Potresen tragedijom koja je zadesila Skoplje, on ne samo da je sakupljao priloge za postradali grad nego je "Jugotonu" poslao magnetofonske snimke četiriju svojih najdražih pjesama ("Kad ja pođoh na Bembašu", "Doji, libe, do večera", "Jesenska ruža", "Kad mi pišeš, mila mati") sa željom da se čist prihod od prodaje ploča uputi postradalom stanovništvu Skoplja
Prije rata Edo Ljubić nije bio samo popularni šansonjer, nego i naš prvi glumac koji je nastupio na televiziji...
*****
U nas je danas ime Ede Ljubića gotovo
sasvim nepoznato. Njega je zasjenila navala novih imena pjevača
narodne i zabavne muzike. Ali, oni stariji ga se zacijelo još
sjećaju. Prije rata bio je jedan od najpoznatijih šansonjera u
Jugoslaviji.
Godine 1935. i 1936. bile su godine velikog prodora sevdaha i šansone, a Edo Ljubić, besprijekorno odjeven i začešljan - a la Rudolf Valentino - izlazio je na podijume kinematografa i kavana u Bosni, Srbiji, Zagrebu, Opatiji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Turskoj te svojom pjesmom i gitarom osvajao i staro i mlado.
Godine 1935. i 1936. bile su godine velikog prodora sevdaha i šansone, a Edo Ljubić, besprijekorno odjeven i začešljan - a la Rudolf Valentino - izlazio je na podijume kinematografa i kavana u Bosni, Srbiji, Zagrebu, Opatiji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Turskoj te svojom pjesmom i gitarom osvajao i staro i mlado.
Nedavno je Radio-Sarajevo posvetio jednu
svoju emisiju uspomeni na Edu Ljubića.
Brojna pisma što ih je ta radio-stanica nakon toga dobila od svojih slušalaca navela je Radio-Sarajevo da ponovi emisiju.
To je bio dokaz da ga publika još nije zaboravila, ali i to da je stekao simpatije kod mlađe publike.
Muzički urednik "Jugotona" Arlette Ambrožić-Pajić
također je za drugi program Radio-Zagreba pripremila o Ljubiću
emisiju koja će uskoro biti emitirana.
Brojna pisma što ih je ta radio-stanica nakon toga dobila od svojih slušalaca navela je Radio-Sarajevo da ponovi emisiju.
To je bio dokaz da ga publika još nije zaboravila, ali i to da je stekao simpatije kod mlađe publike.
"Grad sevdaha"
Posjetio sam njegovu rodbinu u Zagrebu.
Pregledao sam njegove foto-albume i izreske iz novina koje su pratile svaki Ljubićev nastup i svaki njegov korak.
Uz to sam doznao da je Edo Ljubić protagonist našeg prvog sinhroniziranog filma i naš prvi pjevač koji je nastupio na televiziji.
Pregledao sam njegove foto-albume i izreske iz novina koje su pratile svaki Ljubićev nastup i svaki njegov korak.
Uz to sam doznao da je Edo Ljubić protagonist našeg prvog sinhroniziranog filma i naš prvi pjevač koji je nastupio na televiziji.
Radi se, naime, o filmu Nikole
Drakulića "Grad sevdaha".
Film je 1937. godine snimljen u Sarajevu.
Tema: ljepote Sarajeva i ljubav u njemu.
Film je dug oko 400 metara i u njemu Ljubić glumi zaljubljenog muslimana.
Ta mu je uloga omogućila da i na filmu otpjeva četiri kompozicije.
Pojava toga filma popraćena je komentarima u tadašnjoj štampi, i to ne samo domaćoj.
Jedna kopija filma bila je vlasništvo njegove najuže rodbine koja stanuje u Zagrebu.
Ipak, čini se da je ta kopija izgubljena.
Film je 1937. godine snimljen u Sarajevu.
Tema: ljepote Sarajeva i ljubav u njemu.
Film je dug oko 400 metara i u njemu Ljubić glumi zaljubljenog muslimana.
Ta mu je uloga omogućila da i na filmu otpjeva četiri kompozicije.
Pojava toga filma popraćena je komentarima u tadašnjoj štampi, i to ne samo domaćoj.
Jedna kopija filma bila je vlasništvo njegove najuže rodbine koja stanuje u Zagrebu.
Ipak, čini se da je ta kopija izgubljena.
O nastupu na televiziji 1937. godine
O njegovom televizijskom debiju ne
znamo mnogo. Beogradski list "Vreme" je 1937. godine
zabilježio taj događaj ovako:
"Kao nekad u Beogradu Edo Ljubić sada u Berlinu osvaja publiku našim i inostranim pesmama, prateći sebe na gitari. Ljubić je postao prvi pevač u čuvenom orkestru Bernard Ete, i ko redovno sluša emisije njemačkih stanica mogao je u posljednje vreme da čuje pesme najvećeg pevača Beogradske radio-stanice.
Edo Ljubić sem toga postiže 20. o. m. jedan naročit uspjeh.
Prvi među svim našim pevačima Ljubić će se u noći 20. januara pojaviti na platnu televiziskih aparata i gde domašaj televiziske stanice iz Berlina neće biti dovoljan, slušaoci radija moći će bar čuti prvaka orkestra Ete, Edu Ljubića, kada ga već neće videti putem televizije."
Nakon ovog nastupa u Berlinu slijedilo
je gostovanje u Turskoj i potkraj 1937. Ljubić putuje na Svjetsku
izložbu u SAD, gde se stalno nastanio. Za vrijeme rata Ljubić je
bio u američkoj avijaciji.
U repertoaru pjesama koje - danas
53-godišnji Ljubić - pjeva širom Amerike najvećim dijelom su
zastupljene pjesme njegove domovine, a posebno Bosne za koju je on ostao uvijek vezan.
U SAD je snimio i tri long-play ploče sa našom narodnom muzikom.
U SAD je snimio i tri long-play ploče sa našom narodnom muzikom.
Potresen tragedijom koja je zadesila
Skoplje, on ne samo da je sakupljao priloge za postradali grad nego
je "Jugotonu" poslao magnetofonske snimke četiriju svojih
najdražih pjesama ("Kad ja pođoh na Bembašu", "Dođi, libe, do večera", "Jesenska ruža", "Kad mi pišeš, mila mati") sa željom da se čist prihod od prodaje
ploča uputi postradalom stanovništvu Skoplja.
Božidar Ivanišević, vokalni solist
Radio-Sarajeva, posjetio je za vrijeme svoje nedavne turneje po SAD
Edu Ljubića u Los Angelesu, gdje on sada živi.
Edo je izrazio želju da posjeti Jugoslaviju, a posebno da nastupi na Festivalu narodne muzike na Ilidži.
Ivanišević je također prisustvovao na nekoliko koncerata na kojima je Ljubić pjevao, i to bez mikrofona - kao i uvijek.
Edo je izrazio želju da posjeti Jugoslaviju, a posebno da nastupi na Festivalu narodne muzike na Ilidži.
Ivanišević je također prisustvovao na nekoliko koncerata na kojima je Ljubić pjevao, i to bez mikrofona - kao i uvijek.
