Leto 1991 - Mustafa Čengić, saradnik Ante Markovića: Sledi diktatura, a ne demokratija...




Svi sada pričaju o politici, svađaju se, svima su usta puna demokratije. Međutim, ni u jednom dijelu Jugoslavije vlast nije demokratska. Na djelu je diktatorska, čvrstorukaška vlast i mislim da nikada manje demokratije nije bilo ni u politici ni u privredi, a da ne govorim o informisanju 

- Ante Marković već dugo djeluje isključivo kao mirotvorac. Putuje, razgovara, moli, prijeti, a, sve to samo da se ne prolije krv, da se usijane glave ohlade.

Ovako Mustafa Čengić, zamjenik sekretara Sekretarijata SIV-a za informisanje, za AS, ocjenjuje ulogu predsjednika Savezne vlade i njegovu ulogu u sadašnjem opštejugoslovenskom ludilu.

- A na naše pitanje ko i zašto udara po samom Markoviću, Čengić odgovara:

- Javnost u Srbiji je šokirana onim što je JNA doživjela u Sloveniji. To je i razumljivo, jer se zna kako JNA u Srbiji kotira.

Sada se sve to srušilo.

Takvo raspoloženje javnosti se može i razumjeti, ali se ne može razumjeti politički vrh Srbije koji bi da odmah formira svoju vojsku.

U Sloveniji Markovića smatraju začetnikom prolijevanja krvi, ali je to sasvim neopravdana optužba jer su Slovenci počeli rat.

Uostalom, najviše ljudi je poginulo poslije prekida vatre koji je izdejstvovao Marković.

Težište sukoba se sada prenosi u Hrvatsku i čini mi se da je samo pitanje časa kada će doći do eksplozije.

Puške su uperene, a za sve se opet optužuje predsjednik SIV-a.

A zapravo, do svega što se sada dešava u Jugoslaviji došlo je zbog nacionalističke politike. 

Zna se i da Predsjedništvo SFRJ uopšte nije djelovalo, pa je SIV morao da uzima neke vruće krompire, neke obaveze koje nisu u njegovoj nadležnosti. 

Mislim da je u svakom slučaju istorljska odgovornost na onima koji su vojsku jedno vrijeme ostavili bez vrhovne komande.

- Može li se Marković postati žrtva svih ovih dešavanja u Jugoslaviji?

- Da. Marković treba i Srbiji, i Hrvatskoj, i Sloveniji kao žrtva. Sve je podređeno dnevnoj politici, prebacivanje svoje krivice na drugog je u punom jeku.

Svima je jasno, ali naravno to niko neće otvoreno da kaže: Ako Markovića i ove vlade ne bi bilo, u roku dva dana pali bi republički lideri, jer ne bi imali na koga da prebace svoju odgovornost.

- Ipak se ne može zanemariti međunarodni uticaj na YU krizu?

- Sasvim tačno, u pitanju su ambicije da se vrate u život neke stare ideje o izlasku na topli Jadran, o obnavljanju Austro-Ugarske itd.

Ja sam ubijeđen da neka vrsta međunarodne zavjere protiv Jugoslavije sada postoji i ona je na djelu. 

Međutim, istovremeno mislim da Evropa ne može dozvoliti da prekrši principe KEBS-a, da ima dva aršina.

Ako se na ovom YU prostoru napravi presedan, onda se on mora praviti i na drugim mjestima.

A to bi značilo vraćanje Evrope unazad. 

Postavlja se pitanje zašto su Britanci, Francuzi, Italijani tu jako tvrdi. 

I oni se boje stvaranja jednog novog vojnog i političkog jezgra u srcu Evrope. 

Zašto je ta Njemačka, kojoj je Evropa dozvolila ujedinjenje sada za razjedinjenje jedne države? 

Zar to nije dupli standard?

Osim toga, Evropa se plaši i socijalne bijede koja se uvijek po pravilu širi i za nju ne postoje granice. 

Kad stotine hiljada ljudi krene iz Jugoslavije vani da traži hljeba i mira, nema sile koja će to zaustaviti. 

Evropa je toga sasvim svjesna, ali izgleda da neki u Jugoslaviji nisu.

- Šta SIV dalje namjerava?

- Dogovoreni tromjesečni moratorij SIV će iskoristiti na najbolji način. Međutim, treba prvo obezbijediti mir i funkcionisanje institucija sistema.

SIV mora dobiti makar minimalni politički konsenzus.

Vlada ima obećanje izvana da će naša zemlja dobiti veliku pomoć vrijednu četiri-pet milijardi dolara.

Evropa je spremna da odriješi kesu, ali se mi u Jugoslaviji moramo popraviti. 

I u ovako teškoj situaciji, ratnoj, SIV nalazi snage i vremena da se bavi ekonomskim problemima iako su oni izgleda za sve u ovoj zemlji postali od drugorazrednog značaja.

To bi se moglo vratiti strahovitom socijalnom eksplozijom. 

Svi sada pričaju o politici, svađaju se, svima su usta puna demokratije.

Međutim, ni u jednom dijelu Jugoslavije vlast nije demokratska.

Na djelu je diktatorska, čvrstorukaška vlast i mislim da nikada manje demokratije nije bilo ni u politici ni u privredi, a da ne govorim o informisanju - kaže Mustafa Čengić.


Ponos na podu



- Teško je razočarenje što je Stipe Mesić, umjesto na redovan i Ustavom zagarantovan način, za predsjednika SFRJ izabran pod inostranim patronatom. 

To je bacilo na pod ponos ove zemlje koja se dičila samostalnošću i suverenošću i kojoj je svijet to priznavao.

(AS, jul 1991.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate