Pismo čitateljke AS-a Vlatke Knežević iz Tuzle: "Hoćemo li bratoubilački rat u Jugoslaviji?" (1990)




Zašto se za sve okrivljuje Tito i ko ga to okrivljuje? Okrivljuju ga i blate oni koje je Tito sklonio sa scene 1971. i još nekih godina, da se ne bi dogodilo ovo što se sad dogodilo. Zabrinjava me narod koji podržava takve vođe, te se dijele po nacionalnosti. Žalosno od naroda a ne od vođa, za vođe znamo ko su

Javljam se ovim pismom da podsjetim čitaoce na sve učestalije napade na ličnost druga Tita.

Veliki ljudi su mnogo puta bili povređivani tokom života, a nije rijetkost da su i poslije smrti predmet iživljavanja onih koje nazivamo - sitne duše.

Ne mogu se pomiriti sa onima koji sebi daju za pravo da sude i ocjenjuju Titovu prošlost i zasluge.

Sjećam se tog dana i časa kada je saopšteno - UMRO JE DRUG TITO.

Te riječi doprle su do svih meridijana za samo nekoliko minuta. Negdje je bilo jutro, negdje poslije pola noći, ali se velikom brzinom pronijela tuga i bol cijelim svijetom i Jugoslavijom.

Sve svjetske televizije i radio-stanice su prekinule redovne programe, listovi su objavili vanredna izdanja da bi saopštili smrt velikana naše epohe i vođe Jugoslavije.

Pojedine zemlje su objavile i sedmodnevnu nacionalnu žalost, a žalost je bila u cijeloj Jugoslaviji, plakalo je i malo i veliko.

Znamo svi da smo zahvaljujući Titu i Titovim zaslugama priznati i poznati u cijelom svijetu, da smo živjeli 45 godina u miru, bratstvu i jedinstvu, što je najveće bogatstvo naroda Jugoslavije.

Pitam se šta sad hoćemo?

Hoće li narod to što im nude vođe hrvatskog i srpskog rukovodstva?

Karikatura objavljena u NIN-u 1990. godine

Hoće li bratoubilački rat u Jugoslaviji?

Zašto se za sve okrivljuje Tito i ko ga to okrivljuje?

Okrivljuju ga i blate oni koje je Tito sklonio sa scene 1971. i još nekih godina, da se ne bi dogodilo ovo što se sad dogodilo.

Zabrinjava me narod koji podržava takve vođe, te se dijele po nacionalnosti. Žalosno od naroda a ne od vođa, za vođe znamo ko su.

Na sramotu igračima Hajduka na skinutom grbu i zvijezdi petokraki sa svog dresa, na sramotu navijačima iz Maksimira zviždanjem himni i igračima, na sramotu svim onima koji su protiv Tita i Jugoslavije.

Živim i radim u Bosni i ponosna sam na to što živim među takvim narodom kome nije do podjela i nacionalnih opredjeljenja.

Ponosna sam na MITING u Sarajevu, spontano veselje na ulicama poslije pobjede naše reprezentacije nad Španijom i svim onim što ne razjedinjuje Jugoslaviju.



Kad to čovjek vidi naviru mu suze radosnice na oči, podilazi ga jeza od sreće da ima još onih koji vole ovu Jugoslaviju.

Pozdravljam naše bosansko rukovodstvo koje je jugoslovenski orijentisano i opredijeljeno, a posebno doktora Nijaza Durakovića.

Samo tako nastavite!

Što se tiče Tita i Titovih zasluga to niko ne može mijenjati, a ponajmanje novonastali lideri.

To ostaje nepromijenjeno.

Takav čovjek i vođa se rađa samo jednom u epohi.

Napisala: Vlatka Knežević, Tuzla, obrada: Yugopapir (As, jul 1990.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate