Dnevno primam oko 200 pisama na koja, zato što još nemam privatnu sekretaricu, ne stignem odmah odgovoriti. Zato molim sve one koji mi traže fotografije s autogramom da se malo strpe. Usputno im poručujem da je moj hobi skupljanje fotografija mojih obožavateljica
Prezime Dančuo već je dugo poznato
ljubiteljima domaće zabavne muzike. Već niz godina poznajemo Dušana
Dančua, a sada je i sin krenuo očevim stopama. Visok mladić,
odjeven po najnovijoj modi, djeluje kao da ima tek 17 godina.
- Da, nitko mi ne vjeruje da imam
21 godinu. Uostalom, to mi je drago, jer se malo tko od pjevača
uspio tako mlad afirmirati.
Počeo sam pjevati vrlo rano. Tata kaže
da sam već kao četvorogodišnji dječak pjevušio neka melodije iz
"Rigoletta". Dvije godine nakon toga snimio sam za radio-stanicu dvije dječje pjesmice: "Ide, ide patak" i "Mačak
prede".
Sa sedam sam se upisao u muzičku školu, ali nisam je
imao vremena redovito pohađati, tako da sam sada tek u trećem
razredu srednje muzičke. Uzeo sam kontrabas i solo pjevanje. Ja
stvarno imam dugi pjevački staž s obzirom na godine. Zvuči
nevjerojatno, ali tata je počeo istodobno kad i ja.
Od moje šeste
do dvanaeste godine nastupali smo zajedno.
Bila su to gostovanja po
mjestima Hrvatske, a repertoar se sastojao od kaubojskih i dječjih
pjesmica. U dvanaestoj sam još snimio neke pjesmice za Radio-stanicu
u Rijeci, a onda sam, na žalost, morao prekinuti, jer sam počeo
mutirati.
Moj drugi debi bio je tek u osamnaestoj godini. Pridružio
sam se električarskom sastavu "Roboti".
Zašto sam ih napustio
nakon godinu i pol?
Ne, nisam ih napustio, već su oni dobili
angažman u inozemstvu, a ja nisam mogao s njima zbog fakulteta.
Osim
toga, mnogi su mi savjetovali da se osamostalim, tj. da nastupam kao
solo-pjevač, kako bi mi glas više došao do izražaja. Znate,
električne gitare jako zagluše pjevačev glas.
S "Robotima"
sam pjevao pjesme "Beatlesa" i Cliffa Richarda (Klif
Ričard). Prvi angažman poslije njihova odlaska u inozemstvo imao
sam u Novom Vinodolu a pratio me je orkestar standardnog tipa. Morao
sam na brzinu "sklepati" nekakav repertoar.
Uvježbao sam
nekoliko tatinih pjesama, ali na tome nije moglo ostati. Trebalo je
opet početi iznova, što se tiče izbora pjesama. Mislim da je
svakom pjevaču najteže dok ne nađe neki svoj repertoar kome se
onda prilagodi i u njemu usavršuje.
Čini mi se da ja polako
uspijevam u stvaranju onog izbora pjesama koji mi najviše leži,
premda mogu pjevati kompozicije za koje su mnogi očekivali da ću ih
"uprskati".
Kao na primjer evo vam Festivala kajkavskih
popevki. Poziv za taj festival dobio sam za vrijeme ljetnog angažmana
u Opatiji. Svakako, bio sam ugodno iznenađen, ali sam se pomalo i
pribojavao. Završilo je iznad očekivanja, ne toliko za mene koliko
za publiku, jer sam kod kuće s tatom često pjevao pjesme iz
njegovog repertoara.
Poslije tog festivala mnogi su nas
shvatili kao rivale, ali o tome nema ni govora. Ipak, nastojimo da se
ne sretnemo na istom polju rada, ne zbog nas, već zbog publike.
Imam sve više posla pa se tata plaši
da ću zanemariti fakultet, ali ja nastojim sve uskladiti.
Nešto se,
na žalost, mora žrtvovati.
S prodajom ploča sam zadovoljan
Ljudi misle da mi se lako probijati zbog
imena, ali nije tako. Neki su me odmah prihvatili, ali većina je
negirala moje pjevačke kvalitete, misleći da me tata "gura".
Tek kad su me čuli i kada je publika dobro primila moje
interpretacije, onda su me počeli angažirati. Prošla, 1966. godina,
bila mi je dosad najuspješnija. Najprije izvrstan novogodišnji
angažman u Opatiji u hotelu "Kvarner", zatim jedan
televizijski nastup.
U aprilu sam pjevao na brodu "Dalmacija".
Prošli smo Grčku, Egipat, Libanon, Italiju, Cipar i druge zemlje.
Vrativši se s tog putovanja, nastavio sam pjevati u hotelu
"Adriatic" u Opatiji, gdje me je zatekao poziv za Krapinu.
Potkraj godine nastupao sam u Splitu, a za novogodišnje praznike
pjevao sam s jednim zagrebačkim orkestrom 2 dana u Zadru.
Nedavno je
izašla moja prva samostalna ploča. Prvu snimku imao sam na ploči
Melodije tjedna - "Kuća izlazećeg sunca", na novoj ploči
su melodije koje sam samostalno odabrao. S prodajom ploča sam
zadovoljan.
Publika? Da, namjeravam praviti ustupke publici, jer od
nje ovisim i njoj pjevam. I prva melodija s moje ploče je jedan
ustupak publici, to je pjesma "Sjećanje na septembar".
Meni osobno su ostale tri pjesme draže. I kosu sam skratio (bila mi
je do ramena), jer među mojom publikom ima i starijih generacija, pogotovu
poslije festivala u Krapini.
Inače se volim moderno odijevati, volim
beat-muziku, mislim da stvarno pripadam mladoj generaciji i znam njen
ukus. Zato i pjevam uglavnom hitove. Sam prevodim tekstove stranih
kompozicija ili ih čak prerađujem.
Svaki pjevač će bolje izraziti
svoje osjećaje vlastitim riječima. Pjevači ne bi smjeli biti samo
interpretatori tuđeg stvaralaštva već i svog. Tu dolazi do
izražaja potreba da se čovjek koji za to ima uvjeta i kvaliteta kompletno izrazi.
Zbog toga ima sve više kantatora. Nadam se da ću
i ja uskoro nešto komponirati, ali zasad nemam vremena. Već dugo mi
kod kuće stoji jedna započeta kompozicija, no nisam je stigao
dovršiti.
Jednom sam, prolazeći ulicom, vidio plakat za film
"Fedra". U tramvaju na putu kući na bloku sam napisao
crtovlje i grozničavo počeo pisati note, dok su me ljudi sa strane
začuđeno promatrali. Sada čekam drugi val inspiracije. Dotle ću i
dalje pjevati tuđe kompozicije.
Malone sam vam zaboravio reći da
smo tata i ja osnovali svoju grupu, imamo i vlastiti orkestar, a s
nama nastupaju još neki pjevači, te komičari Viki Glovacki i
Ljubiša Pavić. Grupa je izvrsno primljena kod publike i toliko smo
traženi da jedva uspijevamo odgovoriti svim pozivima.
Dnevno primam oko 200 pisama na koja,
zato što još nemam privatnu sekretaricu, ne stignem odmah
odgovoriti. Zato molim sve one koji mi traže fotografije s
autogramom da se malo strpe.
Usputno im poručujem da je moj hobi
skupljanje fotografija mojih obožavateljica.
*****
Pri rastanku se zahvalio svima koji mu
pišu i uputio najljepše pozdrave svim čitaocima "Plavog
vjesnika". Ulazeći u očev "Volkswagen", nasmijao se:
- Ovog proljeća ću i ja kupiti "Volkswagen". Ako ne
vjerujete, odvest ću vas na naredni razgovor gdje želite.
P.S. Nakon uspjeha na festivalu
"Krapina 66" Žarko Dančuo opet ima šansu na "Zagrebu
67" da, kao što on kaže, izvrsnom kompozicijom Zdravka Korpara
"Sve ću ti reći", koja je napisana u beat-ritmu, napravi
još jedan korak prema vrhu naše zabavne muzike.
Poželimo mu mnogo
uspjeha, jer i o nama ovisi kako će ovaj simpatični mladić
dočekati kraj festivala.
Napisala: Vesna Stanić, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, III 1967.)
