Mnogi članovi Društva skladatelja Hrvatske nisu mogli "doći k sebi", vidjelo se da bi najradije "u zemlju propali od stida". Uostalom, i oni su odjurili iz dvorane kad su saznali rezultate. A direktor festivala Drago Diklić digao je i raširio ruke, ne u znak predaje, nego da objasni kako je nedužan
Mlak početak najstarijeg festivala
zabavne glazbe pred polupraznom dvoranom Vatroslav Lisinski pretvorio
se na svršetku u skandal bez presedana, u kojem su oko pobjedničke
pjesme Probudi me odigrane mutne igre koje zagrebačka publika nije
željela prihvatiti.
*****
Drska se krađa dogodila za održavanja
zagrebačkog festivala zabavne glazbe. O tome je odmah obaviještena
milicija, no počinilac zasad nije poznat. Istraga je u toku. Riječ
je o provali u automobil koji se nalazio propisno parkiran na
prostoru između Gradske vijećnice i dvorane Vatroslav Lisinski, a vlasniku, sudioniku festivala Draženu
Žanku, ukraden je iz prtljažnika nov novcat video-rekorder.
Zapitat će se mnogi kakva je veza
između majstora dugih prstiju, ljubitelja tuđih stvari i izvještaja
s jednog, do danas renomiranog zabavno-muzičkog festivala, no ti će
biti u nedoumici samo zakratko,
dok ne objasnimo što se zbilo nešto
prije ponoći prošle subote, posljednje večeri ovogodišnjeg
Zagrebfesta.
Dogodio se presedan: ne pamti se u analima tog
najstarijeg festivala zabavne muzike u nas da je publika odbacila
pobjedničku pjesmu koju je - gle čuda! - sama izglasala!
Prvo se za
ime pobjednika pročulo po garderobama i iza pozornice, pa je kuloare
zapljusnuo val negodovanja, u kojem su, dakako, prednjačili pjevači
i ostali autori, no nitko nije mogao naslutiti kako će reagirati
posjetioci u dvorani, koji su inače zdušno i s mnogo aplaudiranja
pratili program od dvadeset i četiri šlagera, šansona i takozvanih
vječnih melodija.
Bruka je pukla u trenutku kad su
voditelji programa Ksenija Urličić i Oliver Mlakar objelodanili da
je naslov pobjedničke pjesme osvojila skladba Probudi se skladatelja
Đele Jusića, sa stihovima Margit Antauer, a u izvođenju Snježane
Naumovske.
Nitko nije rekao "Jer to ste vi tražili!", no
kao ulje na vatru djelovalo je obrazloženje da su o pobjednicima
odlučili glasovi publike!
Istog trenutka, spontano, pola je dvorane bilo na nogama i
krenulo prema izlazima glasno negodujući. Čuli su se zvižduci i
jasno razabirali uzvici "Lopovi, lopovi!"
Pjevačica
Snježana Naumovska, koja je istodobno interpretirala "pobjedničku"
pjesmu Probudi se, mogla je toga trenutka razmišljati samo o Pirovoj
pobjedi, a s njom i svi oni koji su joj pomogli da se vine do
pobjedničkog postolja.
Ne treba, dakako, pri tome zaboraviti da su
autori pobjedničke pjesme osvojili Grand-prix Zlatnu notu, 30.000
dinara i Veliku plaketu Večernjeg lista.
Nešto vrlo ružno za ugled
organizatora Društva skladatelja Hrvatske, za ugled zagrebačkog
festivala koji je navršio trideset i prvu, za ugled svih onih koji
su na bilo koji način bili "unutra" - zbivalo se te
večeri.
Publika, koja je do posljednjeg mjesta ispunila dvoranu
Lisinski osjetila je da je prevarena, i to je vidljivo dala do
znanja. Jer publika je, tome nema dvojbe, vrlo aktivno sudjelovala u
praćenju programa, poprativši srdačnim pljeskom sve melodije i
pjevače koji su joj se svidjeli, osobito neke.
Ti su izvođači izlazili na bis, i među njima i
gledalište i promatrači naslućivali su pobjednika Zagrebfesta '85
po odluci publike.
Zabilježeno je da su gromoglasne aplauze izazvali
nastupi splitske grupe Magazin i njihova pjesma Piši, piši mi, pa
Tereza Kesovija s pjesmom Nije mi lako, da ništa manji uspjeh nisu
postigli nastupi Đurđice Barlović koja je pjevala Osjećam to i
imala stih "Bilo je šanse za nas".
Ta pjesma ipak dobiva
satisfakciju jer osvaja Grand prix i 30.000 dinara. To je nagrada stručnog žirija, a
osvojili su je Vlado Delač, muzički urednik Radio-Zagreba, i Krste
Juras, inženjer i nedavni prvak sarajevskog TV-kviza.
Grupa Magazin odbila izaći na pozornicu
Kićo Slabinac
zagrijao je vlastitom pjesmom Ne pitaj me ništa noćas ponovno
festivalsku publiku, a tu su bile i izvanredne interpretacije Radojke
Šverko, Nadežde Janjić i Gabi Novak.
Čini se da je po intenzitetu
pljeska pobjednička Probudi se prilično zaostala, ili je, možda,
pravi put do uspjeha, kao što to kažu nogometaši, bilo djelovanje
iz drugog plana.
O mnogo čemu presudit će vrijeme jer - ako je bilo
"nepravilnih radnji" počinilac ostaje nepoznat.
Činjenice se ipak ne
mogu prešutjeti, pa navodimo:
- da je grupa Magazin, revoltirana zbivanjima, odbila prilikom proglašenja nagrada izaći na pozornicu i primiti Plaketu SOKOJ-a za najbolje djelo u cjelini po odluci stručnog žirija,
- da je Kićo Slabinac izjavio Studijevu novinaru kako su takvi postupci "najbolji način da se od daljnjeg sudjelovanja odbiju svi ozbiljni autori i pjevači",
- da je Tereza Kesovija jasno i glasno prokomentirala da se "na taj način čini medvjeđa usluga mladoj pjevačici kao što je Snježana Naumovska",
- da su vrlo slično mišljenje imali mnogi, sve sami iskusni sudionici i veterani festivala.
Mnogi članovi Društva
skladatelja Hrvatske nisu mogli "doći k sebi", vidjelo se
da bi najradije "u zemlju propali od stida".
Uostalom, i oni su odjurili iz dvorane
kad su saznali rezultate.
A direktor festivala Drago Diklić digao je
i raširio ruke, ne u znak predaje, nego da objasni kako je nedužan,
vrlo jasno prebacujući krivicu "za eventualne radnje"
Koncertnoj direkciji Zagreb, nosiocu tehničkih usluga na Zagrebfestu
'85.
Za informaciju čitaocu, Snježana Naumovska već je
nekoliko godina, a to je inače vrlo pohvalno, štićenica Koncertne
direkcije.
Nitko te subote prije ponoći, na
završetku Zagrebfesta '85, nije "propao u zemlju", premda
je bilo još nekoliko "sitnica" što su, ipak, ostale u
sjeni Grand-prixa publike, koji je bio "kruna svega".
Televizija, koja je imala uključene
TV-kamere u dvorani Lisinski, nije se snašla u situaciji koja je
pružala više mogućnosti no što je to najjači medij iskoristio.
Umjesto da izađe iz okvira što ga je zadavala unaprijed napisana
konferansa, televizija se ponijela stidljivo kao mlada prije udaje.
Kao i obično, više nezadovoljnih nego ushićenih
Za kraj ovog izvještaja s ovogodišnjeg
Zagrebfesta nekoliko kratkih postfestivalskih razmišljanja.
Festival, koji je završio skandalozno, započeo je prilično tiho,
nenametljivo i preskromno. Gotovo je izostala reklama, ako se kao
izuzetak ne uzmu dva-tri aranžirana izloga trgovina u središtu
grada.
Zastave, koje na Trgu Republike već mjesec dana lepršaju u
znak vrijednog jubileja, 125-godišnjice HNK, možda su mogle svoje
mjesto tih nekoliko dana ustupiti Zagrebfestu.
Mnogobrojna mjesta dopuštenog i još brojnija nedopuštenog
plakatiranja reklamirala su sve i svašta - samo ne Zagrebfest!
Građani su bili daleko obavješteniji da se u Zagrebu održava
priredba Ruski ciganski narodni plesovi i pjesme, da gostuje Đorđe
Balašević i da Sedmorica mladih slave jubilej.
 |
| Sedmorica mladih, 7 rasprodanih koncerata u dvorani Lisinski |
Treba li se tada
čuditi što je dvorana Lisinski prve dvije večeri Zagrebfesta
zjapila poluprazna?
Organizatori su, premda je Univerzijada
gotovo na pragu, u posljednji trenutak uspjeli napraviti program
Pjesama o Zagrebu i Univerzijadi.
Tek dvanaestak pjesama, od kojih se
na prste jedne ruke mogu nabrojiti sadržaji vezani za najveću
sportsku priredbu što će je grad doživjeti u 1987. godini.
No,
Zagreb je ipak dobio nekoliko lijepih pjesama, njemu posvećenih, a
tu su prednjačili Zvonko Špišić kao kompletan autor pjesme Zagreb
i ja, koju je Đuka Čaić otpjevao punim glasom i srcem.
Špišić
nije dobio nikakvu nagradu. Plaketu Turističkog saveza Zagreba
osvajaju kao autori Vili Čaklec i Mišo Doležal za pjesmu Dobro nam
došli, koju s mnogo temperamenta izvodi Tereza Kesovija.
To je ujedno i najbolja pjesma o sportu
i Univerzijadi po ocjeni žirija, u sastavu Miroslav Ćiro Blažević,
Mirko Novosel i Stanko Kućan, glavni urednik Sprinta, premda bi ta
nagrada očito bolje pristajala pjesmi Lopta je okrugla Nikice
Kalogjere.
No, o ukusima ne valja previše raspravljati!
Studijev Zlatni vijenac za
najizvođeniju pjesmu od festivala do festivala (to je ono pravo!)
osvajaju Mario Mihaljević, Rajko Dujmić i, najzaslužnija za uspjeh
pjesme Povedi me, Jasna Zlokić.
Bilo je, kao i obično, više
nezadovoljnih nego ushićenih. Jesu li nagrade sporne ili nisu,
istrage tu, dakako, neće biti.
Vrijeme će suditi: ono što je dobro,
ostat će, a ono što je umjetno uzveličano - brzo će se
zaboraviti!