Dušan Vojnović, glumac na početku filmske karijere: Treća sreća na novosadskoj Akademiji (1976)




Mnogi mladi glumci na početku studija smatraju da doista mogu mnogo da daju na sceni, da imaju veoma širok dijapazon, a kad dođe do prvog kiksa, razočaraju se i odustanu. Ja nisam odustao. Hoću da živim šareno, a to mogu jedino kao glumac, tumačeći razne likove na sceni

Uloga Save u filmu Žike Mitrovića "Užička republika" nije mladom glumcu Dušku Vojnoviću donijela samo nagradu "Večernjeg lista" na festivalu u Nišu i titulu najboljeg debitanta, već mu je vratila i samopouzdanje u vlastite glumačke mogućnosti.

Jer, dva bezuspješna pokušaja da se upiše na beogradsku Akademiju za pozorište, film i televiziju pokolebala bi mnoge...

Duško je ipak nastavio raditi i učiti i uspio da se upiše na Akademiju u Novom Sadu gdje sada pohađa drugu godinu studija.

Niška nagrada samo je potvrdila da se nije trudio uzalud.


• Većina već afirmiranih glumaca kaže da su već od malih nogu željeli biti jedino i samo glumci. A ti?


- Iako sam kao dječak igrao u mnogim dječijim pozorištima, ni u jednom trenutku nisam pomislio da ću se i kad odrastem baviti glumom. Jednostavno nisam to želeo. Hteo sam da budem mornar...


• Zašto baš mornar?


- Zavoleo sam more jer je veliko, plavo, otvoreno. Ono može da uzburka. More je veza svetova i kontinenata. A da postanem glumac poželeo sam tek onda kada sam osetio jaku potrebu da budem s ljudima, da saznam što više o njima, kako bih što bolje i dublje upoznao svet.


• Sada kad si na dobrom putu da postaneš glumac, pomisliš li ikad da si promašio profesiju?


- Bilo je zadataka na Akademiji koje nisam uspeo da uradim i desilo mi se ponekad da se upitam da li sam zaista sposoban za taj posao.

Mnogi mladi glumci na početku studija smatraju da doista mogu mnogo da daju na sceni, da imaju veoma širok dijapazon, a kad dođe do prvog kiksa, razočaraju se i odustanu.

Ja nisam odustao. Hoću da živim šareno, a to mogu jedino kao glumac, tumačeći razne likove na sceni.


• Da li je talentiranom glumcu potrebna Akademija?


Po nekim mojim starijim kolegama s kojima sam razgovarao o tome, to je samo jedna formalnost
koja ti pomaže da sigurnije napreduješ.

Ja ne mislim tako. Ima nekih stvari koje sami ne bismo otkrili i pored dugogodišnjeg glumačkog iskustva.

Nije dovoljan samo talenat već i školovanje, kao i ozbiljno proučavanje psihologije.


• Mnogi mladi glumci nakon završene Akademije radije godinama čekaju posao u velikom gradu negoli da odu u provinciju ...


Iako studiram u Novom Sadu želja mi je, kao i svakom studentu glume, da igram u Beogradu. Ali nikada neću dopustiti sebi da ne glumim nigde ako već ne mogu u Beogradu.

Jer ako se jedan glumac odriče mogućnosti da radi, onda ja ne znam šta mu je cilj...

Tekst: Z. Bobić, obrada: Yugopapir (Tina, II 1976.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate