Igor Galo (19), jugoslavenski Alain Delon: Bojao sam se prvog poljupca s Verom Čukić (1968)




Pozvali su me na probno snimanje. Upravo sam toga dana stigao iz Pule. U klubu filmskih radnika, uz zujanje kamera, morao sam izgovarati neki tekst. Prije snimanja letimično sam pogledao tekst, ali ga nisam naučio. Nešto sam zapamtio, i dok je trajalo snimanje - sve sam to improvizirao. I to im se svidjelo

Poznata je izreka da šansu valja iskoristiti kad se pruži. Student Šumarskog fakulteta u Zagrebu, 19-godišnji Igor Galo, iskoristio je svoju prvu šansu: nastup na filmu i tako je munjevitom brzinom najavio režiserima da na njega moraju računati.


*****



Igorov ulazak među aktere jugoslavenske sedme umjetnosti bio je više nego uspješan. Glumci koji su zajedno s Igorom nastupali u filmu Kreše Golika "Imam dvije mame i dva tate" puni su hvale na račun mladog Puljanina.

I ne samo oni već svi ostali koji su na filmskom platnu promatrali ovaj film i Zorana kojeg je rutinerski odigrao Galo.

Kod nas nema glumca koji bi se mogao pohvaliti tako brzim uspjehom kakav je postigao student šumarstva. Poslije uloge u filmu Kreše Golika, režiser Hajrudin Krvavac angažirao je Igora za svoj film "Most".

Režiser Slijepčević ponudio je Igoru glavnu ulogu u filmu "Gorile". Ako dođe do realizacije ovog djela, bit će to velika šansa za simpatičnog studenta, koja bi ujedno predstavljala vizu za put u "visoko društvo" među našim domaćim umjetnicima, a možda i više od toga - angažman u stranim filmovima.

Za nepunu godinu dana Igor je angažiran u četiri filma, i sve te uloge, kako kažu režiseri, "nose" njihov film. 

- Šta mladi Puljanin o svemu tome misli? U čemu je tajna njegova brzog uspjeha? O tome smo razgovarali s Igorom.

- Na film sam došao sasvim slučajno. Po završerku gimnazije u Puli, gdje mi žive roditelji, upisao sam se na Šumarski fakultet u Zagrebu. Posljednje tri godine stalno sam nastupao na Eksperimentalnoj omladinskoj sceni u Puli kojom rukovodi penzionirana glumica Zlata Berović. 

Uz njenu pomoć naučio sam kako se treba ponašati na sceni i sve ostalo što se od glumca traži kada tumači određeni lik.


Bojao sam se prvog poljupca s Verom Čukić



Čim sam stigao u Zagreb pokušao sam statirati u nekom filmu kako bih zaradio džeparac. Imao sam sreće. Uz brojne mladiće statirao sam u filmu "Tri sata za ljubav".

Jednoj sceni prisustvovao je Golikov asistent Drago Bahun. Tražili su dečka koji bi odigrao ulogu Zorana u njihovu filmu.

Jednog dana došli su po mene Bahun i Ivo Škrabalo. Pozvali su me na probno snimanje. Upravo sam toga dana stigao iz Pule. U klubu filmskih radnika, uz zujanje kamera, morao sam izgovarati neki tekst.

Prije snimanja letimično sam pogledao tekst, ali ga nisam naučio. Nešto sam zapamtio, i dok je trajalo snimanje - sve sam to improvizirao.

I to im se svidjelo.

"Kad vidimo probne snimke, javit ćemo ti jesi li primljen", rekao mu je Golik.

Poslije nekoliko dana iz "Jadran filma" stiglo je pismo u kojem ga režiser poziva na dopunsko snimanje.

- Noćima do tog pisma nisam spavao. Razmišljao sam o ulozi koju bih trebao odigrati. Znao sam da računaju na mene, ali dok ne stanem pred kameru ništa nije gotovo. 

Napokon je došao i taj dan.

Vera Čukić i režiser Golik pomogli su mi da se brzo snađem. Svaka pojedinost bila je za mene nova i zanimljiva.

Bojao sam se prvog poljupca s Verom Čukić. Mislio sam: Igore, nemoj ispasti šeprtlja. Prebrodio sam taj prvi filmski poljubac.

Film je imao dosta uspjeha. Srebrna Arena, zlatna za snimatelja Rajkovića i glumicu Miu Oremović, a za svega jedan glas i prvo mjesto publike.




Moji roditelji, brat Ivan i moja prva učiteljica na sceni Zlata Berović, veselili su se i radovali zajedno sa mnom.

Debi je bio više nego uspješan. Kako je premijeri u pulskoj areni prisustvovao velik broj režisera i glumaca, moja uloga u prvom filmu nije ostala među njima nezapažena.

Režiser Slijepčević ubrzo mi je ponudio glavnu ulogu u filmu "Gorila".

- Igrat ću ulogu Pjera, mladog Jugoslavena u Parizu koji traži zaradu i egzistenciju u želji da iz jednog lošeg društva podzemlja postane nešto baveći će sitnim kriminalom i ucjenama.

Pored mene od Jugoslavena nastupat će još i Dragan Nikolić.

Bit će to ljubavna priča s gorkim okusom života.

Dok je Igor razmišljao o toj ulozi stigao mu je poziv od režisera Hajrudina Krvavca. 

U tom filmu Igor tumači ulogu dječaka zvanog Kicoš. Dječak je iz škole pobjegao u partizane sa svega 17 godina.

Pridružuje se grupi partizana-diverzanata. Sprijateljuje se sa Zavatonijem (Boris Dvornik), iskusnim stručnjakom za diverzije koji je iz talijanske vojske prebjegao partizanima.

Neposredno prije diverzije Kicoš teško ranjen umire.

- Fakultet neću prekinuti mada sam svjestan da je nemoguće raditi na dva kolosijeka. Dok sam snimao prvi film redovito sam posjećivao predavanja i obavezne vježbe. Za fakultet još ostaje vremena. Dok me režiseri budu tražili neću odbiti nijednu ulogu. 

Poziv glumca danas je konjunkturan. Svaki mladi čovjek želi da jednog dana svoj lik ugleda na filmskom platnu.

O tome sanjare stotine mojih vršnjaka, a kao što vidite, kod mene se sve to ostvarilo.

Šansu moram iskoristiti.

Napisao: Frane Jelinčić, snimio: Čedo Komljenović, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, 1968.)


Što o mladom glumcu misle njegovi stariji kolege?



Bata Živojinović: Igor svojim izgledom podsjeća na francuskog glumca Alaina Delona. Njegov lik na filmskom platnu predstavlja novu pojavu u domaćem filmu.

Osim što je fotogeničan kao glumac, izvanredno je talentiran i užitak je s njim raditi.

Slobodan Cica Perović: Gledao sam Igora u filmu Kreše Golika. Ulogu Zorana odigrao je tako kao da je za njega bila napisana. Iznenadio me staloženošću na sceni. To je rijetkost kod mlađih ljudi koji se prvi put pojave na filmu.

Igor je sigurno najperspektivniji glumac u najmlađoj generaciji naših domaćih glumaca.

Hajrudin Krvavac: Nisam se mnogo dvoumio kad sam tražio glumca koji će igrati dječaka zvanog Kicoš. Vidio sam prvi nastup Igora u filmu Kreše Golika i bio sam oduševljen.

U mom filmu "Most" Igor tumači jednu od glavnih uloga. Nadam se da će njegov talent doći do punog izražaja.


Igor Galo: U gro planu


Podržite Yugopapir: FB TW Donate