Pages

Žarko Varajić, ekskluzivni izveštaj iz Buenos Airesa '90: Jugoslavija treći put prvak sveta u košarci




Ni bolest ključnih igrača nije nas omela u osvajanju treće titule šampiona svijeta ... Igrali smo disciplinovano, ali dozvoljavali i egzibiciona proigravanja ... Glavni cilj ove reprezentacije je Olimpijada u Barceloni

Eto, konačno smo tamo gdje nam je mjesto - na krovu svijeta. Više nego zasluženo popeli smo se na košarkaški tron. Sada su sve nedaće koje su nas pratile zaboravljene.

Praktično smo iz »bolnice«, jer nam tri košarkaša nisu bila zdrava, stigli do treće titule svjetskog šampiona.

Niko iz naše reprezentacije nije nikad, i pored pehova, sumnjao u konačni trijumf.

A pred finalni meč sa reprezentacijom SSSR-a odlučili smo da igrače na neki način odmorimo, da ih pokušamo rasteretiti razmišljanja o finalu.

Zbog toga smo već oko 11 sati napustili hotel »Šeraton« i otišli u obilazak Buenos Airesa. Posjetili smo grob Izabele Peron i najveće drvo na svijetu. 

Nakon toga smo bili na zajedničkom ručku, a onda smo došli u hotel, uzeli stvari i uputili se ka dvorani Luna Park.

Ostalo ste mogli vidjeti na Televiziji...

Odmah nakon što su sudije odsvirale kraj utakmice povukli smo igrače u svlačionicu.

Tamo su se sjatili mnogobrojni Jugosloveni, a malo je falilo da zakasnimo na proglašenje pobjednika. 

Očekivali smo da će nas neko od organizatora obavijestiti da je počeo ceremonijal proglašenja, ali...

I to je dokaz da je organizacija Prvenstva više nego očajna.

Slavlje smo nastavili u hotelu, a igračima smo dali voljno. Mogli su ići kud ih je volja.

Međutim, naši profesionalci su otišli u jedan disko-klub, zadržali se dva-tri sata, a onda se zajedno vratili u sobe.

Sada kad je zlatna medalja u našim rukama, može se i analizirati sve ono što smo u Argentini uradili.

Imali smo disciplinovanu igru i u napadu i u odbrani.

Sve je funkcionisalo kao najprecizniji mehanizam.

Mnogi će možda imati i zamjerki na naše »šahovske poteze«, a neće valjda zaboraviti da smo u svakoj utakmici imali i onu našu poznatu igru za dušu i navijače.

Šta reći o igračima.

Prije Prvenstva mnogi su kritikovali izbor selektora Ivkovića. Dokazao je Duda da je ipak izabrao najbolje.

Nikada jugoslovenska reprezentacija nije imala više debitanata na velikim takmičenjima kao sada.

Perasović, Komazec, Savić, Ćurčić i Jovanović su pokazali da se na njih može računati.

Savić je na svakoj utakmici pokazao svoj veliki talenat i odigrao je sve u velikoj formi.

Šta reći za Perasovića, već da je bio izvanredan.


Igrači jedva čekaju povratak u Jugoslaviju



Ostali su pokazali da se na njih mora računati.

Naravno, najviše tereta su ponijeli Petrović, Divac, Paspalj, Kukoč i Zdovc. Od njih petorice se i očekivalo da budu sjajni.

Nakon prospavane noći, mi iz KSJ smo već počeli razmišljati o novim obavezama ove reprezentacije.

Tačno je da nas iduće godine očekuje Evropsko prvenstvo, ali najvažnije takmičenje ovoj reprezentaciji trebalo bi da budu Olimpijske igre u Barceloni 1992. 

Na tom takmičenju će momci moći ispraviti grešku iz Seula.

Moram istaći da je moja generacija 1977. osvojila zlatnu evropsku medalju, a nakon 12 godina upravo ovi momci su u Zagrebu ponovo bili šamiponi Evrope.

Takođe, prije 12 godina bili smo šampioni svijeta u Manili.

Nije na odmet pomenuti da smo zlatnu olimpijsku medalju osvojili 1980. godine u Moskvi.

Dakle, 12 godina poslije imamo Barcelonu. Možda tada ponovimo uspjeh.

Svi igrači jedva čekaju povratak u Jugoslaviju.

Odlučili smo da kompletna reprezentacija doleti u Beograd.

Vlade Divac je imao obavezu da se javi u kamp-centar Los Anđeles Lejkersa, ali smo ga uspjeli nagovoriti da krene sa nama u Jugoslaviju.

Jedva čekamo povratak.

Već skoro dva mjeseca smo odsutni iz domovine.

Moram istaći da su članovi naše ambasade sve učinili da se u Argentini osjećamo kao kod kuće.

Savjetnik Ambasade Nikola Ćuk i konzul Ananija Stojković uvijek su nam bili pri ruci.

Međutim ambasadora nismo gotovo ni vidjeli.

Tačnije, bio je na promociji Beograda, budućeg organizatora Svjetskog prvenstva.

Nakon toga se više ni pojavio, izuzev kad su nam dodjeljivali medalje. Valjda je želio da se slika.

Ali, nećemo sada o tome. Jugoslavija je prvak svijeta.

Napisao: Žarko Varajić, obrada: Yugopapir (AS, avgust 1990.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate