Ukratko, kada sam počinjao, nitko nije mogao za mene pronaći odgovarajuću ulogu, nitko me nije mogao klasificirati, čak ni odrediti. Pet godina poslije, svi su tražili "profil Mitchuma". Što se dogodilo? Što se to promijenilo? Čim sam prestao glumiti s konjima, nastavio sam s djevojkama, jedina je veza između svih tih uloga, kako mi se čini, bio moj glas
*****
U nas gotovo nepoznat
Festival policijskog filma u francuskom Cognacu (početak travnja)
ove je godine, uz sedam filmova prikazanih u konkurenciji, upriličio
i posebne projekcije posvećene djelima Michela Audiarda i Pierrea
Chenala, "patrijarha" francuskog filma, kao i dugo
najavljivan hommage Robertu Mitchumu.
Slavni glumac, koji oduševljava jugoslavensku TV-publiku ulogom u Vjetrovima rata (na redu je zadnja epizoda!), osobno se pojavio na sve četiri projekcije filmova u kojima tumači naslovne uloge, te je - kao počasni gost - rado pristao na mnoge intervjue.
Slavni glumac, koji oduševljava jugoslavensku TV-publiku ulogom u Vjetrovima rata (na redu je zadnja epizoda!), osobno se pojavio na sve četiri projekcije filmova u kojima tumači naslovne uloge, te je - kao počasni gost - rado pristao na mnoge intervjue.
Visok punih stotinu i
devedeset centimetara, taj markantni muškarac nosi na svojim leđima
breme od šezdeset i osam godina života, te stotinu i sedamdeset
snimljenih filmova.
Na petom po redu Festivalu policijskog filma u Cognacu, zanemari li se izrazit cinizam u njegovim odgovorima, Mitchum je dokazao da još nije umoran.
Razgovor s njime objavljujem uz završetak Vjetrova rata, o kojima je Studio redovito pisao, zato što se nadamo da će pobliže objasniti ličnost koju je svjetska štampa sklona podići na pijedestal koji on smatra nerealnim.
Na petom po redu Festivalu policijskog filma u Cognacu, zanemari li se izrazit cinizam u njegovim odgovorima, Mitchum je dokazao da još nije umoran.
Razgovor s njime objavljujem uz završetak Vjetrova rata, o kojima je Studio redovito pisao, zato što se nadamo da će pobliže objasniti ličnost koju je svjetska štampa sklona podići na pijedestal koji on smatra nerealnim.
- Bili ste počasni gost
u Cognacu. Što vam znači takva vrst hommagea?
- Nelagodu! Cijeli vas
svijet promatra, cijeli vas svijet prepoznaje, a vi ne prepoznajete
baš nikoga! Srećom, u tom je gradu bilo barem konjaka s kojim je sve
prošlo mnogo lakše.
- Od svih filmova koje
ste snimili koliko ih se uistinu sjećate?
- Svih, dakako! Možda se
više ne sjećam baš svega, ali nisam zaboravio najvažnije
pojedinosti.
- Nalazite li u glumačkom
pozivu i stanovito zadovoljstvo ili se prema njemu, jednostavno, odnosite kao i prema svakom drugom zanimanju
ili poslu?
- Dakako da u njemu
nalazim zadovoljstvo. A zašto svaki posao ne bi mogao biti i ugodan, a ne
samo posao?
- Što sve utječe na
vašu odluku da prihvatite ponuđenu
ulogu?
- Način na koji mi je
ponude. Uvjeti, ljudi, ambijent i novac. Odlučujem se za najbolju
ponudu, za najbolji posao baš kao što to čini vodoinstalater ili
taksist.
To nisam bio ja!
- Postoji li ličnost
koju ste tumačili na velikom platnu, dakle uloga s kojom ste se
poistovetili?
- Dopustite da razmislim!
Prvi film koji sam snimio za RKO... u njemu sam glumio ženu! S njome
sam se lako poistovetio! (Smije se.)
Ne, šalim se! Ostario sam baveći se filmom a da nikada nisam osjetio potrebu da i od sebe pravim film kako bih živio. Moj život i moj posao oduvijek su bile dvije sasvim odvojene odrednice.
Ne, šalim se! Ostario sam baveći se filmom a da nikada nisam osjetio potrebu da i od sebe pravim film kako bih živio. Moj život i moj posao oduvijek su bile dvije sasvim odvojene odrednice.
- Čak se čini da vam je
obitelj važnija od posla?
- Dakako! Za obitelj i
radim! Zarađujem kako bih zadovoljio sve njezine potrebe. To radi
cijeli svijet.
- Čak i danas?
- Da! Čovjek je sklon
navikama.
- Što vam je pružio
film?
- Život koji mi je
omogućio da preživim!
- Često ste govorili
kako nikada ne uvježbavate svoje uloge, kako je dovoljno da odigrate
samoga sebe... Što mislite da ste nizak i debeo, da li biste se
morali više truditi prilikom pripremanja uloga?
- Kao prvo, ja to nikada
nisam rekao! Kazali su to drugi. Radim svoj posao, ono što se od
mene očekuje. Tumačio sam lik svećenika u filmu Noć lovca, Irca u
Rayanovoj kćeri. A to nisam bio ja!
Profesionalni sam glumac koji igra što se od njega traži. Da sam, kojim slučajem, bio nizak i debeo, sumnjam da bi od mene išta i tražili...
Profesionalni sam glumac koji igra što se od njega traži. Da sam, kojim slučajem, bio nizak i debeo, sumnjam da bi od mene išta i tražili...
- Jeste li ikada bili
obuzeti osjećajem da ste ušli u povijest?
- Ni jedne jedine
sekunde!
- Pa ipak će vaše ime
ostati zapisano u mnogim enciklopedijama i almanasima. Je li vam
svejedno zbog toga?
- Takvo što možete samo
vi reći! Prvo, nikada o tome nisam razmišljao. Drugo, to nema
nikakve važnosti. Kada sam počinjao tražiti posao, brzo sam
shvatio koliko je to teško. Za mene nikada nije bilo mjesta na
popisu dodijeljenih uloga.
Tada, kada sam počinjao, standard ljepote bili su posebno uljepšani tipovi. Tyrone Power bio je ideal muškosti.
Nisam pristajao na takav ideal, kao ni na promjene koje su od mene zahtijevali. Čak im ni prezime Mitchum nije odgovaralo.
Bio sam neka vrst putujućeg glumca, lako zamjenljiv, toliko da nitko, zapravo, nije znao što bi sa mnom. Ipak sam ustrajao! Jednostavno, bio sam tamo.
Sve do dana, do trenutka kada je netko rekao da je "to uloga a la Mitchum".
Dakako, nitko nikada nije objasnio što je, zapravo, ta uloga a la Mitchum.
Ukratko, kada sam počinjao, nitko nije mogao za mene pronaći odgovarajuću ulogu, nitko me nije mogao klasificirati, čak ni odrediti.
Pet godina poslije, svi su tražili "profil Mitchuma". Što se dogodilo? Što se to promijenilo? Igrao sam kauboje u vesternima, nakaze, profesore...
Čim sam prestao glumiti s konjima, nastavio sam s djevojkama, jedina je veza između svih tih uloga, kako mi se čini, bio moj glas.
Na kraju su me svi prihvatili zato što sam se vrzao uokolo, zato što sam stalno bio tamo. Hoće li to napisati u enciklopediji?
Tada, kada sam počinjao, standard ljepote bili su posebno uljepšani tipovi. Tyrone Power bio je ideal muškosti.
Nisam pristajao na takav ideal, kao ni na promjene koje su od mene zahtijevali. Čak im ni prezime Mitchum nije odgovaralo.
Bio sam neka vrst putujućeg glumca, lako zamjenljiv, toliko da nitko, zapravo, nije znao što bi sa mnom. Ipak sam ustrajao! Jednostavno, bio sam tamo.
Sve do dana, do trenutka kada je netko rekao da je "to uloga a la Mitchum".
Dakako, nitko nikada nije objasnio što je, zapravo, ta uloga a la Mitchum.
Ukratko, kada sam počinjao, nitko nije mogao za mene pronaći odgovarajuću ulogu, nitko me nije mogao klasificirati, čak ni odrediti.
Pet godina poslije, svi su tražili "profil Mitchuma". Što se dogodilo? Što se to promijenilo? Igrao sam kauboje u vesternima, nakaze, profesore...
Čim sam prestao glumiti s konjima, nastavio sam s djevojkama, jedina je veza između svih tih uloga, kako mi se čini, bio moj glas.
Na kraju su me svi prihvatili zato što sam se vrzao uokolo, zato što sam stalno bio tamo. Hoće li to napisati u enciklopediji?
Vesterni - djetinjstvo umetnosti
- Ipak ste često bili
važniji od vaših uloga i filmova!
- To je pitanje
vrednovanja. Svojedobno su holivudske filmske zvijezde dominirale
ekranom zato što su dobro shvatile da se kamera okreće oko njih, da
tehničari čine sve da ih poljepšaju.
Te iste zvijezde glumile su sa mnom zato što sam imao potpisan ugovor s RKO, kao što je Bogart bio u Warner Brosu ili Alan Ladd u Paramountu.
Mi smo bili njihova posjetnica, mi smo prodavali njihove filmove.
Te iste zvijezde glumile su sa mnom zato što sam imao potpisan ugovor s RKO, kao što je Bogart bio u Warner Brosu ili Alan Ladd u Paramountu.
Mi smo bili njihova posjetnica, mi smo prodavali njihove filmove.
- Što vas sve može
nasmijati?
- Sve, mislim sve! Dobar
sam slušač, dobra publika.
- Što vas sve može
rasplakati?
- Sve! Mnogo plačem! Tri
sam mjeseca proveo plačući u Vijetnamu 1968... Na filmu plačem
uvjerljivo, kao pravi obmanjivač.
- Jeste li ikada
pomislili, dok ste se nalazili ispred filmske kamere, kako je to
dobra odskočna daska do titule predsjednika SAD?
- Jedan primjer već
postoji, ali on ne upućuje na pravilo. Kako se čini, sadašnji
predsjednik dobro obavlja svoj posao. A prvo je bio otkriven kao
jedan od najboljih kalifornijskih guvernera...
Kada se sve to uzme u obzir, glumački poziv može biti odskočna daska za sve - i za advokata, generala ili blagajnika u banci...
Kada se sve to uzme u obzir, glumački poziv može biti odskočna daska za sve - i za advokata, generala ili blagajnika u banci...
- U kojem se žanru filma
najugodnije osjećate?
- U vesternima! To nisu
filmovi koje najviše cijenim, ali su najlakši za snimanje. Ujutro
se probudim, uzjašem konja, poslije sjašem na besplatni doručak!
Ne moram snimati jednu scenu pedeset puta zato što je konj zaboravio svoju ulogu...
I brzo se vraćam kući! Bez ikakvih teškoća.
Vesterni su kao djeca koja se igraju. Oni su djetinjstvo umjetnosti.
Ne moram snimati jednu scenu pedeset puta zato što je konj zaboravio svoju ulogu...
I brzo se vraćam kući! Bez ikakvih teškoća.
Vesterni su kao djeca koja se igraju. Oni su djetinjstvo umjetnosti.
- A volite li se vi
igrati?
- Zašto ne? Čak mi to i
plate! Teško da će mi život donijeti
nešto bolje od toga...
Razgovarao: Alain Wais, obrada: Yugopapir (Studio, V 1986.)
*****
Sa snimanja "Vjetrova rata": Magareći pršut
Dok se na malom ekranu emituje popularna američka serija "Vjetrovi rata", mi smo izabrali dvije fotografije iz albuma foto-reportera Vladimira Fleka, nastale u vrijeme snimanja ove serije u našoj zemlji.
O Robertu Mičamu šef hotelskog osoblja u predvorju i još poznatiji naivni slikar Slobodan Kesić kaže:
- Rado je častio hotelsko osoblje, a sam je uništavao velike količine hrane i šljivovice. Uvijek je bio oran za zabavu. Jednom prilikom počastio nas je magarećim pršutom. Mislio sam da jedem srdele. Jedva sam čekao da se to završi. Čitavu sam noć kasnije proveo ispod slavine sa vodom. (AS, 1986.)