Svojedovno je bilo objavljeno da će se slavna Brižit Bardo spustiti helikopterom direktno na ravni krov hotela "Ambasador"!? Ali i bez njih je bilo veselo
Niški susreti nisu
smotra filmske proizvodnje: to je smotra glumaca i njihovih
ostvarenja, smotra svih onih koji prate glumce. Niški festival je u
prvom redu bio zborište na kojem su velikani i nevelikani našeg
filma htjeli još jednom potvrditi svoju slavu, otkriti koliko su
popularni...
E, pa bilo je i
popularnih i nepopularnih ...
Bila je tu i Olivera
Katarina.
Naravno, nje nije bilo u
starim vremenima, ali još od praiskona, sve se vrti i okreće oko
žena pa je i festival glumačkih ostvarenja dobrovoljno pristao da
mu, uvijek, jedna glumica bude predsjednica žirija.
Prije su to bile
Olivera Marković i Sanda Langerholc, a ove godine je simbolički
ključ grada iz ruku niškog predsjednika inž. Miodraga
Apostolovića primila Olivera Katarina.
Time je ona grudima (molimo da se ovo
ne shvati kao neka aluzija) prva prerezala vrpcu jednog natjecanja na
kojem je - poput olimpijske devize
- važno je natjecati se a ne pobijediti.
Kao što je poznato,
glumci su u Niš stigli bučnom i šarenom karavanom automobila.
Ali
prije tog veselog mnoštva, na bedeme Nišave stigao je - Fabijan Šovagović.
To
je možda malo čudno, ali slučaj je postao jasniji kad je objašnjenje
pružio sam "Šova":
- Pa ja sam se i požurio
iz Zagreba da se pridružim karavani. Ali tek kad sam stigao u Niš,
shvatio sam da karavana odavde nikud ne može. Trebalo je, znači da
se iskrcam u Beogradu, ali tko će na sve misliti!
Inače, bez obzira na ovu
malu grešku, razumljivo je zašto je Fabijan Šovagović žurio u
Niš.
Ovaj grad ostao mu je u najljepšoj uspomeni još od 1967.
godine kad je za ulogu u filmu "Breza" dobio treću
nagradu.
Ove godine "Šova" je u Niš došao s još jačim
oružjem - izvrsnim glavnim ulogama u "Hranjeniku"
Vatroslava Mimice i "Lisicama" Krste Papića.
Nišlije - divni domaćini
Prošlih godina glavnom
zamjerkom niškim "Filmskim susretima" i njihovim
nedostatkom smatrao se upravo nedolazak, to jest nezainteresiranost
glumaca za taj festival.
Ovaj put, pak, glumaca je bilo u izobilju:
neki su tu boravili sve vrijeme, drugi bi došli i otišli, ali na
nišanu obožavalaca uvijek je bilo zanimljivih i popularnih ličnosti
- od Veljka Bulajića, do Milene Dravić, Ljube Tadića, Fabijana Šovagovića, Bate Živojinovića i drugih.
Ali to nikako ne znači
da su glumci bili jedina atrakcija "Filmskih susreta 1970".
Vrhnje su - neka nam bude oprošteno - ovaj puta obrale manekenke!
Atraktivne, izvanredno elegantno odjevene, na svakom su koraku
briljirale Tamara Bakić, Nuša Marović, Mojca Platner, Vesna
Antunović i još nekoliko djevojaka dobro poznatih s modnih
priredaba.
One su bile najljepše cvijeće festivalskog šarenila i,
u neku ruku dokaz, da "Susreti" postaju prava pravcata
festivalska šarada.
Ispada iz svega toga da
Nišlijama i festivalskim gostima nimalo nije nedostajalo što u Niš
- mada su bila zvučno najavljena - nisu stigla poznata imena
svjetskog filma: Brižit Bardo, Iv Montan i Simon Sinjore, Alberto Sordi, Ljudmila
Savljeva, Orson Vels...
Svojedovno je bilo objavljeno da će se
slavna Be-Be spustiti helikopterom direktno na ravni krov hotela
"Ambasador"!?
Ali i bez njih je bilo
veselo.
Niš je lijep grad;
Nišlije divni domaćini.
I zaista nitko nije odavde otišao
nezadovoljan - bez obzira tko jest, a tko nije nagrađen.
Napisao: Valent Grobenski, obrada: Yugopapir (Arena, IX 1970.)