dvometraša.
Ovoga je trenutka na
418. mjestu svjetske rang-liste, ali zacijelo se ovdje neće zadržati
predugo.
Jer, mladić koji igra bekhand s dvije ruke, osim toga je ljevak, što je dodatna neugodnost za sve, ima igru koja taj renking uveliko nadmašuje.
To, dakako priznaju svi, pogotovu mnogi menedžeri i treneri, koji su njegove nastupe u Wimbledonu pratili s velikom pažnjom.
Jer, mladić koji igra bekhand s dvije ruke, osim toga je ljevak, što je dodatna neugodnost za sve, ima igru koja taj renking uveliko nadmašuje.
To, dakako priznaju svi, pogotovu mnogi menedžeri i treneri, koji su njegove nastupe u Wimbledonu pratili s velikom pažnjom.
Pouzdano je također da
prvi Wimbledon neće zaboraviti tako skoro. A napustio ga je
različitog raspoloženja.
Sretan što je, i s malo sreće, mogao proći i prvo kolo, mogao je svladati 15. nosioca, Izraelca Amosa Mansdorafa, ali pad i ozljeda ruke stajali su ga svega u tome meču.
Baš kao što ga je ozljeda trbušnog mišića stajala sigurnog finala, možda i prvog mjesta u konkurenciji omladinaca.
Kad je već sve najteže prošao, nije "zaustavio" ozljedu u četvrtfinalu.
Sretan što je, i s malo sreće, mogao proći i prvo kolo, mogao je svladati 15. nosioca, Izraelca Amosa Mansdorafa, ali pad i ozljeda ruke stajali su ga svega u tome meču.
Baš kao što ga je ozljeda trbušnog mišića stajala sigurnog finala, možda i prvog mjesta u konkurenciji omladinaca.
Kad je već sve najteže prošao, nije "zaustavio" ozljedu u četvrtfinalu.
Inače, imao je blistavu
sezonu.
Ostavio traga među seniorima, još nedovoljno oporavljen od ozljede osvojio je Masters Istarske rivijere, izvrsno igrao na ATP-turniru u Grazu, sjajan među omladincima, uvjerljivi pobjednik Bonfiglia, jednoga od svjetskih najuglednijih turnira omladinaca, polufinalist Roland Garrosa.
Sigurni smo, godine koje dolaze potvrdit će veliku darovitost koju je ne jednom iskazao ove i proteklih sezona.
Mladić za svaki teren, za svaku priliku.
Ostavio traga među seniorima, još nedovoljno oporavljen od ozljede osvojio je Masters Istarske rivijere, izvrsno igrao na ATP-turniru u Grazu, sjajan među omladincima, uvjerljivi pobjednik Bonfiglia, jednoga od svjetskih najuglednijih turnira omladinaca, polufinalist Roland Garrosa.
Sigurni smo, godine koje dolaze potvrdit će veliku darovitost koju je ne jednom iskazao ove i proteklih sezona.
Mladić za svaki teren, za svaku priliku.
Srđan Ivanišević, otac
šesnaestogodišnjeg Gorana, nekadašnji je poznati splitski tenisač.
O reprezentativnoj ulozi svog sina kaže:
- Goran je prvi put
uhvatio reket na Firulama kad je pošao u osnovnu školu. Prvi mu je
trener bio Ladislav Kačer. Goran voli sport, svestrani je sportaš.
Mnogo je obećavao i kao košarkaš i kao nogometaš.
Uporan je.
Kad hoće ispraviti greške, radi satima, danima, mjesecima.
Temperamentan je, i to je ugradio u sport. To je i potrebno svakom sportašu.
Katkad taj temperament stvara u njemu neke unutrašnje sukobe pa ima problema sa sucima i okolinom.
S vremenom će sazrijeti i tih će problema biti manje.
Još kao dječak i kao momčić mnogo je putovao, izbivao od kuće i nerijetko mu se događa da se zaželi roditeljskog doma.
Što mislim uoči susreta? Pa, ako mu selektor Radmilo Armenulić pruži priliku, siguran sam da će dati sve od sebe.
Uporan je.
Kad hoće ispraviti greške, radi satima, danima, mjesecima.
Temperamentan je, i to je ugradio u sport. To je i potrebno svakom sportašu.
Katkad taj temperament stvara u njemu neke unutrašnje sukobe pa ima problema sa sucima i okolinom.
S vremenom će sazrijeti i tih će problema biti manje.
Još kao dječak i kao momčić mnogo je putovao, izbivao od kuće i nerijetko mu se događa da se zaželi roditeljskog doma.
Što mislim uoči susreta? Pa, ako mu selektor Radmilo Armenulić pruži priliku, siguran sam da će dati sve od sebe.
Napisao: Neven Bertičević, obrada: Yugopapir (Studio, VII 1988.)
