Javila mi se jedna djevojčica i na moje pitanje kako je, odgovorila je: "Malo sam loše raspoložena zbog situacije". Pitala sam je šta je za nju riječ situacija, zna li šta znači, a ona je odgovorila: "To je kad ljudi ginu"
- Čiko, jeste li za mir? - zaustavljaju dječačić i djevojčica prolaznika i pružaju mu staru školsku svesku sa potpisima.
To su bili "satričići" u akciji.
Najbolji posmatrači besmisla, oni koji ne mogu, niti žele shvatiti išta drugo do mira:
- Jeste li protiv rata? - pita u nekom drugom dijelu Sarajeva druga djevojčica.
Što je isto: ko je za mir, taj je protiv rata. I obratno.
Što je isto: ko je za mir, taj je protiv rata. I obratno.
To je posljedica jedne
od televizijskih emisija Sa 3 "Satričići" koju vodi Vesna
Andree.
Ona kaže:
Ona kaže:
- One sedmice kada se u
našoj zemlji puno ginulo, kada je situacija bila izuzetno tegobna,
odlučili smo emisiju malo prilagoditi svemu tome. Tada sam rekla
djeci da se ne ljute na svoje roditelje ako su uspaničeni. Da budu
mirni i da ne izvoljevaju, jer su njihovi roditelji uspaničeni
zapravo zbog njih.
- Kako je došlo do
dječije peticije za mir, da je tako nazovemo?
- Koncepcija je takva da
uvijek imamo neku vrstu domaćeg rada. Najprimjernije je bilo u tom
trenutku da pišu pismo ili peticiju, a i da nauče šta je to
peticija: izražavanje volje naroda.
A i da se oni osjete nekako bitnim u svemu tome, da se i njih pita.
A i da se oni osjete nekako bitnim u svemu tome, da se i njih pita.
- Kakav je bio rezultat?
- U prosjeku dnevno
dobijemo oko 500-600 pisama. Očekivali smo oko 6.000 potpisa. Nismo
imali nikakav politički cilj. Bila je to neka vrsta domaće zadaće.
Međutim, u redakciji je stiglo do naredne emisije 77.018 potpisa i još su stizali i stižu.
Dok je emisija trajala stiglo ih je još oko 5.000, a pred TV domom pojavila se i grupa "satričića" sa nekim malim transparentima za mir.
Međutim, u redakciji je stiglo do naredne emisije 77.018 potpisa i još su stizali i stižu.
Dok je emisija trajala stiglo ih je još oko 5.000, a pred TV domom pojavila se i grupa "satričića" sa nekim malim transparentima za mir.
- Preko 80.000 potpisa je
već znatna cifra...
- Da bi to dobilo još
veću snagu, odlučili smo da se obratimo Predsjedništvu Bosne i
Hercegovine.
To je posljedica koja nije bila unaprijed planirana.
Nazvali smo kabinet predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića, i oni su sa oduševljenjem prihvatili da prime sve te potpise, što je prezentirano na jednoj od redovnih konferencija za štampu, a sažeti komentar svega toga bio je kako bi bilo najbolje da se djeca igraju, a ne pišu peticije i skupljaju potpise za mir.
To je posljedica koja nije bila unaprijed planirana.
Potpisi iz svih krajeva Bosne i Hercegovine
Nazvali smo kabinet predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića, i oni su sa oduševljenjem prihvatili da prime sve te potpise, što je prezentirano na jednoj od redovnih konferencija za štampu, a sažeti komentar svega toga bio je kako bi bilo najbolje da se djeca igraju, a ne pišu peticije i skupljaju potpise za mir.
- Postoji li nešto što
te posebno dojmilo?
- Ja sa djecom razgovaram
telefonom u emisiji. Javila mi se jedna djevojčica i na moje pitanje
kako je, odgovorila je:
"Malo sam loše raspoložena zbog situacije".
Pitala sam je šta je za nju riječ situacija, zna li šta znači, a ona je odgovorila:
"To je kad ljudi ginu".
"Malo sam loše raspoložena zbog situacije".
Pitala sam je šta je za nju riječ situacija, zna li šta znači, a ona je odgovorila:
"To je kad ljudi ginu".
- Nakon reprize za šire
područje stizalo je još pisama?
- Stizali su potpisi iz
Prijedora, Donjeg Vakufa, Banjaluke, Bosanskog Broda, Sanskog
Mosta...
- Šta je bila poruka
dječije peticije, odnosno "satričića?"
(AS, jul 1991.)
