Čovjek pozavidi srećnicima koji imaju tatu poput Jure Stublića iz "Filma", koji uvijek ljubazno popriča i da detaljna uputstva o Juričinom kretanju. Kao i tata Branka Đurića
Sa elektronskih telefonskih sekretarica naših estradnih zvijezda može se svašta čuti. Od klasičnih rečenica tipa "Na dati signal ostavite poruku", do iznerviranih izjava kao:
"Nisam kod kuće, neću nikada ni biti".
Ako nemate dobre nerve i želudac, bolje da ne zovete.
Sekretarica Olivera
Mandića je "prepričala" engleski ima već tri-četiri
godine. Ko ne zna engleski, ne zna šta mu Oliver poručuje.
A ne mora ni znati. Bolje da nazove Tatjanu Matejaš Tajči koja će obavezno procvrkutati:
A ne mora ni znati. Bolje da nazove Tatjanu Matejaš Tajči koja će obavezno procvrkutati:
- Ćao, nisam kući.
Ostavite broj, odmah ću vam se javiti.
Bez obzira što to "odmah" ne biva nikad, ili gotovo nikad, pravi je melem poslije snimljenog strogog glasa Doris Dragović:
- Imate tačno minut vremena poslije zvučnog signala...
Po hladnoći i poslovnosti se može mjeriti samo sa glasom Borisa Novkovića koji je, valjda, jadnu spravicu za primanje poruka shvatio kao tjelohranitelja.
Hrmpaliju.
Ko ne zna da ubode broj zvonjenja, do njega ne može doći. Kao ni do tate mu.
Čovjek pozavidi srećnicima koji imaju tatu poput Jure Stublića iz "Filma", koji uvijek ljubazno popriča i da detaljna uputstva o Juričinom kretanju.
Kao i tata Branka Đurića. Ne zove ga Đurica, zato što je Đura sa svoja dva metra prerastao nadimak. A "Đurica" i ne zvuči baš nekako.
Velibor Džarovski je sve živo prerastao, pa namjernicima koji ga nazovu stvara prave zagonetke. Čini im život interesantnijim. Pored poruke da nije tu, "odrecituje" i svoja dva bivša broja, za svaki slučaj.
Jave se njihovi sadašnji posjednici, pa objašnjavaju kako možete doći do Džare. Na ovaj početni broj.
Ko ne bi poželio da ga zove "Džarica".
"Ekstra Aska" ne dozvoljava nikakve zagonetke, niti dvosmislenosti. Poslije trećeg zvonjenja otpjeva jedan od svojih rijetkih hitova "nisam lutka iz izloga". Kao što i nije.
Nije lutka iz izloga ni Branka Sovrlić, pa zato bez popratne samoreklamne muzike, lijepo kaže da nazovete kasnije.
Bez obzira što to "odmah" ne biva nikad, ili gotovo nikad, pravi je melem poslije snimljenog strogog glasa Doris Dragović:
- Imate tačno minut vremena poslije zvučnog signala...
Po hladnoći i poslovnosti se može mjeriti samo sa glasom Borisa Novkovića koji je, valjda, jadnu spravicu za primanje poruka shvatio kao tjelohranitelja.
Hrmpaliju.
Ko ne zna da ubode broj zvonjenja, do njega ne može doći. Kao ni do tate mu.
Čovjek pozavidi srećnicima koji imaju tatu poput Jure Stublića iz "Filma", koji uvijek ljubazno popriča i da detaljna uputstva o Juričinom kretanju.
Kao i tata Branka Đurića. Ne zove ga Đurica, zato što je Đura sa svoja dva metra prerastao nadimak. A "Đurica" i ne zvuči baš nekako.
Verovatno ste dobili pravi broj...
Velibor Džarovski je sve živo prerastao, pa namjernicima koji ga nazovu stvara prave zagonetke. Čini im život interesantnijim. Pored poruke da nije tu, "odrecituje" i svoja dva bivša broja, za svaki slučaj.
Jave se njihovi sadašnji posjednici, pa objašnjavaju kako možete doći do Džare. Na ovaj početni broj.
Ko ne bi poželio da ga zove "Džarica".
"Ekstra Aska" ne dozvoljava nikakve zagonetke, niti dvosmislenosti. Poslije trećeg zvonjenja otpjeva jedan od svojih rijetkih hitova "nisam lutka iz izloga". Kao što i nije.
Nije lutka iz izloga ni Branka Sovrlić, pa zato bez popratne samoreklamne muzike, lijepo kaže da nazovete kasnije.
Da nazovete kasnije, ma
šta trebali, kažu i kod Nenada Karajlića Neleta. Punica, kod koje
se uvijek vraća sa svojih podstanarskih lutanja, nikada ne gubi
živce.
Kao ni Snežana Mišković,
bivša "Aska", sadašnja "Viktorija".
Poslije napomene "Verovatno ste dobili pravi broj" (?), kaže gdje je i gdje biste je eventualno mogli nazvati.
Da još kaže šta je obukla taj dan, vjerovatno biste se lakše našli, s njom lice u lice, pošto nikada nije na datim brojevima.
Bora Đorđević nema elektronsku sekretaricu. Ali ima kćerku. Predivna djevojčica se ubi objašnjavajući kako njen tatica nije tu.
Poslije napomene "Verovatno ste dobili pravi broj" (?), kaže gdje je i gdje biste je eventualno mogli nazvati.
Da još kaže šta je obukla taj dan, vjerovatno biste se lakše našli, s njom lice u lice, pošto nikada nije na datim brojevima.
Bora Đorđević nema elektronsku sekretaricu. Ali ima kćerku. Predivna djevojčica se ubi objašnjavajući kako njen tatica nije tu.
Takva kćerka ne bi bila
naodmet ni Vladi Kalemberu.
Vjerovatno mu i stvari po stanu već odzvanjaju ehom:
"Nisam doma, nisam doma, nisam doma..."
Kad se zainteresovani umore od zivkanja onih koji "nisu nigdje", treba da nazovu Anu Bekutu.
Doduše, nije ni ona tu, ali, zagarantovano će biti zapljusnuti dobrom muzikom "Za Elizu", pasažima iz "Mistralove kćeri", Sabrinom "Dječacima, dječacima, dječacima... "
Zavisi kako je Ana raspoložena.
Vjerovatno mu i stvari po stanu već odzvanjaju ehom:
"Nisam doma, nisam doma, nisam doma..."
Kad se zainteresovani umore od zivkanja onih koji "nisu nigdje", treba da nazovu Anu Bekutu.
Doduše, nije ni ona tu, ali, zagarantovano će biti zapljusnuti dobrom muzikom "Za Elizu", pasažima iz "Mistralove kćeri", Sabrinom "Dječacima, dječacima, dječacima... "
Zavisi kako je Ana raspoložena.
Kao i vi, uostalom.