Nisam član grupe, ja sam samo autor! Moja je zarada otprilike jednaka kao i svakog drugog člana "Srebrnih krila". O nekoj vrsti vođe ne može se govoriti. Prije treba reći da je naša veza na prijateljskoj bazi, a to osobno smatram najvčršćom vezom
Listopad 1980: Pet singl-ploča u ukupnoj tiraži od
milijun prodanih primjeraka, plus jedna longplejka prodana u pola
milijuna kopija - a sve to u zaista kratkom razdoblju od dvije godine čine fenomen našeg diskografskog
tržišta, kojemu je ime "Srebrna krila".
Tko, gdje i kada
započinje priču o četvorici naočitih mladića, a u slijedu i
petom članu grupe, koji radi, zarađuje, umnožava i dijeli, ali se ne slika za
naslovne stranice ni za omotnice visokotiražnih ploča?
Je li priča
o tim zagrebačkim mladićima ispričana u potpunosti, postoje li o
postanku grupe različite verzije?
Ako postoje, koja je istinita?
Uostalom, o "Srebrnim krilima" već se mnogo toga govorilo,
govori se i još će se vjerojatno govoriti, a da i ne spominjemo
najrazličitija govorkanja ulice, koja su u drugoj godini postojanja
grupe dosegla neke monstruozne verzije o samoubojstvu najpopularnijeg
člana i tome slično.
Od samog početka "Srebrnih
krila", nezaobilazno je osim članova grupe još jedno ime. To
je ime skladatelja Đorđa Novkovića kojega, uostalom, "bije"
glas da je začetnik, tvorac i pravi vođa te popularne grupe.
I upravo zbog toga koristili smo priliku, kad već
govorimo o fenomenu "Srebrnih krila", da nam sugovornik i
tumač nejasnoća oko "Krila" bude taj "čovjek u
sjeni" - Đorde Novković.
Čuvši taj Kalemberov glas...
- Uglavnom se smatra - počinje priču o "Krilima"
Đorđe Novković - da je grupa nekakav moj proizvod. Ako je nešto u
tome točno, onda stoji da su "Srebrna krila" danas onakva
kakvim sam ih muzički zamislio. Ona danas zvuče i
izgledaju onako kakva je nekad bila moja vizija. Međutim, priča o
postanku grupe nije moja ideja.
• Nego čija?
- Embrio grupe zapravo je Vlado
Kalember. On je u to doba bio momak koji je zarađivao solidnu paru
svirajući i pjevajući na stalnim gažama po raznim lokalima. Premda
je rastao s rockom, više je volio pop-glazbu, talijanske pjevače,
sastave "Smokie", "Abba", tako da on - uzmemo li
današnje stanje - pjeva zaista ono što voli.
Zatim, imao je prilike
i volio se lijepo odijevati, pa njegov današnji izgled nije ništa
novo, ništa naknadno izmišljeno. Isto je bilo s njegovim glasom. On
je oduvijek i govorio i pjevao malo promuklim, hrapavim glasom.
Mislim, premda on to nije nikad rekao, da je u dječačkim
danima morao imati neku upalu grla, tešku prehladu i da mu se tada
glas pomalo oštetio. Njegove su glasnice, vrlo osjetljive i uvijek
ga čujem kako naručuje osvježavajuće piće bez leda.
• No vratimo se ipak početku!
- Kalember je, zapravo, prvo došao do
mene jer je u grupi "Stakleno zvono", s kojom sam tada
radio, trebao zamijeniti Nanu Pršu. No, nakon razmišljanja, sam je
odustao od ulaska u rock-grupu i došao mi s prijedlogom kako ima
svoje dečke pa, ako sam zainteresiran, mogu mi pokazati što znaju.
Trojica. Vlado Kalember, Davor Jelavić i Adi Karaselimović već su
tada bili zajedno, a ubrzo su našli i četvrtog Duška Mandića.
Nekoliko su mjeseci vježbali, a onda su ponovno došli k meni. Čuvši
taj Kalemberov glas, vidjevši da momci izgledaju vrlo zgodno i
scenski zanimljivo, rekao sam:
"Smatram da imate šansu da
uspijete!"
Dobar nos
Bilo je to u proljeće 1978. Grupa još
nije imala ime ni pjesmu. Postojala je samo zamisao, dobra volja
četvorice momaka i iskusnog kompozitora kojega je uopće već niz
godina pratila fama da "ima dobar nos" za otkrivanje
talenata, da voli suradnju s perspektivnim početnicima.
Da te priče i nisu sasvim bez osnove,
svjedočili su uspjesi koje su s Novkovićevim skladbama imali Mišo
Kovač, Duško Lokin, Đani Maršan, "Pro Arte", Kemal
Monteno, Džo Maračić i mnogi još mlađi pjevači i grupe.
Sa
"Srebrnim krilima", pokazat će se ubrzo. Novković je imao
i te kako "dobar nos"! Snimku pjesme "Ana",
snimljene u privatnom studiju Nikole Borote u Mostaru, Novković je
presnimio u tri primjerka i poslao na adrese triju diskografskih kuća.
U popratnom pismu Novković je naveo "da se radi o mladoj
perspektivnoj grupi koja će još napredovati, koja ima vrlo bitan dobar scenski izgled, jedan specifičan vokal, da im je pjesma komercijalna" i da stoga
smatra kako grupa već na početku mora imati jedan pravi tretman, a
to znači snažnu reklamnu podršku, plakate, fotografije itd.
Zanimljivo je da su sve tri diskografske kuće poslale povoljan
odgovor. Novković je pustio momcima da izaberu kome će se
privoljeti, a oni su izabrali "Jugoton".
Napravljen je i
prvi ugovor, a kako objašnjava Novković - od tražene i obećane reklame nije
bilo ništa i vjerojatno nikada neće ni biti.
Ime "Srebrna krila"
predložio je Novković, momci nisu bili specijalno oduševljeni, no
kompozitor je bio uporan i "krila" su mogla poletjeti.
Po Bregovićevu receptu
• Ima li neko posebno objašnjenje u
vjerovanju u uspjeh grupe i za upornost s kojom ste preskakali sve
"klipove" kojih je, kao što je poznato u našem
šou-biznisu, bilo s različitih strana, da se o kritici i ne govori?
- Vjerovao sam da momci imaju veliku
šansu jer su zadovoljavali, osnovnu stvar o šou-biznisu, a to je da
su imali ono nešto posebno, "personality",
izgled, šarm, privlačnost.
Što se tiče upornosti, moram nešto
priznati, nešto što dosad nikad nisam javno izjavio!
Silno sam,
naime, želio da uradim nešto slično Goranu Bregoviću, mojem kolegi
kojemu sam, bez zle namjere, bio zavidan.
Na primjer, ja sam bio
prisiljen da sa svojim pjesmama idem na festivale jer je profil mojih
izvođača bio festivalski. Bregović je istodobno bio u poziciji,
jer je imao svoju grupu, da nije mario za festivale. Mogao je birati
gdje će plasirati svoje pjesme.
Ja sam dotle prolazio kroz sto komisija,
žirija, meni je svatko, ako je htio, mogao soliti pamet o pisanju
pjesama, čak su to radili i oni koje sam nekad učio prvim počecima
o glazbi.
To su trenuci koje treba "progutati" ako se
čovjek želi baviti tom muzičkom profesijom, makar su naoko
ponižavajući.
Zato sam silno želio da uspijem sa "Srebrnim krilima"
i postanem manje ovisan o interpretatorima i festivalima.
Prijateljska veza
• Smatrate li se šestim članom
grupe, ili idejnim vođom, to jest kako su uopće sređeni vaši
suradnički i poslovni odnosi?
- Nisam član grupe, ja sam samo autor!
Moja je zarada otprilike jednaka kao i svakog drugog člana "Srebrnih
krila". O nekoj vrsti vođe ne može se govoriti. Prije treba
reći da je naša veza na prijateljskoj bazi, a to osobno smatram
najvčršćom vezom.
Mi nemamo međusobnog ugovora i znači da je
dobra volja grupe da uzimaju moje pjesme i da se u tome očituje
koliko vjeruju u mene. Po meni, takav je odnos jači od ugovora!
• Kritika nije odviše sklona
"Srebrnim krilima", nije li tako?
- "Krila" nisu imala naklonost
kritike, a govorim o najeksponiranijoj kritici koja je stvorila neke
lažne kultove. Ne mogu sto posto objasniti razloge. "Krila"
su podigla izvođačku razinu pop-muzike, pristup grupe na koncertima
je rokerski, premda grupa ne izvodi rock-glazbu.
No zbog pristupa,
zbog mlade publike za sobom, zbog zaista prisnog kontakta publike i
grupe na koncertima oni se ne razlikuju od bilo koje rokerske
skupine.
Spomenuta je kritika ipak ostala tvrdoglava. Proglasivši
prošle godine "Srebrna krila" "najnepopularnijom
grupom", njihovu ploču "najgorim albumom godine" a
turneju "najlošijom turnejom" - jedan je od tih
"kritičarskih" listova prekardašio.
Mislim da su takvi kritičari
pripadnici sektaških grupa, koji priznaju samo jednu vrst muzike.
Može se netko drugi pretrgnuti, biti genijalan u nekoj drugoj
domeni, ta mu "kritika" neće ništa priznati jer to nije
"novi val", nije punk, i to za njih ne vrijedi.
• Valjda je bilo i priznanja?
- "Srebrna krila" imala su niz
koncerata, a dobro je da o tome nešto kažemo, i kritika je uvijek
bila vrlo glasna u kuđenju, no kad je trebalo zabilježiti one
njihove nastupe koji su održani u humane i korisne svrhe, onda su
objavljena dva člančića s po dvije rečenice.
Zna se da su
"Srebrna krila" pripremila pedeset besplatnih koncerata s
bruto prihodom od šeststo milijuna starih
dinara, čiji je čisti prihod išao za "ORA Sava", Titov
fond, postradale od potresa u Crnoj Gori, za djecu distrofičare itd,
a gotovo ništa o tome nije zabilježeno.
Prilika "stoljeća"
• U posljednje doba "Krila"
imaju perspektivu za nove domete, čak izvan granica naše zemlje.
Koliko je to ostvarljivo?
- Nije sve bilo sasvim lako i
jednostavno. Svojedobno sam razmišljao: ako se neki fenomen zbio na
jednom području u tako kratkom roku, onda je moguće da se isti
fenomen dogodi, ponovi, makar i u manjem obimu - i u nekoj drugoj
zemlji.
To je bila osnovna deviza za "proboj". Poslali smo
lijepo uređen propagandni materijal na adrese niza diskografskih
kuća u Evropi. Ponuda je stigla iz "Arlole" iz SR
Njemačke. Nedugo zatim napravili smo ugovor na četiri godine, po
kojem će "Ariola" plasirati ploču "Srebrnih krila"
u desetak zemalja.
Bit će to prvo, ploča s dvije pjesme; "Zakuni
se, ljubavi" i "Ana" prepjevane na engleski jezik. Ime
grupe bit će "Silver Wing" (Srebrno krilo), a firma se
obavezuje da će grupu reklamirati isključivo kao jugoslavensku.
Sve
se završilo na najljepši mogući način. Znači, preduvjeti za
uspjeh postoje! Ja se sada neću još hvaliti da će "Krila"
postati evropska grupa, no oni imaju tu priliku!
Sve sada ovisi o
nama. Ne uspijemo li, to će značiti da nismo za evropski ukus.
Bilo kako bilo, činjenica jest da su
se "Srebrna krila", bez sumnje, svrstala među
najuspješnije interprete zabavne, odnosno pop-glazbe u nas, i kad
ovih dana spremaju kovčege da bi snimali ploče, nastupali na
televiziji, davali intervjue u SR Njemačkoj ili nekoj drugoj od
zemalja u kojima će ih plasirati njihova inozemna diskografska kuća,
može se ustvrditi da im je let dosegao zavidnu visinu.
Napisao: Z. Kovačić, obrada: Yugopapir (Studio, X 1980.)
