Arsen Dedić, poznati kantautor iz svijeta zabavne glazbe nedavno je tiskao knjigu "Brod u boci", a na str. 28 je i pjesma "Kora Potočnik". " ... koja je ljubila kao da mora, Potočnik Kora ... zbog koje se drukčije pije i hoda, jedina zemlja, jedini stanovnik - Kora Potočnik ... "
Kora Potočnik. Ljubljančanka.
Manekenka. Lijepa, vitka plavojka. Još živi. I te kako. Sve bolje.
Ima - to sama kaže - 20 godina. Razgovaram s njom tek tako, ovlaš,
bez veze, kao da nemam pojma da joj je Arsen posvetio pjesmu.
Dugačku, prigodnu, lijepu, romantičnu
pjesmu, što mnogo govori. Mnogo i ništa. Ili možda previše?
Gledam Koru.
Lijepa, nema šta. I ja bih joj napisao
pjesmu. Još i više. Ali prekratko je naše poznanstvo. Ako nekome
posvećuješ stihove, moraš ga dobro poznavati. I više nego
poznavati.
- Zaljubljena?
- Jasno. A tko nije?
- U koga?
- Grijeh priznajem, ali griješnika ne
moram.
- Jesi li već bila?
- Što: bila?
- Kako: što? Zaljubljena.
- Ozbiljno čini mi se samo dvaput.
- A najmanje jedanput od toga u Arsena?
- U KOGA?
- U Arsena Dedića.
- Zašto u njega?
- Zašto ne? Praviš se da ne znaš...
Znaš li da ti je posvetio pjesmu?
- Znam. Vrlo mi se sviđa.
- Arsen?
- Ne, pjesma.
- Arsen ne?
- Kao pjesnik da. Veoma je talentiran.
- Znaš li zašto ti je Arsen napisao
pjesmu?
- Uopće ne. Sigurna sam da je Arsen
naš najbolji pjesnik i skladatelj.
- Za Prešerna i Nazora valjda znaš?
Nasmijala se i rekla da sam zloban.
Možda malo i jesam. Ali ne previše. Zbilja. Rujem dalje.
Prijatelji - i ništa više?
- Zašto ti je Arsen napisao pjesmu?
Nema li tu dubljeg uzroka? Recimo: osjećaji?
- Koliko ja znam - ne.
- Samo ste prijatelji?
- Dobri.
- Nešto više?
Nasmijala se kao za reklamu zubne
paste. Veoma lijep smiješak i bez zubne paste. Zanijekala je glavom.
- Zbilja ne.
Čeprkam po sjećanju. Nešto tu nije u
redu. Zapravo, čeprkam po Arsenovoj pjesmi. Netko tu laže ...
" ... koja se ljubila kao da mora
Potočnik Kora!
Koja se jednom dala, tek tako
da bi bila još dalja, kao medalja na
mrtvom tijelu... "
- Hja, kako da kažem, pjesma ne govori
samo o prijateljstvu ...
- No, pjesnička sloboda.
- Arsen je, misliš, takav da tek tako
prijateljima, piše pjesme?
- Mislim da je, vrlo dobar je čovjek.
- Po čemu?
- Imam takav utisak.
- Ne varaju li utisci?
- O da, ali mene ne. Dosad nikad.
- A ne bi li ta pjesma Arsenova mogla
utjecati na tvoju sadašnju ljubav?
- Zašto bi? Pa prijateljska je?
" ... koja se jednom dala, tek
tako ... "
- A ako je nije pisao kao prijatelj?
- To su maštarije!
- Nekako mi se čini da je kod tebe
pojam prijateljstva prilično širok.
Opet smijeh.
- Nije, nije. Svjesna sam gdje je
granica prijateljstvu.
- Često pak prijeđemo tu svoju među
i nehotice ...
- Možda. Ali ja ne.
Muškarac prije svega mora biti simpatičan
Sada sam namjerno promijenio temu.
Bojao sam se da mi na kraju ne odreže još i da Arsena i ne pozna
...
- Kakvome muškarcu daješ prednost:
pametnome ili lijepome?
- Pametnome. Tu nema nedoumice.
- Zašto?
- Ljepota je za žene.
- Samo ljepota?
- Najpametnije je ako su samo lijepe.
- Da li ti je odbojan muškarac koji je
ružan a pametan?
- Prije svega mora biti simpatičan.
- Što za tebe znači: simpatičan?
- Da se zna prilagoditi društva, da je
duhovit, da nije dosadan...
- Muškarac u kojega bi se zaljubila
mora biti simpatičan?
- Naravno!
- Je li Arsen simpatičan?
- Jest!
- Zašto onda nisi bila zaljubljena u
njega?
Rekla mi je da sam težak. Ne po
kilama. Po pitanjima. Gledam ja preko ruba čaše. Nije više Twigi.
Kilogrami, kilogrami!
- Znaš da si prije nekih pet kila bila
ljepša?
Dobio bih za uho da je nisam
preduhitrio pitanjem:
- Hoćeš li se vjenčati?
- Ne znam.
- Što znači: ne znam? Hoćeš ili ne?
- Ne, neću se vjenčati.
- A djeca?
- Ne razmišljam o tome. Ako dođe,
dođe.
- Bi li se vjenčala zbog djeteta?
- Još manje. Uopće ne mislim imati
djece.
- A imaš li neke konkretnije ljubavne
planove?
- Ljubav ne zna za planove.
- Mislim, ako sadašnja ljubav vječno
potraje?
- Nijedna stvar nije vječna, a ljubav
najmanje. Ljubav traje dok traje.
Opet se vrlo ljupko nasmijala. Gotovo
mi je žao zbog tih kilograma.
- Što je po tvome ideal ženske
ljepote?
- Kao cjelina ga uopće nema. Mislim da
ideala u zbiljskom životu uopće nema. Svaki ima svoj ukus. Ukusi su
različni kao i šamari.
- Manekenka mora biti lijepa?
- Mora biti zanimljiva.
- Mislim da mora biti i lijepa.
Pogledaj, današnja moda sve više razgolićava ženu. Mini, šorc, a
da i ne govorim o nude looku.
- Nude look je za hrabre, drske žene -
odgovori Kora brzo.
- Jesi li ti hrabra?
- Nisam.
- Zašto ne?
Načas se zamisli.
- Hrabra sam i drska... ali na drugom
mjestu...
- Na kojem mjestu?
- Baš si odvratan!
Kakva konstatacija. Šteta!
Upravo sam je htio pitati nešto o
Arsenu.
"... koja se ljubila
kao da mora
Potočnik Kora... "
Ćao! Neće biti ništa od moje pjesme.
Razgovarao: Tone Fornezzi (Plavi
vjesnik, VIII 1971.)