Na ekranu se pojavila silueta mladića na skijama, letio je četiri sekunde, možda i pet... Čovjek je pogledom milovao sjenu u zraku i šaptao: leti, leti daleko, kao što si tati obećao
Peter Štefančič, prvi Jugoslaven koji je na najvećoj skijaškoj skakaonici na svijetu preletio 150 metara i postavio novi državni rekord, pod lupom "Startova" reportera...
*****
Dvadeset i trećeg marta
Kranj je opustio.
Na ulici gotovo nije bilo živa čovjeka. Svi su zauzeli mjesta kraj malih ekrana.
Na ulici gotovo nije bilo živa čovjeka. Svi su zauzeli mjesta kraj malih ekrana.
U malom stanu stare kuće
nizvodno od mosta jedan je čovjek netremice gledao u televizor.
Krupne kapi znoja svjetlucale su na njegovu čelu. Iza stolice, kraj peći, žena je zabrinuto kršila ruke i kao uvijek u takvoj prilici mislila: samo da ne padne.
Krupne kapi znoja svjetlucale su na njegovu čelu. Iza stolice, kraj peći, žena je zabrinuto kršila ruke i kao uvijek u takvoj prilici mislila: samo da ne padne.
Na ekranu se pojavila
silueta mladića na skijama.
Pojurio je niz zaletište. Sve brže, brže, jurio je poput ekspresnog vlaka, a onda - puf - odvojio se od snijega i zaplovio zrakom.
Letio je četiri sekunde, a možda i pet...
Čovjek je pogledom milovao sjenu u zraku, kao da je nosi, i šaptao: leti, leti daleko, kao što si tati obećao.
Pojurio je niz zaletište. Sve brže, brže, jurio je poput ekspresnog vlaka, a onda - puf - odvojio se od snijega i zaplovio zrakom.
Letio je četiri sekunde, a možda i pet...
Čovjek je pogledom milovao sjenu u zraku, kao da je nosi, i šaptao: leti, leti daleko, kao što si tati obećao.
Na Planici, našoj
najvećoj skijaškoj skakaonici i prvoj u svijetu, tog su dana
skakali najveći svjetski majstori.
Među njima i Peter Štefančič, automehaničar iz Kranja.
U posljednjem skoku dana njegove su skije dotakle snijeg na markaciji 150. Pedeset tisuća gledalaca dugo je aplaudiralo novom jugoslavenskom rekorderu.
Među njima i Peter Štefančič, automehaničar iz Kranja.
U posljednjem skoku dana njegove su skije dotakle snijeg na markaciji 150. Pedeset tisuća gledalaca dugo je aplaudiralo novom jugoslavenskom rekorderu.
A u Kranju?
Otac Peter energično je
potezom ruke uklonio znoj sa čela, viknuo, skočio i uhvatio čašu,
prvi predmet koji mu je došao pod ruku.
Zabrinuta, ali racionalna majka Francka ipak je na vrijeme stigla otvoriti oba krila prozora, pa je čaša slobodno poletjela prema Savi, možda i 15 metara, i razbila se.
Zabrinuta, ali racionalna majka Francka ipak je na vrijeme stigla otvoriti oba krila prozora, pa je čaša slobodno poletjela prema Savi, možda i 15 metara, i razbila se.
Tako je u porodici
Štefančič proslavljen novi izvanredni jugoslavenski rekord.
Sin Peter, skakač koji
je tako elegantno letio zrakom i sigurno doskočio na 150 metara,
dosad poznat, ovim je skokom postao slavan.
Primio je nekoliko
poklona, među kojima je najvredniji zlatni sat, dar Predsjednika
Tita.
Zatim trofeje, a zaradio je i kratko, izvanredno odsustvo kod kuće.
Zatim trofeje, a zaradio je i kratko, izvanredno odsustvo kod kuće.
Rekorder rado prebire po pismima
Dijelio ga je sa svima.
Postao je zajedničko dijete Kranja. Svi su ga susretali ljubazno,
ali su htjeli i razgovarati.
A Štefko (tako ga zovu) nikad nije bio razgovorljiv.
Kad je kod kuće nešto trebalo uraditi, bilo je dovoljno reći:
- Štefko, nacijepaj drva.
Ili, skokni po mlijeko.
Štefko bi brzo zajahao moped i vratio se s mlijekom.
A Štefko (tako ga zovu) nikad nije bio razgovorljiv.
Kad je kod kuće nešto trebalo uraditi, bilo je dovoljno reći:
- Štefko, nacijepaj drva.
Ili, skokni po mlijeko.
Štefko bi brzo zajahao moped i vratio se s mlijekom.
- S njim nikad nije bilo
problema - kažu roditelji. - Niti Planica ga nije promijenila, a to
nam je drago.
Peter Štefančič, koji
svom ocu liči više nego bilo tko od troje braće i sestara, njegova
je sušta suprotnost u jednom. Radije sluša nego što govori.
Miran
je, staložen, odlično se kontrolira u svakom trenutku. Netko bi čak
rekao da je čudak.
- Ne znam, možda je to
tačno - rekao je - ali i drugi skakači su
slični. Na primjer, Raška i Virkola. Oni su svijet za sebe. Teško
je od njih riječ uhvatiti za vrijeme skakačkih turneja. Gledaju
zaletišta, most, doskočište, stalno nešto smišljaju, ali mnogo
ne govore.
U njegovoj sobi na stolu
svakog se dana nađe nekoliko pisama.
Pišu mu znanci, prijatelji, posve nepoznati ljudi i čestitaju.
Mnoga pisma sročila su djevojke, što nije čudno, jer Peter je privlačan mladić, ako reporter uopće može objektivno cijeniti izgled muškarca.
Pišu mu znanci, prijatelji, posve nepoznati ljudi i čestitaju.
Mnoga pisma sročila su djevojke, što nije čudno, jer Peter je privlačan mladić, ako reporter uopće može objektivno cijeniti izgled muškarca.
Rekorder rado prebire po
pismima, ali ne odgovara na njih. Nije to mušičavost zvijezde.
Upravo obratno.
Ne želi razgovarati o
poklonima.
Tvornica "Rog" dala mu je moped, a "Krajina", poduzeće u kojem je radio prije odlaska u JNA, 150.000 starih dinara.
Saznali smo to od Peterova bivšeg trenera Šinka.
Svaki metar rekordnog leta vrijedio je tisuću starih dinara. To je velika svota, jer Štefančič kao reprezentativac prima za vrijeme saveznog treninga hranarinu od 25.000 starih dinara.
Šest puta više primio je za jedan jedini skok. To ga zbunjuje, stidi se reći brojku, iako, vjerojatno, zna koliko vrijedi jedan prvoligaški nogometni gol.
Tvornica "Rog" dala mu je moped, a "Krajina", poduzeće u kojem je radio prije odlaska u JNA, 150.000 starih dinara.
Saznali smo to od Peterova bivšeg trenera Šinka.
Svaki metar rekordnog leta vrijedio je tisuću starih dinara. To je velika svota, jer Štefančič kao reprezentativac prima za vrijeme saveznog treninga hranarinu od 25.000 starih dinara.
Šest puta više primio je za jedan jedini skok. To ga zbunjuje, stidi se reći brojku, iako, vjerojatno, zna koliko vrijedi jedan prvoligaški nogometni gol.
Naravno, on nije
profesionalac, iako trenira šest mjeseci godišnje po tri sata
dnevno.
U međuvremenu pomaže kod kuće jer otac i majka rade. Stekao je i zvanje. Kažu da je dobar automehaničar.
U "Krajini" ga čeka posao kad se vrati iz JNA.
U međuvremenu pomaže kod kuće jer otac i majka rade. Stekao je i zvanje. Kažu da je dobar automehaničar.
U "Krajini" ga čeka posao kad se vrati iz JNA.
U snovima - "žaba"
Slobodnog vremena ima
vrlo malo, a bilo bi ga i manje da ne koristi stari moped, koji je
gotovo čitav njegovo djelo.
Sad će ga zamijeniti novim, ali s vremenom neće biti ništa bolje.
Izuzev skijanja, drugog hobija nema. Ponekad tek sluša zabavnu muziku.
Sad će ga zamijeniti novim, ali s vremenom neće biti ništa bolje.
Izuzev skijanja, drugog hobija nema. Ponekad tek sluša zabavnu muziku.
Voli bit glazbu, a od
naših sastava cijeni "Bijele vrane".
Za njega nema vremena, iako bi volio čitati. Prolista novine i to je sve.
Za njega nema vremena, iako bi volio čitati. Prolista novine i to je sve.
Posao i sport, to su
dvije jedine preokupacije, izdvojimo li kadrovski rok.
Oblači se skromno i u
skladu s poslom: farmerke i majice, ili košulje.
Zimi: zna se.
Zimi: zna se.
Dvadeset dvogodišnji
automehaničar, prirodno, pokazuje i veliku sklonost prema automobilima.
Voli i brzo voziti, a dosad je najviše uživao za volanom "žabe" (sitroena) čije vlasnik njegov trener Lojze Gorjanc.
Kad bi imao dovoljno novaca, kupio bi "žabu".
No, kako su to samo ugodni snovi, Štefančič planira kupnju "fiće", kad se vrati iz JNA.
Ne odmah, jer ekstra prihode neće imati, makar bio i svjetski rekorder...
Voli i brzo voziti, a dosad je najviše uživao za volanom "žabe" (sitroena) čije vlasnik njegov trener Lojze Gorjanc.
Kad bi imao dovoljno novaca, kupio bi "žabu".
No, kako su to samo ugodni snovi, Štefančič planira kupnju "fiće", kad se vrati iz JNA.
Ne odmah, jer ekstra prihode neće imati, makar bio i svjetski rekorder...
Tko zna.