Jasna Beri i Vuk Marinić, porodična posjeta: U povratku sa Niškog festivala, pred odlazak u Tučepe

Nekad je naša profesija bila lijepa i zaista je bilo uživanje raditi ono što volite - priča Jasna. - Danas je, nažalost, sve drugačije. Umjetnost kao da više nikom nije potrebna

Septembar 1991: Jasna Beri - popularna sarajevska pozorišna, filmska, televizijska glumica iza koje je petnaest godina profesionalnog rada, mnogo uloga u dramama, kabareima, mjuziklima. Upravo se vratila sa filmskog festivala u Nišu gdje je bila član žirija, a i protagonist u dva filma zvanične konkurencije.

Posjetili smo je u njenom velikom stanu u centru Sarajeva gdje živi sa mužem Tončijem Marinićem, istaknutim baletskim umjetnikom i koreografom, sinom Vukom, učenikom prvog razreda srednje muzičke škole - odsjek balet, i sa dva kućna ljubimca - pekinezerom Liom i macom Pile.

Iako nismo izabrali najsretniji trenutak za posjetu jer se Jasna spremala za odlazak na more, ljubaznost i dobrodošlica kojom nas je dočekala tim nije bila umanjena.

- Žao mi je što moj muž nije ovdje - objašnjava Jasna. - On vam se izvinjava, ali morao je u pozorište na probu. Sprema dvije predstave, jednu u Narodnom pozorištu, a drugu u Kamernom teatru. A već 20. septembra odlazi u Rijeku.

Porodica, inače nije često na okupu, jer je Marinić već godinama profesionalno angažovan u pozorištu u Rijeci, pa u Sarajevu uglavnom gostuje.

U moderno namještenom stanu gdje dominiraju crne kožne sofe, stolovi od mesinga, slike Berbera i Likara i uglavnom goli podovi - sve izgleda besprijekorno uredno, pa otud i naše pitanje:

- Kako glumici Jasni uspijeva da uz sve svoje obaveze izvan kuće, bude i dobra domaćica?

- Nije lako - smije se Jasna. - Ja baš ne volim kućanske poslove. Imam ženu koja mi redovno održava stan, a što se ostalih obaveza domaćice tiče - pa, nekako se snalazim. 

Svi se ravnopravno angažujemo, i nekako nađemo način da svi poslovi budu na vrijeme obavljeni, da sve funkcioniše. 

Ja, naravno, držim sve konce u rukama.

Vuk je zadužen za brigu o životinjama. On redovno šeta Lia. 

Tonči voli da kuha. Ja najradije pravim kolače, torte. Svi ih obožavamo i to je moja glavna obaveza kad je kulinarstvo u pitanju.

U porodici u kojoj su roditelji profesionalno vezani za scenu, gotovo je bilo neizbježno da i njihov sin sva svoja interesovanja usmjeri u istom pravcu.

Vuk je veoma talentovan učenik baletske škole, svira bubnjeve u tek oformljenoj grupi koja još nema ime, a ni film mu nije strano područje.

Već je igrao u tri projekta - dva sa Italijanima i u filmu Suade Kapić.

- Šta mama Jasna misli o ovakvim angažmanima svoga sina?

- Ja to nisam željela, upravo zbog iskustva koje sama imam. Naše profesije su nekad bile lijepe i zaista je bilo uživanje raditi ono što volite.

Sada je sve drugačije.

Danas je umjetnost, a gluma i pozorište pogotovo, pala na margine i kao da nikome nije ni potrebna.

Lijepu stranu poziva potisnule su sve one ružne pojave: nedostatak novaca, nedostatak publike, nedostatak entuzijazma, pa i ljubavi, ako hoćete.

U "Kamernom teatru 55" gdje je Jasna Beri stalno zaposlena, sezona upravo počinje. 

Pripremaju se nove predstave koje će pred publiku izaći početkom oktobra.

Do tada Jasna želi da iskoristi ove lijepe septembarske dane i provede još koji dan na moru. Samo što je nas ispratila, otišla je u Tučepe, gdje će se uz svoje omiljene zabave - čitanje i plivanje, pripremati i psihički i fizički za novu pozorišnu sezonu.

Napisala: Mubera Kapetanović, snimio: Veselin Knežević, obrada: Yugopapir (Ven, septembar 1991.)

Podržite Yugopapir: FB TW Donate