Mošćenička Draga '70: Kako se ovdje provode obitelji iz Beograda i Celja - Krečkovići i Faganelijevi




Lunjajući plažom, začusmo jednog jutra povike navijača i udaranje čunjeva. Bila je to jutarnja partija kuglanja ispred vikendica Tvornice pokućstva iz Polzela. Stanovnici ovog naselja vrlo su zadovoljni svojim ljetovanjem. Tvornica iz Polzela, naime, ne naplaćuje stanovanje

Srpanj 1970: Trag suvremenih nomada koje zovemo turisti odveo je reportera "Arene" na istočnu obalu Istre. Tu, sedam kilometara od Lovrana prema jugu, na podnožju drevne Učke, otvara se čudesna uvala: Mošćenička Draga. 

U skladnoj igri prirode ovdje su se "uortačili" blago i plavo nebo, "najljepše more na svijetu" i toplo sunce - stvorivši tako još jedan divan kutak Jadrana.

Čuvena je Mošćenička Draga, nadaleko čuvena po svojim ljepotama.

Istina, prije kratkog vremena "pročula" se i po tome što su turisti - zbog nesporazuma turističkih otaca općine Opatije - nekoliko dana sami čistili plažu u Mošćenićkoj Dragi, a pokupljeno smeće donosili u Turističko društvo.

Novine su o toj "radnoj akciji" obavijestile javnost, iznervirani općinski faktori proglasili turiste zlonamjernim i štampu nelojalnom, a bilo je i oštrijih ocjena.

Bilo, pa prošlo.

Ovog puta željeli smo doznati nešto drugo: kako se ovdje provode turistički (domaći) dani, koliko čovjeka stoji suncem opaljena koža, je li gorak okus soli, ukratko što o Mošćeničkoj Dragi kaže čovjek koji tu ljepotu - plaća.


Odmor bi trebalo još nečim upotpuniti



Utisci u brojkama 
I tako smo u potrazi za domaćim turistima banuli na plažu.

Porodicu inženjera Miodraga Krečkovića iz Beograda zatekli smo u dobrom raspoloženju.

Dok je supruga Danica, inače inženjer-tehnolog, prelistavala ono malo ilustrirane štampe što ovamo dolazi, Miodrag se sa sinom Darkom bavio "pomorskim" poslovima: isprobavali su čamac uz samu obalu.

Evo još jednog podatka o našim sugovornicima: njihovi osobni dohoci iznose mjesečno oko 4500 dinara (Miodraga oko 3000, a Danice oko 1500 dinara).

- Ovamo dolazimo već gotovo deset godina - priča nam Miodrag Krečković. - Stanujemo privatno, a tako se i hranimo. Lijepo je, ali upravo zato što smo dugugodišnji gosti Mošćeničke Drage imamo pravo i na neke primjedbe. 

Plaža je iz dana u dan sve tješnja (prostora za proširenje ima dovoljno), na plaži nema tuševa, nema sanitarnog uređaja, a mogla bi biti opskrbljena i raznim potrepštinama koje kupači traže.

I dok se tako razgovarajući šećemo plažom, naš se sugovornik iznenada zagledao u jednog kupača.

Čovjek je baš tog časa svoje "mjesto pod suncem" pripremao za što funkcionalniji užitak.

- Zar me se ne sjećate? - pristupi mu Miodrag Krečković. - Zajedno smo studirali u Ljubljani. Bilo je to gotovo prije dvadeset godina ...

Inženjer Franjo Faganeli malo se zamisli, a onda mu se lice razvedri; prepoznao je kolegu iz studentskih dana. 

On je - dopustite da ga predstavimo - iz Zaleca kod Celja i ovdje ljetuje sa svojom suprugom Erikom, kćerkom Barbarom i malom Majom Meršnik

Smjestili su se u kampu, a orijentirali na tržnicu koja je dosta premalena za ovakve (opravdane) turističke pretenzije Mošćeničke Drage.

Obitelj Faganeli ima mjesečna primanja oko 4000 dinara - Franjo 2500, a supruga Erika, inače službenica, oko 1500 dinara.

Dok "studenti" obnavljaju svoja sjećanja iz Ljubljane, od Erike Faganeli doznajemo da je njena obitelj ovdje prvi put.

Uglavnom su zadovoljni, a kad bi davali ocjene prirodi, bile bi to same desetke na indeksu Mošćeničke Drage.

Još jednom smo se našli u kampu. Bilo je upravo vrijeme objeda: svatko je u obiteljskoj "podjeli rada" imao svoj zadatak, a objed je - sudeći po onome što smo vidjeli - bio na visokom nivou.

Nije nedostajalo ni vinske kapljice, u uskoro se pred šatorom širio izazovan miris crne kave. Dobre crne kave!

- Nema nikakve zabave - prva je počela kćerka Barbara (17). - Ono malo što nam nuđaju, zaista je preskromno. Boravak nema sadržaja, odmor bi trebalo još nečim upotpuniti.

- Inače, kamp je lijep - dodaje Franjo Faganeli. - Ima sve što treba i malo sam gdje naišao na tako dobro uređen prostor za kampiranje.



Jutarnja partija kuglanja




Lunjajući plažom, začusmo jednog jutra povike navijača i udaranje čunjeva.

Bila je to jutarnja partija kuglanja ispred vikendica Tvornice pokućstva iz Polzela. Stanovnici ovog naselja vrlo su zadovoljni svojim ljetovanjem.

Konrad Gradić, stolar iz Polzela, njegova supruga Alojzija, te djeca Mira (14) i Roman (6) upravo su završili s doručkom.

Primanja ove porodice nešto su manja od primanja naših pređašnjih obitelji, ali to nije bila zapreka da ovdje i ona provede bezbrižne dane - Tvornica iz Polzela, naime, ne naplaćuje stanovanje.

- Desetak dana na moru - kaže Alojzija - ipak je nešto. Zadovoljni smo, ali nam je tržnica malo predaleko. Nije osobito snabdjevena, no dade se podnijeti...

Nema gotovo nikakve zabave, a to bi dobro došlo da se čovjek malo opusti i zaboravi svakodnevne brige.

Mi smo, vidite, taj problem dijelom riješili. Kuglana je mala, nas ima mnogo, no ipak se u toku dana svi izredamo i okušamo sportsku sreću.

A što kažu turistički radnici?

Tajnik Turističkog društva Nenad Nalis ispričao nam je što tišti Mošćeničku Dragu. To su, prije svega - investicije. Ma što se učinilo, novaca nikad dosta, uvijek premalo.

- Mi se potpuno slažemo s primjedbama turista da nema zabave, ali zasad ne možemo ništa učiniti.

Ali, gle!

Pred lijepim hotelom "Marina" počeli su se okupljati turisti. Što se ovdje događa? Rekoše nam da te večeri gostuje KUD "Zora" iz Opatije sa svojim folklornim programom. Ipak nešto!

No naše je zadovoljstvo bilo kratka vijeka. I ovog puta smo se - tko zna po koji put - snebivali: što li se sve može vidjeti i servirati kao nacionalni folklor!

Bila je to neuvježbana družina koja je mogla oduševiti gledaoce samo bojama narodnih nošnji. Bilo bi veoma korisno kad bi neki ljudi shvatili da za dobru predstavu nije dovoljna samo dobra volja ...

Inače, u Mošćeničkoj Dragi ima dobrih lokala - i privatnih i onih u društvenom sektoru. 

No svakako je najbolji i najuređeniji hotel "Marina" s izvanrednim komforom, dobrom kuhinjom i nadasve ljubaznom poslugom.

Tu su još "Sidro", "Rubin" i drugi objekti.

Neka je dopušteno reporteru da na kraju zaključi: onaj tko se odluči da ljetuje u divnoj Mošćeničkoj Dragi, neće pogriješiti. A zabava? Ako mu je ponestane - nije daleko mondeni jadranski šampion, čuvena "Opatija bajna".

Napisao: M. Mošić, obrada: Yugopapir (Arena, VII 1970.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate