Oliver je također imao krivi spoj. Ujutro je dobio vezu sa Zagrebom, ali umjesto broja u svom stanu, probudio je nekog u nedjelju u šest ujutro. Ovaj mu je samo rekao: "Zabunili ste se, gospon Mlakar!"
Pričamo o popularnosti
ljudi malog ekrana. Izabrali smo najpopularnija TV-lica.
Za naše čitaoce tradicionalno glasanje za izbor najpopularnijih na neki je način događaj sezone, a u najmanju ruku povod za društvenu konverzaciju.
Za naše čitaoce tradicionalno glasanje za izbor najpopularnijih na neki je način događaj sezone, a u najmanju ruku povod za društvenu konverzaciju.
O popularnima se,
rekosmo, priča. Oni su prepoznatljivi, pozivani, hvaljeni, Katkad i
kuđeni.
Popularnost je za njiih ugodna a vrlo često i unosna. Ali, popularnost često od popularnih zahtijeva izuzetne napore. Putovanja, nastupi, turneje, gostovanja traže od popularnih veliku pokretljivost i zamjernu kondiciju.
Pojedinac iz kruga popularnih vrlo često u jednom danu doručkuje u jednom gradu, ruča u drugom, večera u trećem; prenoćuje u četvrtom gradu, da bi drugog jutra ponovno krenuo na put.
Popularnost je za njiih ugodna a vrlo često i unosna. Ali, popularnost često od popularnih zahtijeva izuzetne napore. Putovanja, nastupi, turneje, gostovanja traže od popularnih veliku pokretljivost i zamjernu kondiciju.
Pojedinac iz kruga popularnih vrlo često u jednom danu doručkuje u jednom gradu, ruča u drugom, večera u trećem; prenoćuje u četvrtom gradu, da bi drugog jutra ponovno krenuo na put.
Imao sam nesvakidašnji
reporterski zadatak da u ulozi privatnog detektiva
pratim jednog od najpopularnijih - Olivera Mlakara, spikera
Zagrebačke televizije i voditelja popularnih emisija TV-kviza.
Bio sam s njim puna 33 sata na putu dugom 860 kilometara.
Putovali smo osobnim automobilom.
Veći dio puta vozač je bio Oliver, a ja sam ga zamijenio za volanom posljednjih stotinu kilometara. Bio sam mu suputnik, fotoreporter i reporter. Bio sam navigator, čitajući auto-kartu na dionicama puta kojima smo obojica prvi put putovali.
Bio sam s njim puna 33 sata na putu dugom 860 kilometara.
Putovali smo osobnim automobilom.
Veći dio puta vozač je bio Oliver, a ja sam ga zamijenio za volanom posljednjih stotinu kilometara. Bio sam mu suputnik, fotoreporter i reporter. Bio sam navigator, čitajući auto-kartu na dionicama puta kojima smo obojica prvi put putovali.
Povod za ovo putovanje
bila je suradnja "Studija" s Radio-stanicom Tuzla, koja je u
Banovićima priređivala javnu priredbu. "Studio" je kao
gosta na tu priredbu dovodio Olivera Mlakara,
Za putovanje je bila
određena prošla subota.
Da bismo dogovorili točan sat polaska iz Zagreba, zvao sam u petak uvečer Mlakara.
Kod kuće je te večeri gotovo do pola noći prevodio tekst talijanskog igranog filma što će biti prikazan u pauzi ovogodišnjeg splitskog festivala zabavne muzike, na kojem će, usput rečeno, Olliver bitii i voditelj programa.
Da bismo dogovorili točan sat polaska iz Zagreba, zvao sam u petak uvečer Mlakara.
Kod kuće je te večeri gotovo do pola noći prevodio tekst talijanskog igranog filma što će biti prikazan u pauzi ovogodišnjeg splitskog festivala zabavne muzike, na kojem će, usput rečeno, Olliver bitii i voditelj programa.
Dogovorismo se da krenemo
iz Zagreba poslije sedam ujutro, jer nas u Banovićima očekuju odmah
iza podneva.
U subotu ujutro nađosmo
se u određeno vrijeme.
Kao što rekoh, vozač od rent-a-cara iznajmljenog "audija 100" bio je Oliver.
Krenusmo auto-putom prema Županji, gdje ćemo s auto-puta skrenuti na cestu koja vodi prema Tuzli i Banovićima.
Svježe i sunčano proljetno jutro obećavalo je ugodno putovanje.
Kao što rekoh, vozač od rent-a-cara iznajmljenog "audija 100" bio je Oliver.
Krenusmo auto-putom prema Županji, gdje ćemo s auto-puta skrenuti na cestu koja vodi prema Tuzli i Banovićima.
Svježe i sunčano proljetno jutro obećavalo je ugodno putovanje.
Dobra vijest za dobro jutro
Oliver je bio ugodno iznenađen i spontano je reagirao:
- Pa to je divno! Tome se
zaista nisam nadao, jer je konkurencija ove godine bila zaista
velika. Prešao sam, znači, Kiću Slabinca. Negdje na početku
glasanja nadao sam se, ali što se glasanje bližilo kraju, to me
nada sve više napuštala.
Mogu vam reći da mi je ovaj brončani vijenčić, mnogo draži nego prošlogodišnji srebrni.
Naime, ovogodišnjii mi kviz nije mogao toliko pomoći, jer nije bio tako popularan kao lanjski.
Znači da mi je moja srebrna osobna popularnost ove godine pomogla.
Mogu vam reći da mi je ovaj brončani vijenčić, mnogo draži nego prošlogodišnji srebrni.
Naime, ovogodišnjii mi kviz nije mogao toliko pomoći, jer nije bio tako popularan kao lanjski.
Znači da mi je moja srebrna osobna popularnost ove godine pomogla.
Oliver kao vozač
Negdje kod Novske jedan
se "opel" s austrijskom registracijom, iako nema ni
preglednu cestu ni snažniji motor, gura pred nas i Oliver se ljuti,
ali odmah dodaje, služeći se tipičnim vozačkim žargonom:
- Ovo će ga uskoro jako
zaboljeti!
Već na prvom ravnom
potezu Oliver ga s lakoćom pretječe i malo zatim "opel"
nas iz daljine gleda u leđa.
Ovo malo nadmetanje ne znači da je Oliver kao vozač trkač na cesti.
Naprotiv, na našem priličilo dugom putu danju i noću, po poznatim i nepoznatim cestama, većim dijelom punim zavoja, Oliver se pokazao kao izvrstan vozač.
Ovo malo nadmetanje ne znači da je Oliver kao vozač trkač na cesti.
Naprotiv, na našem priličilo dugom putu danju i noću, po poznatim i nepoznatim cestama, većim dijelom punim zavoja, Oliver se pokazao kao izvrstan vozač.
- Vozim - rekao je -
toliko brzo koliko mi dopuštaju automobil i uvjeti na cesti.
Zamijetio sam, osim toga,
da je vrlo izdržljiv za volanom.
Posjet rudniku u Banovićima
Iza Županje nebo se
natmurilo i počela je sipiti kiša, koja nas je pratila do kraja
našeg putovanja. U Banoviće smo stigli oko jedan poslije podne.
- Tu će nas čekati organizatori u hotelu "Bristol"- reče mi Mlakar - pa ćemo se malo odmoriti.
Na ulasku u Banoviće raspitasmo se za hotel "Bristol", ali nam odgovoriše da takvog hotela nema. Priredba na koju smo došli održat će se u Radničkom domu.
Tada se Mlakar prisjeti da se zabunio. U pismu što ga je dobio od organizatora iz Radio-stanice Tuzla pisalo je da nas zapravo očekuju u hotelu "Bristol", ali se taj nalazi u Tuzli.
U Banovićima nema "Bristola" a ni ikakva hotela. Da se vraćamo, bilo je prekasno. Javismo se stoga u Radnički dom.
Gostoprimstvo, vrlo prijazno i vrlo gostoljubivo, pružio nam je upravitelj doma Danilo Bukelica. Posvetio nam je sve vrijeme do dolaska organizatora priredbe iz Tuzle.
Da bismo skratili vrijeme do
ručka, gostoljubivi upravitelj odveo nas je da vidimo sedam
kilometara udaljeni najveći u našoj zemljii površinski kop mrkog
ugljena.
Iako je padala kiša, iako nam se na cipelama nakupilo dosta raskvašenog blata, s velikim smo zanimanjem promatrali impresivnu sliku površinskog rudnika ugljena.
Najsuvremenije dizalice-buldožeri, deset-tonski kamioni što odvoze zemlju i ugljen mijenjaju ovdje konfiguraciju tla i pejzaž na nekolilko desetaka kvadratnih kilometara.
Mrki ugljen rudnika Banovići ne samo što mijenja sliku ovog kraja, nego zapošljava četiri tisuće banovićkih rudara.
Zahvaljujući ugljenu ovdje je sagrađen lijep i uredan gradić, izgrađeni su asfaltni putovi, a Radnički dom s nizom društvenih prostorija, velikim restoranom i krasnom dvoranom sa 600 mjesta građevina je koje se ne bi stidio ni mnogo veći grad nego što su Banovići sa svojih pet tisuća stanovnika.
Televizor, rekoše nam, ima gotovo svaka kuća, pa stoga nije neobično što je sudjelovanje Olivera Mlakara na priredbi te večeri u Radničkom domu bilo prava atrakcija.
- Tu će nas čekati organizatori u hotelu "Bristol"- reče mi Mlakar - pa ćemo se malo odmoriti.
Na ulasku u Banoviće raspitasmo se za hotel "Bristol", ali nam odgovoriše da takvog hotela nema. Priredba na koju smo došli održat će se u Radničkom domu.
Tada se Mlakar prisjeti da se zabunio. U pismu što ga je dobio od organizatora iz Radio-stanice Tuzla pisalo je da nas zapravo očekuju u hotelu "Bristol", ali se taj nalazi u Tuzli.
U Banovićima nema "Bristola" a ni ikakva hotela. Da se vraćamo, bilo je prekasno. Javismo se stoga u Radnički dom.
Gostoprimstvo, vrlo prijazno i vrlo gostoljubivo, pružio nam je upravitelj doma Danilo Bukelica. Posvetio nam je sve vrijeme do dolaska organizatora priredbe iz Tuzle.
Iako je padala kiša, iako nam se na cipelama nakupilo dosta raskvašenog blata, s velikim smo zanimanjem promatrali impresivnu sliku površinskog rudnika ugljena.
Najsuvremenije dizalice-buldožeri, deset-tonski kamioni što odvoze zemlju i ugljen mijenjaju ovdje konfiguraciju tla i pejzaž na nekolilko desetaka kvadratnih kilometara.
Mrki ugljen rudnika Banovići ne samo što mijenja sliku ovog kraja, nego zapošljava četiri tisuće banovićkih rudara.
Zahvaljujući ugljenu ovdje je sagrađen lijep i uredan gradić, izgrađeni su asfaltni putovi, a Radnički dom s nizom društvenih prostorija, velikim restoranom i krasnom dvoranom sa 600 mjesta građevina je koje se ne bi stidio ni mnogo veći grad nego što su Banovići sa svojih pet tisuća stanovnika.
Televizor, rekoše nam, ima gotovo svaka kuća, pa stoga nije neobično što je sudjelovanje Olivera Mlakara na priredbi te večeri u Radničkom domu bilo prava atrakcija.
Kad je u kratkom
razgovoru s Oliverom voditelj priredbe i urednik Radio-Tuzle Bora
Slepčević objavio da je
Mlakar ovogodišnji dobitnik "Brončanog vijenca" u
glasanju "Studijevih" čitalaca za najpopularnije TV-lice i
da publika u Banovićima ima prvu priliku da sazna tu vijest,
dvoranom se prolomio srdačan aplauz.
Na žalost, morali smo iz Banovića krenuti prije svršetka priredbe da bismo još iste večeri stigli bar do Sarajeva, jer je Oliver morao sutradan, u nedjelju, najkasnije u dva poslije podne biti u Splitu.
Pred nama je bilo još 400 kilometara puta.
Na žalost, morali smo iz Banovića krenuti prije svršetka priredbe da bismo još iste večeri stigli bar do Sarajeva, jer je Oliver morao sutradan, u nedjelju, najkasnije u dva poslije podne biti u Splitu.
Pred nama je bilo još 400 kilometara puta.
Neprilike s brisačima
U deset sati navečer
krenuli smo iz Banovića. Do Sarajeva, gdje smo namjeravali
prenoćiti, imali smo sto i tridesetak kilometara noćne vožnje po
kiši koja je neprekidno padala. A da neprilika bude još veća,
brisači stakla neprestano su nam se kvarili.
Kvar se na sreću dao otkloniti, ali na taj način što smo svaki put morali stati, podignuti haubu motora, namjestiti zglob poluge koja pokreće brisače te ponovno zatvoriti haubu.
Tako je kiša i dalje padala, a brisači bi se zaustavljali prosječno svakih petnaestak minuta.
Oliver i ja bismo izlazili na kišu, popravljali taj nesretni zglob pod haubom, a kad bismo ponovno krenuli, štedjeli smo brisače, uključujući ih kad se od kiše zaista ništa više nije vidjelo.
Večerali smo u 11 sati u "Šumskom dvoru" kraj Olova, jer su nam taj restoran uza cestu preporučili još u Banovićima.
Iz muzičkog automata orila se pjesma "Krčmarice, još vina natoči", a ulazak Olivera u gostionicu pobudio je veliku pozornost dvadesetak gostiju.
U Sarajevo smo stigli oko pola sata po ponoći i uzeli dvije sobe u hotelu "Evropa". Pružajući mi na recepciji prijavnicu za hotel, noćni portir mi reče:
Kvar se na sreću dao otkloniti, ali na taj način što smo svaki put morali stati, podignuti haubu motora, namjestiti zglob poluge koja pokreće brisače te ponovno zatvoriti haubu.
Tako je kiša i dalje padala, a brisači bi se zaustavljali prosječno svakih petnaestak minuta.
Oliver i ja bismo izlazili na kišu, popravljali taj nesretni zglob pod haubom, a kad bismo ponovno krenuli, štedjeli smo brisače, uključujući ih kad se od kiše zaista ništa više nije vidjelo.
Večerali smo u 11 sati u "Šumskom dvoru" kraj Olova, jer su nam taj restoran uza cestu preporučili još u Banovićima.
Iz muzičkog automata orila se pjesma "Krčmarice, još vina natoči", a ulazak Olivera u gostionicu pobudio je veliku pozornost dvadesetak gostiju.
U Sarajevo smo stigli oko pola sata po ponoći i uzeli dvije sobe u hotelu "Evropa". Pružajući mi na recepciji prijavnicu za hotel, noćni portir mi reče:
- Olivera Mlakara znam,
ali vi ćete, druže, morati ispuniti prijavnicu. Ime, prezime, broj
legitimacije ...
Oliver traži telefonsku
vezu sa Zagrebom. Želi se javiti ženi, ali je veza prekinuta.
Molimo portira da nas probudi u šest ujutro.
Nasumce smo uzeli ključeve od soba, očito obratno nego što je kod portira ostalo upisano, jer me ujutro telefon probudio:
"Dobro jutro, druže Mlakaru, šest sati je ..."
Oliver je također imao krivi spoj.
Ujutro je dobio vezu sa Zagrebom, ali umjesto broja u svom stanu, probudio je nekog u nedjelju u šest ujutro.
Ovaj mu je samo rekao:
"Zabunili ste se, gospon Mlakar!"
Molimo portira da nas probudi u šest ujutro.
Nasumce smo uzeli ključeve od soba, očito obratno nego što je kod portira ostalo upisano, jer me ujutro telefon probudio:
"Dobro jutro, druže Mlakaru, šest sati je ..."
Oliver je također imao krivi spoj.
Ujutro je dobio vezu sa Zagrebom, ali umjesto broja u svom stanu, probudio je nekog u nedjelju u šest ujutro.
Ovaj mu je samo rekao:
"Zabunili ste se, gospon Mlakar!"
Od Sarajeva do Ploča
kiša je i dalje padala, a brisači su nas i dalje prisiljavali da
povremeno stanemo.
Djeca su uza cestu prodavala trešnje, pa im je jedan od mnogih kvarova naših brisača doveo mušterije.
Djeca su uza cestu prodavala trešnje, pa im je jedan od mnogih kvarova naših brisača doveo mušterije.
Gostoljubivi Brišćani
Slučaj i dosadni brisači
zaustavio nas je kod privatnog bifea "Naranča" u Bristu
kraj Makarske, pa smo odlučili doručkovati.
Gazdarica je tog trenutka bila sama i nije mogla od iznenađenja doći k sebi kad se na vratima uredne kuhinje stvorio Oliver.
Lice što se gotovo svake večeri pojavljuje na malim ekranima poznato je u svim krajevima, pa i u najmanjim mjestima.
Mlakar, koji više od sveg jela voli ribu, žalio je što nas je vrijeme tjeralo te nismo mogli čekati da se pripremi svježa riba, koju je gazdarica imala u hladioniku.
Naručili smo domaći pršut i sir, a gazdarica je, zovući djecu da dođu i vide tko im je došao u goste, neprestano ponavljala da još ne može doći k sebi.
Zamišljala je, kaže, Mlakara mnogo nižeg i malo udebljanog.
Došao je i vlasnik Ante Veža i on nam je ponudio da se pripremi riba.
Bilo nam je žao - u Splitu smo morali biti na vrijeme.
Kad smo tražili račun, vlasnici "Naranče" nisu za to htjeli ni čuti. Tko zna, rekli su, kad će opet imati priliku da vide Mlakara. Oliver se na to našalio:
Gazdarica je tog trenutka bila sama i nije mogla od iznenađenja doći k sebi kad se na vratima uredne kuhinje stvorio Oliver.
Lice što se gotovo svake večeri pojavljuje na malim ekranima poznato je u svim krajevima, pa i u najmanjim mjestima.
Mlakar, koji više od sveg jela voli ribu, žalio je što nas je vrijeme tjeralo te nismo mogli čekati da se pripremi svježa riba, koju je gazdarica imala u hladioniku.
Naručili smo domaći pršut i sir, a gazdarica je, zovući djecu da dođu i vide tko im je došao u goste, neprestano ponavljala da još ne može doći k sebi.
Zamišljala je, kaže, Mlakara mnogo nižeg i malo udebljanog.
Došao je i vlasnik Ante Veža i on nam je ponudio da se pripremi riba.
Bilo nam je žao - u Splitu smo morali biti na vrijeme.
Kad smo tražili račun, vlasnici "Naranče" nisu za to htjeli ni čuti. Tko zna, rekli su, kad će opet imati priliku da vide Mlakara. Oliver se na to našalio:
- Vidjet ćemo se sutra
uvečer u TV dnevniku!
Gost frizerskog natjecanja
Žurili smo se u Split,
gdje se održavalo natjecanje mladih frizerki za "Narta-omladinski
pehar". Organizator, "Ilirija" iz Ljubljane, pozvao je
Mlakara da kao gost otvori to takmičenje, koje je okupilo preko sto
i trideset natjecatelja i isto toliko modela.
Nakon puta od 860 kilometara stigli smo na vrijeme.
Uz Olivera Mlakara na natjecanju su bili gosti i popularni "Dubrovački trubaduri".
Nakon puta od 860 kilometara stigli smo na vrijeme.
Uz Olivera Mlakara na natjecanju su bili gosti i popularni "Dubrovački trubaduri".
Moj posao završio se u
Splitu.
Istog poslijepodneva letio je moj avion u Zagreb, jer su rukopis i fotografije s puta s Oliverom u ponedjeljak morali biti u redakciji.
Oliver je sutradan, u ponedjeljak, ujutro morao sam našim "audijem" (s njegovim nezgodnim brisačima) u Zagreb, da bi isto popodne nastavio s prevođenjem filma, koje je prekinuto u petak uvečer, te da bi iste večeri čitao vijesti u emisiji "TV-dnevnik" i svim onima koji su nas u protekla dva dana sreli zaželio dobro veče.
Čini se da sam u ta dva
dana u ulozi privatnog detektiva imao sreću da se krećem u društvu
popularnih.
Tek sam ostavio Mlakara u Splitu, došavši na aerodrom u Kaštelima, sreo sam Asju Kisić, Zdravku Krstulović i pjevača Srdana Breškovića. Letjeli su istim avionom u Zagreb na priredbu u korist izgradnje autoputa Zagreb - Split.
Tek sam ostavio Mlakara u Splitu, došavši na aerodrom u Kaštelima, sreo sam Asju Kisić, Zdravku Krstulović i pjevača Srdana Breškovića. Letjeli su istim avionom u Zagreb na priredbu u korist izgradnje autoputa Zagreb - Split.
Napisao: Zvonko Kovačić, obrada: Yugopapir (Studio, jun 1971.)