U Sarajevu su je Amerikanci, skloni nalaženju usporedbi u poznatijim ličnostima šoubiznisa, nazvali istočnonjemačkom Brooke Shields zbog vrlo atraktivnog izgleda i fizionomije koja je, stjecajem okolnosti, baš u trendu - ali i zbog njene samosvjesne zrelosti i prihvaćanja naslova najbolje kao nečega sasvim normalnog u životu
Ove godine, računajući evropsko zlato
u Göteborgu i obranu istoga na Svjetskom prvenstvu u Tokiju, Katarina
Witt ne osvaja, nego brani svoj primat. Hoće li joj to biti lakše
negoli penjati se do tih istih vrhova ili teže vidjet ćemo na TV
ove subote (Tokio, Svjetsko prvenstvo u umjetničkom klizanju, 12. III 1985)...
*****
Princeza ledene plohe - kako je nazivaju
njeni zemljaci u DR Njemačkoj, kao i skloni joj sportski novinari na
dosadašnjim evropskim i svjetskim prvenstvima uči i trenira u Karl-Marx-Stadtu, čudu od grada koji ne producira samo vrhunske
klizače i klizačice, nego je, jednostavno, zaražen ljubavlju prema
aktivnostima na ledu.
U njemu kliže i staro i mlado, a iz široke
sportske baze nije teško stvarati podmladak za buduća, eventualna,
natjecanja.
Katarina Witt, trenutno neosporna
zvijezda istočnonjemačkog sporta broj jedan, već je u predškolskoj
dobi upoznala umjetničko klizanje.
Kako sama kaže:
- Moj je
vrtić bio u neposrednoj blizini ledene dvorane. Često smo odlazili
u nju s odgajateljima da vidimo kako to izgleda. Jednoga sam dana i
ja zaželjela pokušati!
S pet godina počela je u grupi mladih
nada SC Karl-Marx-Stadt, da bi kao devetogodišnjakinja došla kod
čuvene trenerke Jutte Müller koja je, prije toga, svojim metodama i stilom rada
dovela Gabriele Seyfert, Jana Hoffmanna i Anett Pötzsch do svjetske
klizačke klase.
Kao desetogodišnjakinja, Katarina je
već pobjednica Spartakijade.
Prvi njen međunarodni nastup bio je
1979: trinaestogodišnja djevojčica osvaja 14. mjesto na evropskom
prvenstvu.
Godinu dana kasnije, u Göteborgu, penje se za jedno mjesto
više. A 1981. skače na peto mjesto, 1982. osvaja srebrnu medalju,
evropskog natjecanja najboljih.
Tipična biografija onih koji jurišaju
na vrhunske klizačke trofeje: samozatajan rad uz punu
trenersku angažiranost iz godine u godinu pokazuje skokovit
napredak, koji ih sa začelja katapultira do prvih mjesta.
Tako je i
sa svjetskim prvenstvima.
Katarina je 1980. bila deseta, da bi 1981.
postala peta, a 1982. već je odlična druga.
S titulom evropske
prvakinje za 1983. kao da je zacementirala svoj položaj.
Godina
1984. za nju je vrhunac. Evropsko prvenstvo u Budimpešti,
Olimpijada u Sarajevu i Svjetsko prvenstvo u Ottawi donijeli su
joj u deset tjedana tri zlata - izvanredan sportski "hat-trik".
Zadivljuje osobnim šarmom
Katarina je ovladala četirma vrhunskim, klizačkim trostrukim
skokovima: Toe Loopom, Flipom, Rittbergerom i Salchowom.
No, osim
svojim besprimjernim sportskim mogućnostima, klizačke ovisnike
zadivljuje, prije svega, osobenim šarmom, snagom ličnosti i onim
nečim što bi se metafizički moglo nazvati isijavanjem.
U Sarajevu su je Amerikanci, skloni
nalaženju usporedbi u poznatijim ličnostima šoubiznisa, nazvali
istočnonjemačkom Brooke Shields zbog vrlo atraktivnog izgleda i
fizionomije koja je, stjecajem okolnosti, baš u trendu - ali i zbog
njene samosvjesne zrelosti i prihvaćanja naslova najbolje kao nečega
sasvim normalnog u životu.
U svojoj je domovini zacijelo
najpopularnija sportašica koju ljudi zaustavljaju na ulici i traže
autograme, za kojom djeca dugo i zadivljeno gledaju uzdišući.
Karijera započeta prije četrnaest
godina u klizačkom sportskom centru u Küchwaldu, predgrađu
Karl-Marx-Stadta, doživjela je svoju kulminaciju.
Ove godine, računajući evropsko zlato
u Göteborgu i obranu istoga na Svjetskom prvenstvu u Tokiju, Katarina
Witt više ne osvaja, nego brani svoj primat.
Da li je to lakše
negoli penjati se do tih istih vrhova, ili teže - vidjet ćemo na
našim TV-ekranima osve subote.
Obrada: Yugopapir (Studio, III 1985.)
Katarina Witt: Lična karta
Rođena: 3. prosinca 1965. u Staakenu
pokraj Berlina
Visina: 1,66, težina: 52 kg, trener: Jutta Müller,
koreograf: Rudi Suchy
Sportski uspjesi: Svjetska
viceprvakinja u umjetničkom klizanju za žene 1982;
evropska
prvakinja 1985;
evropska viceprvakinja 1982;
pobjednica Ennia
Challenge Cupa u Haagu 1981;
pobjednica natjecanja za NHK trofej u
Tokiju 1982;
dvostruka dobitnica Pokala plavog mača (Pokal der
Blauen Schwerter) u NjDR 1978. i 1981;
četverostruka
pobjednica NjDR od 1981. do 1984;
pobjednica Spartakijade 1975, te
1984. proglašena za sportašicu godine u NjDR.