Đorđe Novković, hitmejker: Srebrna krila nisu moj proizvod, radimo bez ugovora, kao prijatelji




Nisam član grupe, ja sam samo autor! Moja je zarada otprilike jednaka kao i svakog drugog člana "Srebrnih krila". O nekoj vrsti vođe ne može se govoriti. Prije treba reći da je naša veza na prijateljskoj bazi, a to osobno smatram najvčršćom vezom


Listopad 1980: Pet singl-ploča u ukupnoj tiraži od milijun prodanih primjeraka, plus jedna longplejka prodana u pola milijuna kopija - a sve to u zaista kratkom razdoblju od dvije godine čine fenomen našeg diskografskog tržišta, kojemu je ime "Srebrna krila". 

Tko, gdje i kada započinje priču o četvorici naočitih mladića, a u slijedu i petom članu grupe, koji radi, zarađuje, umnožava i dijeli, ali se ne slika za naslovne stranice ni za omotnice visokotiražnih ploča? 

Je li priča o tim zagrebačkim mladićima ispričana u potpunosti, postoje li o postanku grupe različite verzije? 

Ako postoje, koja je istinita? 

Uostalom, o "Srebrnim krilima" već se mnogo toga govorilo, govori se i još će se vjerojatno govoriti, a da i ne spominjemo najrazličitija govorkanja ulice, koja su u drugoj godini postojanja grupe dosegla neke monstruozne verzije o samoubojstvu najpopularnijeg člana i tome slično.

Od samog početka "Srebrnih krila", nezaobilazno je osim članova grupe još jedno ime. To je ime skladatelja Đorđa Novkovića kojega, uostalom, "bije" glas da je začetnik, tvorac i pravi vođa te popularne grupe. 

I upravo zbog toga koristili smo priliku, kad već govorimo o fenomenu "Srebrnih krila", da nam sugovornik i tumač nejasnoća oko "Krila" bude taj "čovjek u sjeni" - Đorde Novković.


Čuvši taj Kalemberov glas...



- Uglavnom se smatra - počinje priču o "Krilima" Đorđe Novković - da je grupa nekakav moj proizvod. Ako je nešto u tome točno, onda stoji da su "Srebrna krila" danas onakva kakvim sam ih muzički zamislio. Ona danas zvuče i izgledaju onako kakva je nekad bila moja vizija. Međutim, priča o postanku grupe nije moja ideja.

• Nego čija?

- Embrio grupe zapravo je Vlado Kalember. On je u to doba bio momak koji je zarađivao solidnu paru svirajući i pjevajući na stalnim gažama po raznim lokalima. Premda je rastao s rockom, više je volio pop-glazbu, talijanske pjevače, sastave "Smokie", "Abba", tako da on - uzmemo li današnje stanje - pjeva zaista ono što voli. 

Zatim, imao je prilike i volio se lijepo odijevati, pa njegov današnji izgled nije ništa novo, ništa naknadno izmišljeno. Isto je bilo s njegovim glasom. On je oduvijek i govorio i pjevao malo promuklim, hrapavim glasom. 

Mislim, premda on to nije nikad rekao, da je u dječačkim danima morao imati neku upalu grla, tešku prehladu i da mu se tada glas pomalo oštetio. Njegove su glasnice, vrlo osjetljive i uvijek ga čujem kako naručuje osvježavajuće piće bez leda.

• No vratimo se ipak početku!

- Kalember je, zapravo, prvo došao do mene jer je u grupi "Stakleno zvono", s kojom sam tada radio, trebao zamijeniti Nanu Pršu. No, nakon razmišljanja, sam je odustao od ulaska u rock-grupu i došao mi s prijedlogom kako ima svoje dečke pa, ako sam zainteresiran, mogu mi pokazati što znaju. 

Trojica. Vlado Kalember, Davor Jelavić i Adi Karaselimović već su tada bili zajedno, a ubrzo su našli i četvrtog Duška Mandića

Nekoliko su mjeseci vježbali, a onda su ponovno došli k meni. Čuvši taj Kalemberov glas, vidjevši da momci izgledaju vrlo zgodno i scenski zanimljivo, rekao sam: 

"Smatram da imate šansu da uspijete!"


Dobar nos



Bilo je to u proljeće 1978. Grupa još nije imala ime ni pjesmu. Postojala je samo zamisao, dobra volja četvorice momaka i iskusnog kompozitora kojega je uopće već niz godina pratila fama da "ima dobar nos" za otkrivanje talenata, da voli suradnju s perspektivnim početnicima.

Da te priče i nisu sasvim bez osnove, svjedočili su uspjesi koje su s Novkovićevim skladbama imali Mišo Kovač, Duško Lokin, Đani Maršan, "Pro Arte", Kemal Monteno, Džo Maračić i mnogi još mlađi pjevači i grupe. 

Sa "Srebrnim krilima", pokazat će se ubrzo. Novković je imao i te kako "dobar nos"! Snimku pjesme "Ana", snimljene u privatnom studiju Nikole Borote u Mostaru, Novković je presnimio u tri primjerka i poslao na adrese triju diskografskih kuća.

U popratnom pismu Novković je naveo "da se radi o mladoj perspektivnoj grupi koja će još napredovati, koja ima vrlo bitan dobar scenski izgled, jedan specifičan vokal, da im je pjesma komercijalna" i da stoga smatra kako grupa već na početku mora imati jedan pravi tretman, a to znači snažnu reklamnu podršku, plakate, fotografije itd. 

Zanimljivo je da su sve tri diskografske kuće poslale povoljan odgovor. Novković je pustio momcima da izaberu kome će se privoljeti, a oni su izabrali "Jugoton". 

Napravljen je i prvi ugovor, a kako objašnjava Novković - od tražene i obećane reklame nije bilo ništa i vjerojatno nikada neće ni biti. 

Ime "Srebrna krila" predložio je Novković, momci nisu bili specijalno oduševljeni, no kompozitor je bio uporan i "krila" su mogla poletjeti.




Po Bregovićevu receptu



• Ima li neko posebno objašnjenje u vjerovanju u uspjeh grupe i za upornost s kojom ste preskakali sve "klipove" kojih je, kao što je poznato u našem šou-biznisu, bilo s različitih strana, da se o kritici i ne govori?

- Vjerovao sam da momci imaju veliku šansu jer su zadovoljavali, osnovnu stvar o šou-biznisu, a to je da su imali ono nešto posebno, "personality", izgled, šarm, privlačnost. 

Što se tiče upornosti, moram nešto priznati, nešto što dosad nikad nisam javno izjavio! 

Silno sam, naime, želio da uradim nešto slično Goranu Bregoviću, mojem kolegi kojemu sam, bez zle namjere, bio zavidan. 

Na primjer, ja sam bio prisiljen da sa svojim pjesmama idem na festivale jer je profil mojih izvođača bio festivalski. Bregović je istodobno bio u poziciji, jer je imao svoju grupu, da nije mario za festivale. Mogao je birati gdje će plasirati svoje pjesme. 

Ja sam dotle prolazio kroz sto komisija, žirija, meni je svatko, ako je htio, mogao soliti pamet o pisanju pjesama, čak su to radili i oni koje sam nekad učio prvim počecima o glazbi. 

To su trenuci koje treba "progutati" ako se čovjek želi baviti tom muzičkom profesijom, makar su naoko ponižavajući.

Zato sam silno želio da uspijem sa "Srebrnim krilima" i postanem manje ovisan o interpretatorima i festivalima.


Prijateljska veza



• Smatrate li se šestim članom grupe, ili idejnim vođom, to jest kako su uopće sređeni vaši suradnički i poslovni odnosi?

- Nisam član grupe, ja sam samo autor! Moja je zarada otprilike jednaka kao i svakog drugog člana "Srebrnih krila". O nekoj vrsti vođe ne može se govoriti. Prije treba reći da je naša veza na prijateljskoj bazi, a to osobno smatram najvčršćom vezom. 

Mi nemamo međusobnog ugovora i znači da je dobra volja grupe da uzimaju moje pjesme i da se u tome očituje koliko vjeruju u mene. Po meni, takav je odnos jači od ugovora!

• Kritika nije odviše sklona "Srebrnim krilima", nije li tako?

- "Krila" nisu imala naklonost kritike, a govorim o najeksponiranijoj kritici koja je stvorila neke lažne kultove. Ne mogu sto posto objasniti razloge. "Krila" su podigla izvođačku razinu pop-muzike, pristup grupe na koncertima je rokerski, premda grupa ne izvodi rock-glazbu. 

No zbog pristupa, zbog mlade publike za sobom, zbog zaista prisnog kontakta publike i grupe na koncertima oni se ne razlikuju od bilo koje rokerske skupine. 

Spomenuta je kritika ipak ostala tvrdoglava. Proglasivši prošle godine "Srebrna krila" "najnepopularnijom grupom", njihovu ploču "najgorim albumom godine" a turneju "najlošijom turnejom" - jedan je od tih "kritičarskih" listova prekardašio.

Mislim da su takvi kritičari pripadnici sektaških grupa, koji priznaju samo jednu vrst muzike. Može se netko drugi pretrgnuti, biti genijalan u nekoj drugoj domeni, ta mu "kritika" neće ništa priznati jer to nije "novi val", nije punk, i to za njih ne vrijedi.

• Valjda je bilo i priznanja?

- "Srebrna krila" imala su niz koncerata, a dobro je da o tome nešto kažemo, i kritika je uvijek bila vrlo glasna u kuđenju, no kad je trebalo zabilježiti one njihove nastupe koji su održani u humane i korisne svrhe, onda su objavljena dva člančića s po dvije rečenice. 

Zna se da su "Srebrna krila" pripremila pedeset besplatnih koncerata s bruto prihodom od šeststo milijuna starih dinara, čiji je čisti prihod išao za "ORA Sava", Titov fond, postradale od potresa u Crnoj Gori, za djecu distrofičare itd, a gotovo ništa o tome nije zabilježeno.


Prilika "stoljeća"



• U posljednje doba "Krila" imaju perspektivu za nove domete, čak izvan granica naše zemlje. Koliko je to ostvarljivo?

- Nije sve bilo sasvim lako i jednostavno. Svojedobno sam razmišljao: ako se neki fenomen zbio na jednom području u tako kratkom roku, onda je moguće da se isti fenomen dogodi, ponovi, makar i u manjem obimu - i u nekoj drugoj zemlji. 

To je bila osnovna deviza za "proboj". Poslali smo lijepo uređen propagandni materijal na adrese niza diskografskih kuća u Evropi. Ponuda je stigla iz "Arlole" iz SR Njemačke. Nedugo zatim napravili smo ugovor na četiri godine, po kojem će "Ariola" plasirati ploču "Srebrnih krila" u desetak zemalja. 

Bit će to prvo, ploča s dvije pjesme; "Zakuni se, ljubavi" i "Ana" prepjevane na engleski jezik. Ime grupe bit će "Silver Wing" (Srebrno krilo), a firma se obavezuje da će grupu reklamirati isključivo kao jugoslavensku. 

Sve se završilo na najljepši mogući način. Znači, preduvjeti za uspjeh postoje! Ja se sada neću još hvaliti da će "Krila" postati evropska grupa, no oni imaju tu priliku! 

Sve sada ovisi o nama. Ne uspijemo li, to će značiti da nismo za evropski ukus.

Bilo kako bilo, činjenica jest da su se "Srebrna krila", bez sumnje, svrstala među najuspješnije interprete zabavne, odnosno pop-glazbe u nas, i kad ovih dana spremaju kovčege da bi snimali ploče, nastupali na televiziji, davali intervjue u SR Njemačkoj ili nekoj drugoj od zemalja u kojima će ih plasirati njihova inozemna diskografska kuća, može se ustvrditi da im je let dosegao zavidnu visinu.

Napisao: Z. Kovačić, obrada: Yugopapir (Studio, X 1980.)




Podržite Yugopapir: FB TW Donate