Kosa mi se diže od izraza "spuštati se na nivo djece". Njima se može jedino prilagoditi. Jer, djeca su mali ljudi koji zdravo razmišljaju. Oduševljena sam kada otkrivam da pisma koja mi šalju pišu oni sami, bez pomoći roditelja. To je najbolji znak da smo uspostavili kontakt i da me ne gledaju kao neku "matoriju" teticu, nego kao ravnopravnu drugaricu
Srijedom, oko 18 sati, djeca Sarajeva sjede pred televizorima. Na programu su "Satričići", predvodi ih Vesna Andree, a njen pozdrav gledaocima "Uoš" postao je lozinka najmlađih Sarajlija.
U potpunosti odudara od
svog horoskopskog znaka.
Rođena je u znaku Škorpije, a draža je i
slađa od Alfa. Vesna Andree (ovo duplo e nije greška) napuniće
dvije i po decenije 2. novembra i upravo tog dana naći će se u
Parizu.
Tamo će dobiti i jednog "satričića".
Sve o
trošku, ne "Sa 3", Trećeg programa Televizije Sarajevo,
nego "UNICEF-a".
Eto, čak i svjetska organizacija koja se
brine o djeci nije odoljela šarmu voditeljice, čini se,
najpopularnije emisije "SA 3" pod čudnim imenom
"Satričići".
Ko su "Satričići"?
Pa, klinci što prate "SA 3".
Male Sarajlije su stvarno u
privilegovanom položaju u odnosu na druge pretplatnike u BiH. I da
sam kojim slučajem klinac iz Mostara ili
Tuzle, organizovao bih štrajk što se taj TV-signal ne širi dalje od
Sarajeva.
Lozinka je "Uoš"
U njenim bistroplavim
očima i vječno nasmiješenim rupicama na obrazima čovjek ne može
otkriti ništa drugo nego jedno veliko dijete.
Ali, izgled često
vara.
Vesna Andree je sigurno ozbiljnija, a možda i zrelija od
potpisnika ovih redaka.
Nastavnica gitare u svom stremljenju da
muziku donose na način kakav i zaslužuje na malom ekranu uradila je
niz ozbiljnih priloga za TV Sarajevo, tačnije emisiju "Vivo
vivače".
Pričala je o majstorima takozvanih, ozbiljnih nota.
Bile su to emisije za određeni krug
gledalaca. Rađene na visokom nivou, ali uvijek sa nekim
"nedostatkom".
Ta "falinka" je bila izuzetno
mladoliko lice reporterke!
Ali svaka "mana" ima i svoju
prednost.
Vješto ju je otkrila Maja Anzulović, dokazana
majstorica-urednica dječijih programa u sarajevskoj TV-kući.
Maja je
odabrala Vesnu i greške nije bilo. Od tada sve sami plusevi!
"SA
3" zbog "Satričića" jedva se čeka srijedom. Tada se
telefoni pregriju, a poštari sve ostale dane proklinju TV-zvijezdu
kojoj moraju svakodnevno nositi i po stotinjak pisama.
Od svih "fora i
fazona" u toj Vesninoj srijedi najviše pali ono "Uoš"!
Umjesto "halo", plavooka voditeljica se tako obraća na
telefonske pozive. Zbog nje tako i svi klinci u Sarajevu
telefoniraju.
Ovaj grad zahvatio je "Uoš" baš kao nekada
ono "Ćega ba", što su prosuli Đuro i njegovi
"nadrealisti".
Vesna Andree nije mogla
biti ništa drugo nego muzičar.
Ovo s TV je ipak njena posebna
naklonost, koju ostali u porodici nemaju. Otac Vjekoslav je takođe
nastavnik gitare i čuven po nekoliko odličnih priručnika za
početnike na instrumentu sa šest žica.
Majka Marija je nastavnica
pjevanja. Jedino još mlađa sestra, Marina, nije na muzičkoj školi.
No, zato je izvrsna u svirci na saksofonu.
Porodica Andree tako je
kao stvorena za zajedničko koncentriranje. U njihovoj kući na
Ilidži uvijek je muzika.
- Član naše porodice bio
je i jedan hrčak. Nedavno je uginuo. Uh, što smo ga žalili!
Odlučili smo od tada da ne držimo nijednog kućnog ljubimca...
Pravi drugari
Muzičko obrazovanje
Vesna veoma vješto koristi. Nedavno je u "Satričićima"
pjevala sa Tajči ono "Hajde da ludujemo". Tajči je išla
s trake, a ona uživo. I, vjerujte, bila je bolja od najmlađe
"Merilin Monro" u svijetu.
- Dok me Maja nije pozvala
da vodim "Satričiće", nikada nisam razmišljala o
emisijama za djecu. S mališanima sam se družila jedino u školi, na
časovima gitare.
I upravo zbog toga me veoma prijatno iznenadio rad
u takvom programu.
Poslije emisije puna sam nekog zadovoljstva, baš
kao poslije dobrog izlaska, provoda.
- Kako pripremaš emisiju?
- Ma nema tu nekih
priprema! Dođem u ponedjeljak i utorak po pola sata. Tada snimamo
priloge, a sve ostalo ide uživo.
Veliku pomoć pružaju nam
gledaoci. Da nije njihovih pisama, telefonskih poziva, ko zna koliko
bi "Satričići" bili privlačni.
- Je li glumiš ili si
prirodna? Koliko se, zapravo, spuštaš na nivo djece?
- Od tog glagola
"spuštati" kosa mi se diže. Njima se može jedino
prilagoditi. Jer, djeca su mali ljudi koji zdravo razmišljaju.
Oduševljena sam kada otkrivam da pisma koja mi šalju pišu oni
sami, bez pomoći roditelja.
To je najbolji znak da smo uspostavili
kontakt i da me ne gledaju kao neku "matoriju" teticu,
nego kao ravnopravnu drugaricu.
Vesna kazuje da svako
pismo započinje upravo s onim "Uoš".
Ta tri slova su
stalno oko nje. Dočekuje je tako i majstor koji ovih dana generalnim remontom pokušava njenom trofejnom "fiatu 1100"
udahnuti novu snagu.
Automobil je Vesnin vršnjak i poklon je od
njene bake.
- Autić je super, iako
troši 13 litara "supera" po gradu. Svi se okreću za nama.
Mislim za autom i za mnom.
Za Vesnom se okreću i
kada je bez svog "old tajmera".
Ljudi se najčešće iznenade kada
otkriju da je i u prirodi, bez TV-kamera, jednako slatka, simpatična.
I da su joj oči možda modrije!
Vesnu ne prate uzdasi razočarenja
česti pri susretu pretplatnika i TV-zvijezda na ulici.
- To kakav utisak
ostavljam na ljude van studija kao da me i ne brine. Mene najviše
oduševljavaju pisma koje primam.
Jedna je djevojčica u svom
putovanju iz mašte letjela tako avionom.
Usred leta otvorila su se
vrata i ona je počela padati. Spasilo ju je što je glasno vikala
"Satričić" i na kraju je, zamislite, pala meni u naručje.
Legenda o prezimenu
- Što reći nakon ovoga?
Možda je pitati da li je sada navala na njenu grupu gitare u
Muzičkoj školi na Ilidži?
- Nije!
- A jesi li stroga?
- Nisam ona dosadna profa,
ali sam nepopustljiva u zadatom gradivu.
- Smeta li ti što se
"Satričići" ne vide i dalje od Sarajeva?
- To je, po meni,
prednost. Jer, tako imamo povratnu informaciju. Znamo kako gledaoci
reaguju. Ili odmah nakon emisija možemo da se susretnemo, da im
podijelimo nagrade.
Ako bi emisija išla šire, izgubila bi, dosta od
svoje spontanosti, intime.
Veće udaljenosti su i veće prepreke za
druženje, zar ne?
- A otkud ta dva ee u tvom
prezimenu?
- Legenda kaže za
vrijeme 13 ilirskih kolonija u Sloveniji pronađena je napuštena
beba na čijoj je korpi pisalo "Andree". Mi smo sedmo
koljeno od te muške bebe. Po njoj i nosim prezime...
Prije nekoliko
godina u Parizu sam pronašla podatak o lozi Andree.
Tako u meni,
dakle, ima dosta galske krvi.
Ranije je, kaže Vesna,
bilo sramota imati ta dva e u prezimenu.
Zato su je "krstili"
Andreom, Andrićkom. Andrejevnom...
Danas je umjesto tog
duplog e sramota ne znati uzviknuti "Uoš"!
Ako to ne znaš,
onda nisi pravi sarajevski klinac, nisi "Satričić", a
nisi ni Vesnin drugar.
Njene modre oči i lice lutke "Barbike"
tjeraju sve mališane u ovom gradu da bar desetak puta dnevno jedno drugom kažu: "Uoš!"
Napisao: Pavle Pavlović, obrada: Yugopapir (Ven, novembar 1990.)