Yugopapir: Otkako su 1974. kročili na međunarodnu pop scenu i smestili se na sve moguće naslovne strane, osvojili vrhove top-lista i postali švedski izvozni brend "Number One" - članovi grupe ABBA nikada nisu davali povoda da se o njima piše na stranicama žute štampe, niti je njihov privatni život bio pod lupom javnosti ... Sve do ove, 1979. godine... Ceo svet - uključujući i njihovog najbližeg saradnika, menadžera Stiga Andersona - bio je šokiran kada su Agnetha Fältskog i Björn Ulvaeus objavili da se razvode. Iako se ni naredne tri godine njihov neverovatni niz hitova nije prekinuo, četvorka je bila prinuđena da se neprestano "brani" i daje izjave tipa "Ne, nećemo se raspasti!" ... Evo kako je to izgledalo leta 1979, prvog u kojem su mediji počeli da se interesuju za nove ljubavi bivšeg bračnog para, a obožavaoci bili prinuđeni da se privikavaju na novu ABBA realnost ...
ABBA u stranoj štampi: Otišla ljubav s našeg praga...
 |
| Agnetha je posle razvoda ušla u kratkotrajnu vezu sa švedskim hokejašem Larsom Erikom Eriksonom (nikada više nije uspela da ostvari neku dugotrajniju vezu), dok je Björn odmah pronašao "drugu ljubav svog života" Lenu Källersjö, s kojom je ostao u braku sve do danas... |
 |
| Dodatnu nervozu među fanove donela je Fridina želja da se okuša i kao filmska glumica, kao i izjava ABBA kompozitora Bennyja: "Moguće je da se ubuduće na sceni pojavljuju samo devojke - Björnu i meni to je već dosadilo... " |
Aktivnosti leta 1979: Koncerti u SSSR-u i Jugoslaviji?
ABBA je ovo leto provela pripremajući se za predstojeću jesenju turneju, koja je prvobitno trebalo da počne mnogo ranije, kada su u planu bili i koncerti u Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji - ali, do naše zemlje, kao ni do svoje velike fan baze u Rusiji, nikada nisu došli. Glavni razlog: priprema novog albuma "Voulez-Vous" otegla se preko svake mere, a avgust je protekao u snimanju singlice "Gimme! Gimme! Gimme! (A Man After Midnight)", koja je "nosila" predstojeću kompilaciju najvećih hitova ("Greatest Hits Vol. 2"). Sa ne tako velikim zakašnjenjem u odnosu na strano tržište, u našim prodavnicama ploča pojavila se mala ploča "Does Your Mother Know" (za koju Björn danas smatra da bi bila bolja da su pesmu otpevale samo devojke, a ne on), a sa BAŠ velikim zakašnjenjem u beogradskim bioskopima zaigrao je "ABBA - The Movie", o čemu su za Džuboks pisali Petar Luković, tj. Nebojša Pajkić...
Does Your Mother Know (PGP RTB / Polar)
Džuboks: Očekivao sam od grupe ABBA da se razvedu (razveli se Bjorn i Agneta), snime novi album (tačno: "Voulez-Vous") i još neke sitnice, ali sam se zbunio kada sam čuo "Da li tvoja majka zna".
Početak me je obradovao, jer
ABBA nikada nisu bili dinamičniji i rokerskije nastrojeni.
Ali, posle dva
minuta ceo "love story" pretvara se u ordinaciju za pop
hitove sa neodoljivim refrenom koji ulazi pod kožu i tera vas da
pevušite ...
U svakom slučaju, malo iznenađenje i indikacija da je
kvartet sa Severa sposoban za neke veće poduhvate koji bi mogli da budu i i značajni. Dobro! (Petar Luković)
Džuboks: "ABBA" je primjer filma čija komercijalna eksploatacija mora biti usaglašena sa komercijalnim prosperitetom tretiranog materijala. Na žalost domaći distributer se, svojom poslovičnom neposlovnošću, odlučio da "Abbu" prikaže u Beogradu (za to je zaslužan i Beograd-film) u ljetnoj shemi i sa dvije godine zakašnjenja. (U nekim delovima zemlje film je počeo da se prikazuje tokom 1978. godine: recimo, u Somboru je bio među 20 najgledanijih, a u Splitu ga je u aprilu 1979. gledala Oliverova supruga Vesna Dragojević)
Tako je jedan film koji
je direktno zavisan od popularnosti pop grupe ABBA, ponuđen publici
u trenutku kada se njihovi hitovi ne mogu pretjerano često čuti
niti na talasima oficijelno-konvencionalizovanih programa
"reprezentativnih" radio stanica. (Radilo se zapravo o pauzi između dva albuma - op. Y.)
To je, svakako, jedan od razloga što se "Abba" ne gleda, u tolikoj mjeri, u kojoj bi to trebalo očekivati, s obzirom na njihovu doskorašnju popularnost.
To je, svakako, jedan od razloga što se "Abba" ne gleda, u tolikoj mjeri, u kojoj bi to trebalo očekivati, s obzirom na njihovu doskorašnju popularnost.
Ali, razloge za
negledanost ABB-e možemo tražiti i na drugoj, puno važnijoj strani.
Dramaturška konstrukcija
filma ukazuje na činjenicu da scenarista i reditelj filma Lasse
Hallström, praveći film o australijskoj turneji grupe, nije bio
raščistio sa nekim elementarnim koncepcijskim nedoumicama.
Prije svega, Hallströmu nije bilo jasno da li pravi film koji će povećati popularnost grupe (posjete na koncertima i prodaje ploča), ili pravi film koji će sagledavanjem fenomena ponuditi gledaocu neke nove sadržaje, na osnovu kojih bi mogao računati na samostalni (filmski) komercijalni uspjeh.
Prije svega, Hallströmu nije bilo jasno da li pravi film koji će povećati popularnost grupe (posjete na koncertima i prodaje ploča), ili pravi film koji će sagledavanjem fenomena ponuditi gledaocu neke nove sadržaje, na osnovu kojih bi mogao računati na samostalni (filmski) komercijalni uspjeh.
Ta, polazišna, neraščišćena dilema je odredila dramaturšku koncepciju filma u
kojoj se sučeljava nekoliko raznovrsnih narativnih ravni.
Film, praktično, počinje
pričom o mladom disk-džokeju koji dobija zadatak da za matičnu
radio-stanicu, napravi intervju sa ABBA-ma i dalje se razvija dvjema
paralelnim smjernicama.
Istovremeno pratimo njegove nespretne i neuspješne pokušaje da kontaktira sa ABBA-ma i prisustvujemo koncertnim nastupima grupe.
Uvodeći priču o disk-džokeju reditelj (odnosno scenarista) filma, pokušao je prevazići dokumentarno (ili stilizovano) prikazivanje isključivo muzičkog materijala i stvoriti elemente zapleta koji bi mu omogućili jednostavnije razvlačenje filma do cjelovečernjeg (dugometražnog) formata.
Istovremeno pratimo njegove nespretne i neuspješne pokušaje da kontaktira sa ABBA-ma i prisustvujemo koncertnim nastupima grupe.
 |
| Jugoslovenski plakat: "ABBA - The Movie" |
Uvodeći priču o disk-džokeju reditelj (odnosno scenarista) filma, pokušao je prevazići dokumentarno (ili stilizovano) prikazivanje isključivo muzičkog materijala i stvoriti elemente zapleta koji bi mu omogućili jednostavnije razvlačenje filma do cjelovečernjeg (dugometražnog) formata.
Istovremeno je to trebalo
biti ravan filma kroz koju se eksponira i interpretira popularnost
ABB-e.
Disk-džokej intervjuiše prolaznike različitih profila, od kojih saznajemo osnovne, uporišne tačke popularnosti ABB-e: lijepi su i čisti, imaju zapamtljiv ritam, seksi su (ali ne i napadni), uživaju u normalnim dozama alkohola, ali drogu ne uzimaju nipošto - riječju, simpatični su i po mjeri su.
Disk-džokej intervjuiše prolaznike različitih profila, od kojih saznajemo osnovne, uporišne tačke popularnosti ABB-e: lijepi su i čisti, imaju zapamtljiv ritam, seksi su (ali ne i napadni), uživaju u normalnim dozama alkohola, ali drogu ne uzimaju nipošto - riječju, simpatični su i po mjeri su.
Ono što Hallström u
ovoj ravni filma demonstrira, ni na koji način ne predstavlja
izlaženje iz već stvorenog imagea ABB-e.
Hallströem pažljivo i bojažljivo tka sliku o srednjeklasnom kultu ABB-e. Ukoliko se distancira od njega to čini kroz usta "nepristojnog" i "prljavog" taksiste za kojeg očigledno nema svetih stvari.
Hallström hoće reći: samo takvi ljudi ne vole ABB-u.
A oni koji su pristojni (npr. disk-džokej) čim stupe u kontakt sa njima, shvatit će njihov značaj, neće odoljeti njihovom smjernom šarmu.
Hallströem pažljivo i bojažljivo tka sliku o srednjeklasnom kultu ABB-e. Ukoliko se distancira od njega to čini kroz usta "nepristojnog" i "prljavog" taksiste za kojeg očigledno nema svetih stvari.
Hallström hoće reći: samo takvi ljudi ne vole ABB-u.
A oni koji su pristojni (npr. disk-džokej) čim stupe u kontakt sa njima, shvatit će njihov značaj, neće odoljeti njihovom smjernom šarmu.
Tkajući niti imagea
ABB-e, reditelj se ne upušta u snimanje autentične atmosfere
koncerata, nego se koncertnim numerama služi kao povodnim punktovima
za strukturiranje spot sekvenci.
Na tom planu reditelj pokazuje najviše ambicija i kroz te numere nastoji demonstrirati svoju rediteljsku invenciju i sklonost artističkim, manje ili više kinestetičkim zahvatima.
Na tom planu reditelj pokazuje najviše ambicija i kroz te numere nastoji demonstrirati svoju rediteljsku invenciju i sklonost artističkim, manje ili više kinestetičkim zahvatima.
Neke od numera (npr. "Ja
sam marioneta") djeluju razrađenije, ali ni u kojem slučaju ne
skreću sa utvrđenog umjerenog, blago duhovitog, kolosjeka.
Kada su ABB-e u pitanju sve mora imati svoje granice, čak i sklonost ka elementarnoj invenciji.
Kada su ABB-e u pitanju sve mora imati svoje granice, čak i sklonost ka elementarnoj invenciji.
Hallströmov osnovni
rediteljski problem leži u činjenici da iako pravi film čiji je
osnovni prosede srednjoklasni kult smjernosti, nije u stanju
rediteljski biti dosljedan.
Tako njegova dramaturška narativna okosnica filma puca.
Tako njegova dramaturška narativna okosnica filma puca.
Iako čitavo vrijeme
pažnju gledaoca golica idejom intervjua u kojem će se saznati nešto
više (i nešto drugo) o ABBA-ma, intervju se odigra u liftu u
paralelnoj (za gledaoca skrivenoj) radnji.
U 96 minuta filma, najmanje četrdeset minuta slušamo o intervjuu, koji do kraja filma ne čujemo i ne vidimo.
U 96 minuta filma, najmanje četrdeset minuta slušamo o intervjuu, koji do kraja filma ne čujemo i ne vidimo.
Možda se o ABBA-ma i nema
ništa više reći, ali u tom slučaju, tako nešto ne treba ni
najavljivati.
Hallströmov film,
svakako, nudi 96 minuta zabave ljubiteljima ABB-e, ali im pri tome o
nekad izuzetno popularnoj pop-grupi, ne kaže ništa, što oni već
nisu znali.
Utoliko je "ABBA"
siromašan film.
Nepotpun surogat koncerta koji samo naizgled pokušava nešto reći o fenomenu, ali se u njegovu analizu zapravo ne upušta.
Nepotpun surogat koncerta koji samo naizgled pokušava nešto reći o fenomenu, ali se u njegovu analizu zapravo ne upušta.
Moglo bi se reći da film
"ABBA" ima sve vrline i mane grupe ABBA, ali bi to bila
tvrdnja u kojoj ima puno dobre volje prema filmu i previše
kritičnosti prema grupi.
Treba li napomenuti da je ovaj neuspjeli pokušaj apologije srednjeklasnog pogleda na svijet predstavljao na FEST-u 78. svjetsku produkciju muzičkih filmova (sic!)
Treba li napomenuti da je ovaj neuspjeli pokušaj apologije srednjeklasnog pogleda na svijet predstavljao na FEST-u 78. svjetsku produkciju muzičkih filmova (sic!)
Napisao: Nebojša Pajkić, obrada: Yugopapir (Džuboks, avgust 1979.)
Novi hit na vidiku
 |
| Jedna od najpopularnijih ABBA pesama "Gimme! Gimme! Gimme" objavljena je u oktobru '79, a zahvaljujući dobrim odnosima između švedskog Polara i našeg PGP RTB-a, singlica se ubrzo pojavila i u našim prodavnicama ploča... |
