Najugodnije ovogodišnje iznenađenje i
ujedno ploča godine po mom izboru jest dvostruki album Zabranjenog
pušenja Dok čekaš sabah sa šejtanom.
Tim albumom Pušenje je definitivno razriješilo dileme jesu li zabavljači ili rokerski band, dokazujući da su usprkos izraženoj etničkoj crti najdarovitiji nastavljači Buldožerskih diverzija na domaćoj rock-sceni.
Nakon složene, hrabre i samosvojne ploče, raznorodni talenti mladih Sarajlija, uz njihove ponekad proturječne istupe, dobili su nov smisao dopunjavajući njihov estradni profil komponentama koje su se prilikom njihovih prvih nastupa tek dale naslutiti.
Tim albumom Pušenje je definitivno razriješilo dileme jesu li zabavljači ili rokerski band, dokazujući da su usprkos izraženoj etničkoj crti najdarovitiji nastavljači Buldožerskih diverzija na domaćoj rock-sceni.
Nakon složene, hrabre i samosvojne ploče, raznorodni talenti mladih Sarajlija, uz njihove ponekad proturječne istupe, dobili su nov smisao dopunjavajući njihov estradni profil komponentama koje su se prilikom njihovih prvih nastupa tek dale naslutiti.
Svaka rock-grupa koja svjesno bježi od
ponavljanja i udvaranja publici, birajući stvaralački izazov
beskompromisnog iznošenja vlastite "istine", zaslužuje u
najmanju ruku poštovanje i simpatije kada bi njihovi napori urodili
i manje impresivnim ostvarenjem od ploče Dok čekaš sabah sa šejtanom.
Ono što se dalo naslutiti na albumu
Das ist Walter preraslo je na Dok čekaš sabah sa šejtanom u čvrsti
stav i iznenađujuće plodnu stvaralačku praksu kojom je Pušenje
već sada osiguralo antologijsko mjesto u povijesti domaćeg rocka.
Na žalost, moram priznati da šira
publika ne dijeli moje mišljenje, tako da Nele i društvo plaćaju
velik danak svojoj nepokolebljivosti i originalnosti, te u
komercijalnom smislu dolaze u nezavidan položaj "čuda jedne
ploče".
Za mene je daleko značajnije "čudo" njihovog drugog albuma!
Za mene je daleko značajnije "čudo" njihovog drugog albuma!
... i neugodno u 1985.
Tipičan aspekt ovogodišnje domaće
rock-scene bila je sklonost pompoznim manifestacijama koje su po
modelu Live Aida trebale udružiti rock s višim ciljevima.
Koliko cijenim rokere koji imaju
potrebu i, što je još važnije, sposobnost artikulacije iznošenja
svojih političkih ideja, toliko prezirem one koji se kalkulantski
dodvoravaju zahtjevima trenutka.
U tom je smislu Mirodrom bio školski primjer razbacivanja novca u puke manifestacijske svrhe, jer se nije unaprijed osiguralo od prodora koncepcijskog kiča.
U tom je smislu Mirodrom bio školski primjer razbacivanja novca u puke manifestacijske svrhe, jer se nije unaprijed osiguralo od prodora koncepcijskog kiča.
Želi li se rock-koncertu dodati i
politička, ili bilo koja druga primijenjena funkcija, onda taj
rock-koncert treba prije svega pripremiti i osmisliti, pa se tek onda
može postići željeni efekt.
U tom je smislu Live Aid bio fantastična pouka našim ambicioznim priređivačima dobrotvornih koncerata koji su donijeli gubitke!
Takvi potezi, konkretno - zlosretni
koncert Crvenoga križa na Šalati, potpuno devalviraju plemenite
ciljeve razotkrivajući pravu pozadinu takvih pothvata - privatnu
inicijativu i improvizacije.
Ne ponovilo se, na taj način!
Napisao: Darko Glavan, obrada: Yugopapir (Studio, XII 1985.)
