Jednim okom gledaju predstavu, a drugim stalno pogledavaju susjeda u istom redu. Pa onda, ako glumac izgovori neku duhovitu političku aluziju, najprije utvrde da li se njihov susjed smije. Ako se smije, tek onda nepovjerljivi Zagorac zaključuje da se i on smije smijati. Tako predstava "kreće" tek kad Zagorci shvate da svi zapravo misle slično
Ožujak 1987: Kazališna sekcija "Gruntovčani" nedavno je proslavila značajan jubilej - stotu predstavu u nešto više od pet mjeseci. Tom prilikom porazgovarali smo s poznatim glumcem Martinom Sagnerom o "Gruntovčanima", ali i o njemu samome.
*****
Sto predstava u samo nešto više od pet mjeseci! Značajan i zaista
nesvakidašnji jubilej. Proslavila ga je kazališna
sekcija "Gruntovčanl" (članovi koje su redatelj Mladen
Kerstner, glumci Martin Sagner, Smiljka Bencet, Mladen Šerment,
Zvonimir Ferenčić i Eugen Franjković; te organizator posla
Josip Žugečić, tehničari Ivan Čulumović i Josip Novak te vozač
Zdenko Popović) 17. veljače predstavom "V Gruntovcu i devize
klize".
Tim povodom porazgovarali smo s glumcem Martinom Sagnerom, popularnim "Dudekom" o "Gruntovčanima", ali i o njemu samome.
Nedavno je "Dudek" tiho, sam za sebe,
proslavio još jedan jubilej: 30 godišnjicu svog rada.
Tim povodom porazgovarali smo s glumcem Martinom Sagnerom, popularnim "Dudekom" o "Gruntovčanima", ali i o njemu samome.
Kao mnogi glumci, i mladi Sagner počeo
je uobičajenim redom: najprije kao statist, pa kao član
varaždinskog kazališta, a zatim je neko vrijeme bio slobodni glumac
i onda konačno došao u zagrebački "Jazavac".
- Bilo je to krasno razdoblje - sjeća se
Sagner. - Neko vrijeme vodio sam Kerempuhov noćni klub, nešto slično
kabareu. Kako samo tako nešto Zagrebu danas nedostaje! Šteta, jer
upravo Zagreb ima bogatu kabaretsku tradiciju.
- Možda predstave kao što je "V
Gruntovcu i devize klize", barem djelomično uspijevaju
nadomjestiti taj kronični nedostatak zagrebačkog kabaretskog
života. Čula sam da ste vi tu predstavu, osim s glumačkoga,
prostudirali i s još jednog zanimljivog aspekta...
- Da. Malo sam proučavao mentalitet
publike, odnosno kako publika u različitim područjima Hrvatske i
Slovenije reagira na humor i pojedine škakljive situacije u
predstavi. Slovenci, naprimjer, jako dobro prihvaćaju predstavu,
ali im treba neko vrijeme da se uključe, opuste i, naravno, prilagode
našem kajkavskom dijalektu.
Podravci su individualci i teško postaju jedinstvena publika.
Svatko predstavu gleda za sebe i o njoj formira vlastiti stav.
A ako se ne slaže s onim što se zbiva na pozornici, počet će glasno komentirali događaje ili čak razgovarati s glumcima.
Podravci su individualci i teško postaju jedinstvena publika.
Svatko predstavu gleda za sebe i o njoj formira vlastiti stav.
A ako se ne slaže s onim što se zbiva na pozornici, počet će glasno komentirali događaje ili čak razgovarati s glumcima.
Zagorci su sasvim suprotni. Oni, baš
kao i Presvetli u "Gruntovcu", tvrde:
"Ja se politikom ne bavim".
A zapravo... Jednim okom gledaju predstavu, a drugim stalno pogledavaju susjeda u istom redu. Pa onda, ako glumac izgovori neku duhovitu političku aluziju, najprije utvrde da li se njihov susjed smije.
Ako se smije, tek onda nepovjerljivi Zagorac zaključuje da se i on smije smijati.
Tako predstava "kreće" tek kad Zagorci shvate da svi zapravo misle slično.
"Ja se politikom ne bavim".
A zapravo... Jednim okom gledaju predstavu, a drugim stalno pogledavaju susjeda u istom redu. Pa onda, ako glumac izgovori neku duhovitu političku aluziju, najprije utvrde da li se njihov susjed smije.
Ako se smije, tek onda nepovjerljivi Zagorac zaključuje da se i on smije smijati.
Tako predstava "kreće" tek kad Zagorci shvate da svi zapravo misle slično.
Simpatični su i Posavci. Oni su silno
dobrohotni ljudi. Strašno se žele uključiti u predstavu i
pomagati glumcima.
Recimo, mi usred predstave moramo drugačije razmjestiti kulise. Najedanput se među nas umiješa netko iz publike i pita:
"A kam bi del ovaj stolac?"
Recimo, mi usred predstave moramo drugačije razmjestiti kulise. Najedanput se među nas umiješa netko iz publike i pita:
"A kam bi del ovaj stolac?"
Još se nečim rado zabavljam u slobodno vrijeme...
- Ipak, najčešće nastupate u
Zagrebu. Kakva su publika Zagrepčani?
- Zagrepčani uvijek ostaju pomalo na
distanci. Nisu od onih ljudi koji u garderobi, zajedno sa svojim
kaputima, ostave i svoju ličnost. Kritični su i zahtjevni, ali to
ne znači da nisu dobra publika.
Naprotiv! Ne dozvoljavaju glumcu ni na trenutak da se opusti ili da "zabušava".
Naprotiv! Ne dozvoljavaju glumcu ni na trenutak da se opusti ili da "zabušava".
- A Dalmatinci? Nastupali ste i na
Jadranu. Kako čakavci reagiraju na kajkavsku riječ?
- Mogu vam reći da sam bio u velikom
strahu od Dalmatinaca, hoće li nas razumijeti. Sad znam da je to
bilo bez osnove.
- Većinu najboljih uloga ostvarili
ste na kajkavskom. Nije li vam ponekad žao što niste više glumili i na štokavskom
ili, recimo, kazališne klasike?
- Ne, zašto bi mi bilo žao? Znate ja
jako volim Krležu i do groba bu me progonila jedna njegova misao.
Krieža veli:
"Morti ta reč (kajkavska op.p) kak gingavi betežnik okolo hodi i zlahkotenje si išče".
Kajkavska riječ je dio mene. I zato sam bio jako sretan kad je konačno Institut za jezik izdao kajkavski rječnik.
A sad još samo čekamo da izađe i čakavski.
"Morti ta reč (kajkavska op.p) kak gingavi betežnik okolo hodi i zlahkotenje si išče".
Kajkavska riječ je dio mene. I zato sam bio jako sretan kad je konačno Institut za jezik izdao kajkavski rječnik.
A sad još samo čekamo da izađe i čakavski.
- Kažu da ste vrlo muzikalni i da
odlično pjevate. Pubiika se u to mogla uvjeriti svojevremeno u
predstavi "Dlakav život" i danas u mjuziklu "Kaj2o"...
- Jako volim muziku, imam puno ploča
klasične glazbe i rado slušam sve - od Schuberta do Glazunova - često ih slušam kad se odmaram.
- Kako ste naučili svirati violinu?
- Dvije godine sam pohađao muzičku
školu, a kad sam u školi naučio temelje, dalje sam učio sam.
Muzika je moj najdraži hobi, ali, otkrit ću vam: još se nečim rado zabavljam u slobodno vrijeme - popravljam stare zidne ure.
Imam doma četiri ure, a prema jednom osnovnom tipu popravljam i sve ostale.
Muzika je moj najdraži hobi, ali, otkrit ću vam: još se nečim rado zabavljam u slobodno vrijeme - popravljam stare zidne ure.
Imam doma četiri ure, a prema jednom osnovnom tipu popravljam i sve ostale.
- Recite mi na kraju kako se vama čini
ova zagrebačka groznica prije Univerzijade? I što "Dudek"
misli o Univerzijadi?
- Volim sport, još više sportski
rizik, a volim i okršaje. Sport je za mene neka vrsta okršaja s
mogućnostima čovjekovog tijela.
Moji najdraži sportovi su planinarenje i alpinizam, ali njih, nažalost, nema na Univerzijadi.
A kaj si o groznici misli Dudek? Dudek zna preskočiti potok s motkom i to mu je glavno. Sve ostalo mu je manje važno.
Moji najdraži sportovi su planinarenje i alpinizam, ali njih, nažalost, nema na Univerzijadi.
A kaj si o groznici misli Dudek? Dudek zna preskočiti potok s motkom i to mu je glavno. Sve ostalo mu je manje važno.
Razgovarala: Ksenija Žlof, obrada: Yugopapir (Vikend, III 1987.)
Čovjek s one strane kulisa
To su, ako se radi o nekoj predstavi, različiti tehničari, šminkeri, šoferi, organizatori posla.
Jedna od takvih osoba je i Josip Žugečić, rukovodilac kazališne sekcije "Gruntovčani", sekcije koja radi u sklopu radne organizacije "Lira".
Da nije njega, možda predstava ne bi prokrstarila gotovo cijelom našom republikom i Slovenijom (sada "Gruntovčani" dobivaju sve više poziva i iz Srbije), a sigurno ne bi doživjela 100. izvedbu u pet i po mjeseci.
