Prve domaće serije "Galeba" bit će pristupačnije, ali i tehnički inferiornije. Entuzijasti će sami sastavljati "Galaksiju", uz dovitljive pošiljke prodavača čipova iz Graca. Sve upućenija u tajne mikroračunara, mladež je time nezadovoljna. Kako naprijed?
Časopis za popularizaciju nauke "Galaksija" odgovara tako na poplavu pitanja mladih kompjuterskih entuzijasta o mogućnosti uvoza što ih javno upućuje na usluge prijatelja, gastarbajtera, dakle na šverc.
Slika s tužnim stanjem stvari našeg
uključivanja u suvremeni tehnički progres najmanje bi trebalo da
posluži kao poziv na carinske premetačine dječjih soba. Ako već
dosadašnji apeli zdravog razuma nisu još uspjeli izmijeniti ništa
u našim carinskim propisima, onda bi u najmanju ruku ova pojava
zasluživala i jedno pitanje: zar najsuvremeniji i najmasovniji
otkucaj znanstveno-tehnološkog prevrata u svijetu mora u nas ići
izvan sistema?
I to ponajmanje u pogledu navijanja za otklanjanje uvoznih prepreka, a znatno više kao provjera cjelokupnog samoupravnog mehanizma da što prije aktivira svoj intelektualni i proizvodni potencijal za osvajanje jednog modernog sektora, da, slikovitije rečeno, stvori svoju "silicijsku dolinu".
I to ponajmanje u pogledu navijanja za otklanjanje uvoznih prepreka, a znatno više kao provjera cjelokupnog samoupravnog mehanizma da što prije aktivira svoj intelektualni i proizvodni potencijal za osvajanje jednog modernog sektora, da, slikovitije rečeno, stvori svoju "silicijsku dolinu".
Mit o "silicijskoj dolini" u
Kaliforniji je već širom svijeta opjevan i iz raznih uglova
dešifriran.
U uskom pasu mnoštva tvornica i obiteljskih kuća, od San Franciska do Santa Klare, tehnički orijentirani ljudi vide novu Meku progresa i svojih šansi.
Mala silicijska pločica, sa utisnutini složenim strujnim kolima, famozni čip, njima je okosnica ove treće znanstveno-tehničke revolucije.
Industrijalci u toj dolini već nedvosmisleno vide nekadašnji Detroit ili Pitsburg, ekonomisti pokazuju kako u općoj američkoj brizi s nezaposlenošću tamo širokogrudno traže mlade stručnjake, dok sociolozi već raspravljaju o posve novom načinu života i civilizacije "trećeg vala".
Po uzoru na kalifornijsku stvaraju se i kopije "silicijskih dolina" u Japanu, na Tajvanu, u Velikoj Britaniji, Singapuru ili Hong-Kongu.
U uskom pasu mnoštva tvornica i obiteljskih kuća, od San Franciska do Santa Klare, tehnički orijentirani ljudi vide novu Meku progresa i svojih šansi.
Mala silicijska pločica, sa utisnutini složenim strujnim kolima, famozni čip, njima je okosnica ove treće znanstveno-tehničke revolucije.
Industrijalci u toj dolini već nedvosmisleno vide nekadašnji Detroit ili Pitsburg, ekonomisti pokazuju kako u općoj američkoj brizi s nezaposlenošću tamo širokogrudno traže mlade stručnjake, dok sociolozi već raspravljaju o posve novom načinu života i civilizacije "trećeg vala".
Po uzoru na kalifornijsku stvaraju se i kopije "silicijskih dolina" u Japanu, na Tajvanu, u Velikoj Britaniji, Singapuru ili Hong-Kongu.
Mladi kompjuterski zanesenjaci širom
svijeta zanose se legendama tehničkog i financijskog uspjeha pionira
"silicijske doline". Poput one o
Stivenu Džobsu i Stivenu Vozniaku, što su prodali svoj automobil i
kalkulator da bi stekli početni kapital, i težak zajam od 25.000
dolara, za proizvodnju 50 personalnih kompjutera, igračaka, i kroz
četiri godine dogurali do biznisa od 335 milijuna dolara.
Sličnih priča o uspjehu i bogatstvu maloljetnih programera, vunderkinda, ima dosta.
Sličnih priča o uspjehu i bogatstvu maloljetnih programera, vunderkinda, ima dosta.
Bez obzira što u nas ima još ljudi,
čak i visokog sociološkog i političkog renomea, koji personalni
kompjuter smatraju zapadnjačkim i buržoaskim pomodarstvom, ova
elektronska igračkica otvorila je nove vidike unosnih poslova, oštre
konkurencije, obrazovanja i priprema za novo postindustrijsko
društvo.
Nije nimalo pretjerana slikovita izjava jednog našeg stručnjaka s tog područja da bi se isplatilo svakom našem srednjoškolcu pokloniti personalni kompjuter, jer bismo time za deset godina preskočili barijeru koja nas dijeli od masovne informacione kulture u svijetu.
Nije nimalo pretjerana slikovita izjava jednog našeg stručnjaka s tog područja da bi se isplatilo svakom našem srednjoškolcu pokloniti personalni kompjuter, jer bismo time za deset godina preskočili barijeru koja nas dijeli od masovne informacione kulture u svijetu.
Kratki, makar i romantički hvalospjev
mikrokompjuteru ponovo nas vraća na izvorno i izazovno pitanje o
apsorpcionoj moći samoupravnog privrednog sistema za novu
tehnologiju i njenu masovnu primjenu.
Ljudski, intelektualni potencijal nam
je u tome, izgleda, najjača točka.
On je spoznao nužnost osvajanja mikrokompjutera.
U početku makar po svaku cijenu.
Preinačena, uvozna računala su izuzetno skupa, oko osam puta više od inozemne cijene.
Prve domaće serije "Galeba" bit će pristupačnije, ali i tehnički inferiornije. Entuzijasti će sami sastavljati "Galaksiju", uz dovitljive pošiljke prodavača čipova iz Graca. Sve upućenija u tajne mikroračunara, mladež je time nezadovoljna.
Kako naprijed?
Opet smo pred starom dilemom: razvijati novi industrijski sektor iz "vlastite pameti" ili se povezivati s inozemstvom.
On je spoznao nužnost osvajanja mikrokompjutera.
U početku makar po svaku cijenu.
Preinačena, uvozna računala su izuzetno skupa, oko osam puta više od inozemne cijene.
Prve domaće serije "Galeba" bit će pristupačnije, ali i tehnički inferiornije. Entuzijasti će sami sastavljati "Galaksiju", uz dovitljive pošiljke prodavača čipova iz Graca. Sve upućenija u tajne mikroračunara, mladež je time nezadovoljna.
Kako naprijed?
Opet smo pred starom dilemom: razvijati novi industrijski sektor iz "vlastite pameti" ili se povezivati s inozemstvom.
Mikrokompjuterska tehnologija se danas
u svijetu razvija neobično brzo, svojim novim tehnološkim
pronalascima, ali i vratolomnim obaranjem cijena.
Nikakva pamet "potomaka Nikole Tesle" ne može ni u tehničkom smislu nadoknaditi već duboki jaz zaostajanja, a kamoli troškove proizvodnje na nekom autarkičnom razvoju, kojemu smo dosad robovali i plaćali visoku cijenu u mnogim industrijskim sektorima.
No, mikrokompjuter je čudna mala, ali razgranata spravica, osobito u "softveru" (programima).
Tako nudi dva naoko suprotna pravca razvoja: s jedne strane, tijesnu povezanost š vodećim svjetskim firmama, makar to nazvali i zavisnošću, ali, s druge, vlastite prodore u pojedinim sektorima u sam svjetski vrh.
Iskustava u svijetu o tome ima dosta.
Što da se u nas ne pojave mlađi mikrokompjuterski inovatori kao što su Džobs i Vozniak? Nije to nimalo nerealno. Već nam mladi talenti prodaju igre i programe u inozemstvu, a prirodne sposobnosti i matematička izobrazba mogu se brzo razbuktati u masovnoj mikrokompjuterskoj kulturi.
Gdje je onda ta naša "silicijska dolina" koja će kao magnet okupljati tu talentiranu mladež?
Nikakva pamet "potomaka Nikole Tesle" ne može ni u tehničkom smislu nadoknaditi već duboki jaz zaostajanja, a kamoli troškove proizvodnje na nekom autarkičnom razvoju, kojemu smo dosad robovali i plaćali visoku cijenu u mnogim industrijskim sektorima.
No, mikrokompjuter je čudna mala, ali razgranata spravica, osobito u "softveru" (programima).
Tako nudi dva naoko suprotna pravca razvoja: s jedne strane, tijesnu povezanost š vodećim svjetskim firmama, makar to nazvali i zavisnošću, ali, s druge, vlastite prodore u pojedinim sektorima u sam svjetski vrh.
Iskustava u svijetu o tome ima dosta.
Što da se u nas ne pojave mlađi mikrokompjuterski inovatori kao što su Džobs i Vozniak? Nije to nimalo nerealno. Već nam mladi talenti prodaju igre i programe u inozemstvu, a prirodne sposobnosti i matematička izobrazba mogu se brzo razbuktati u masovnoj mikrokompjuterskoj kulturi.
Gdje je onda ta naša "silicijska dolina" koja će kao magnet okupljati tu talentiranu mladež?
Nije možda tragično što im takve
šanse sada ne pružaju postojeći elektronski centri kao što su
Kranj, Niš ili Zagreb.
Paradoks je mikrokompjuterske revolucije da ni elektronski giganti poput IBM-a ili ATT-ja i veliki industrijski centri u SAD nisu stvorili "silicijsku dolinu".
Rađao ju je interes kapitala za novim sektorima i profitima, snažna konkurencija novih, čak i malih poduzeća i novih ljudi, inovatora i menadžera.
Paradoks je mikrokompjuterske revolucije da ni elektronski giganti poput IBM-a ili ATT-ja i veliki industrijski centri u SAD nisu stvorili "silicijsku dolinu".
Rađao ju je interes kapitala za novim sektorima i profitima, snažna konkurencija novih, čak i malih poduzeća i novih ljudi, inovatora i menadžera.
S tog stanovišta i pred samoupravnim
sistemom koji po svojoj prirodi negira "kapital-odnose"
ostaje ipak izazov u traženju mehanizma "udruživanja rada i
sredstava", s postojećim radnim organizacijama i izvan njih, i
kroz tržišnu konkurenciju, da stvara svoju "silicijsku
dolinu".
Svaki, a osobito samoupravni sistem potvrđuje se svojom sposobnošću osvajanja tehničkog progresa, a kad to ne čini - onda se valja zamisliti.
Svaki, a osobito samoupravni sistem potvrđuje se svojom sposobnošću osvajanja tehničkog progresa, a kad to ne čini - onda se valja zamisliti.
