Jedna surova i istovremeno topla ljudska priča o ljudima koji otkrivaju da im je vrijeme "u Ameriki" na radu bespovratno prošlo, a potom žele da to bar nadoknade u životima svojih unuka. Perović koji tumači lik čovjeka kome je mećava odnijela i novac i zdravlje, no kome grubost poput maske pada pred licem djeteta - iskreirao je, vjerovatno, jednu od najboljih svojih uloga
"Ne naginji se van"
Film Bogdana Žižića obrađuje temu odlaska naših radnika u inostranstvo
na rad. Glavni junak (Ivo Gregurević - opet debitant) odlazi u
Njemačku zaslijepljen pričama o bogatstvu koje može donijeti sobom nazad, ali iz susreta u susret sa grubom zbiljom, poput Don
Kihota - kako neko reče na konferenciji za štampu - otkriva da
divova nema, već da su to - vjetrenjače.
- Filip odlazi da sazrije
- veli glumica Mira Banjac - i u tom sazrijevanju dolazi do odluke da
se vrati kući...
"Ludi dani"
Nikola Babić u "Ludim
danima" takođe se bavi gastarbajterskom temom. Ali u ovoj
filmskoj priči riječ je o danima u godini koje naši
radnici provedu u svojim mjestima, među svojim sugrađanima, ženama,
djecom, kada mjesecima sputana tuga i čežnja za voljenima i
domovinom provale silinom sada nesputanih emocija.
Neki od njih već
godinama su u Njemačkoj i teškim radom stekli su - neko više a
neko manje, a neko, čini se ništa. Tako dolazi do gotovo besmislene
opklade između Jure, čije je bogatstvo svakome na oku, i Šimuna za
koga se čini da će opkladu izgubiti jer "nema ništa".
Iznenadni obrt, koji ruši i mit o prvom čovjeku u selu, uz piće,
kartanje i pojačane strasti, dovešće u ovom filmu, donekle
kompozicijski slabo montiranom do tragedije. Rastrzan, necjelovit, a
mogao se završiti jednom pričom od 40-tak minuta, koja bi se zvala
"opklada", ipak nosi nekoliko zapaženih uloga od kojih
posebno izdvajamo Zvonka Lepetića kao Jureta, te sasvim novo i
nepoznato lice Spase Papca.
"Leptirov oblak"
"Leptirov oblak"
Zdravka Randića priča je o mladiću (Zoran Cvijanović) koji se
zaljubljuje u svoju vršnjakinju iz susjedstva. Njegov dan počinje u
samoposluzi gdje radi kao pomoćnik. Voli muziku, vježba bubnjeve,
ali to je i razlog za očevo nerazumijevanje (Pavle Vujisić). On
odbija - slično je i sa Budimirom Trajkovićem koji "to"
želi iz ljubavi - prvo seksualno iskustvo sa ženom koja takođe radi u samoposluzi (Ružica Sokić).
No, pristaće na "to"
nakon što mu djevojka koju voli saopšti da se na moru zaljubila u
drugog!
I tu je kraj!
Za razliku
od "Ljubavnog života Budimira Trajkovića" ovaj film
djeluje nekako naivno i iskonstruisano, "zahvaljujući"
scenariju Gordana Mihića, a ponajviše zato jer mu nedostaje onog
naboja koji bi film činio uvjerljivijim. Dvije gotovo iste teme - a
tako različit rezultat.
"Izbavitelj"
O "Izbavitelju"
je već dosta pisano i govoreno. Brojni su već imali priliku da gledaju
ovaj naš film sa primjesama fantastičnog (svijetom žele ovladati
ljudi štakori), čime su odškrinuta vrata u jedan novi žanr
domaćeg filma.
Kažemo odškrinuta, jer "Izbavitelj" Krste
Papića nije zadovoljio u svim vidovima filmskog izraza. U filmu čija
je radnja vremenski precizno omeđena, te s obzirom na literarnu
podlogu, simbolično se govori o pojavama fašizma između dva rata,
ali i univerzalnije film govori o zlu i borbi protiv njega, nastojeći
ga spriječiti u želji da ono vlada svijetom.
"Hajka"
Specijalna projekcija
"Hajke", Živojina Pavlovića, za goste i akreditovane
novinare - dva dana prije predviđenog programa u Areni, zbog
izvještavanja ... film koji se koristi literarnom podlogom,
istoimenim romanom Mihaila Lalića, utisak je da se nije uzdigao na
nivo umjetničke metafore koju nudi Lalićevo djelo, višeslojno, a
koje govoreći o ratu i svemu onome što sobom nosi, a ponajprije
smrt - ima svoja univerzalna značenja, bez obzira na lokalitet u
kojem je smještena radnja.
U filmu je zapažena kamera, a glumom se
ističe ekipa sa Radetom Šerbedžijom. Uz Pavla Vujisića, Boru
Begovića, Ratislava Jovića, Lazara Ristovskog i druge izdvajamo
Zaima Muzaferiju i novo lice - Bobu Marković.
"Hajdučka vremena"
U "Hajdučkim
vremenima", Vladimira Tadeja, srećemo se ponovo sa malim
Ramizom Pašićem, i ukoliko bismo tražili dostojnog nasljednika
Slavka Štimca, koji je već uveliko porastao, sa dva filma ovdje u
Puli naći ćemo na to najbolji odgovor.
Duhovito Ćopićevo štivo protkano je u filmu i songovima za koje je takođe pisao riječi, a
još nam ostaje zaključak da poznati glumci poput Borisa Dvornika,
Ružice Sokić, Danila Stojkovića i drugih, u igri sa djecom isuviše
djeluju literarno.
"Uspravi se, Delfina"
Film "Uspravi se,
Delfina", debitanta Aleksandra Đurčinova, u kojem naslovnu
ulogu tumači Neda Arnerić, priča je o sportistkinji - plivačici
koja se polagano uspinje ka evropskom i svjetskom vrhu.
Da sport
nisu uvijek samo treninzi i takmičenja, kao i pobjede, već i novac,
komercijalizacija i razne "igre" - eto, o tome govori ovaj
film. Vrlo dobra muzika Slave Dimitrova.
"Povratak otpisanih"
Gotovo da i nije potrebno
govoriti o filmu "Povratak otpisanih", koji je domaća
filmska publika imala priliku gledati u bioskopima.
Da podsjetimo:
režiser je Aleksandar Đorđević, a već popularne uloge Tihog,
Prleta i drugova tumače: Voja Brajović, Dragan Nikolić, Pavle
Vujisić, Aleksandar Berček, Zlata Numanagić...
"Udovištvo Karoline Žašler"
Zaustavićemo se nakratko
na filmu koji je takođe već punio kino-dvorane, a to je "Udovištvo
Karoline Žašler" Matjaža Klopčiča.
Prije svega poradi izvrsne
Milene Župančič, koja iz godine u godinu, iz filma u film, kreira
likove sa izuzetnom glumačkom snagom, sa smislom za niz finesa,
detalja, gesta, te mimike koja vodi od komičnosti sve do izraza lica
koje postaje tumač unutarnjih zbivanja likova koje Milena igra.
"Mećava"
Film "Mećava"
Antuna Vrdoljaka, gotovo u svim elementima filmskog izraza zaslužuje
pohvalu: bilo da je riječ o scenariju ili fotografiji Tomislava Pintera, bilo da se radi o glumcima poput Slobodana Perovića ili Zvonka
Lepetića.
Jedna surova i istovremeno topla ljudska priča o ljudima koji otkrivaju
da im je vrijeme "u Ameriki" na radu bespovratno prošlo, a
potom žele da to bar nadoknade u životima svojih unuka.
Perović
koji tumači lik čovjeka kome je mećava odnijela i novac i
zdravlje, no kome grubost poput maske pada pred licem djeteta -
iskreirao je, vjerovatno, jednu od najboljih svojih uloga.
Do naredne godine
- Pređimo s riječi na
filmska djela! - još prošle godine izgovorio je Goran Paskaljević
("Čuvar plaže u zimskom periodu") držeći pregršt
raznoraznih nagrada u rukama. Ovo je ponovio nedavno i započeo svoj
drugi film koji će sigurno vidjeti jubilarna 25. pulska smotra
jugoslovenskog igranog filma.
A krilaticom se služimo u želji da je
preuzmu i drugi filmski stvaraoci.
Ovogodišnja produkcija
od 18 filmova, koja se, bez selekcije, predstavila u Puli, još
uvijek je potvrda potrebe nekih promjena u domaćem filmu.
Istini za
volju, osvježenja ima: od shvatanja da nisu samo spektakli i pirotehnika što nam treba,
već i mladih glumaca i, dakako, režisera, sve do potrebe za što
više savremenih tema, ali i sa konstatacijom da upravo one zahtijevaju vrsnog stvaraoca.
Napisao: Branko Vlačić, obrada: Yugopapir (Ven, avgust 1977.)
3. deo: Maćehinski odnos žirija prema "Specijalnom vaspitanju"
