Na žalost, mi Amerikanci hranimo svijet oružjem umjesto da šaljemo ekonomsku pomoć. Tu leži ključ naših dosadašnjih neuspjeha. Kada ponovo dođe do državnog udara, prevrata u nekim drugim zemljama s kojima smo usko i prijateljski povezani, mi ćemo se opet naći na krivoj strani
*****
Kada sam prije četiri godine prvi put
posjetio ovu zemlju, SAD su ostavljale dojam zemlje jedinstvenih
pogleda u odnosu na događaje u svijetu i u zemlji. U to vrijeme,
početkom 1964. godine, neposredno nakon atentata na američkog
predsjednika Kennedyja, u čitavim Sjedinjenim Državama teško se
mogao pronaći čovjek, bez obzira na dob, koji je posumnjao u
službenu verziju o Oswaldu Leeu kao atentatoru.
Amerikanci su svi kao jedan vjerovali izvještaju Warrenove komisije, bez obzira na sumnje ostalog svijeta.
Amerikanci su svi kao jedan vjerovali izvještaju Warrenove komisije, bez obzira na sumnje ostalog svijeta.
Danas, četiri godine nakon toga Amerika
pruža drugu sliku.
Prvi put u svojoj novijoj povijesti ova zemlja je otvoreno podvojena. Podvojena zbog unutrašnjih suprotnosti naraslog rasnog problema, rata protiv siromaštva i prijeteće inflacije. Podvojena zbog rata u Vijetnamu, gdje Amerikanci ginu u sve većem broju.
A ta jasna podvojenost američkog naroda nije mimoišla ni američku omladinu.
Prvi put u svojoj novijoj povijesti ova zemlja je otvoreno podvojena. Podvojena zbog unutrašnjih suprotnosti naraslog rasnog problema, rata protiv siromaštva i prijeteće inflacije. Podvojena zbog rata u Vijetnamu, gdje Amerikanci ginu u sve većem broju.
A ta jasna podvojenost američkog naroda nije mimoišla ni američku omladinu.
Kada se spomene popularni pokret "hippiesa" koji su s obala zaljeva San Francisca osvojili svijet,
misli se na uživanje droge, bezbrojne prijestupnike, dakle na
američku mladež.
Kada se iznose podaci o porastu kriminaliteta u SAD, opet se spominje američka omladina. Ali, to su samo dva loša primjera koji se ponegdje u svijetu identificiraju s američkom omladinom u cjelini.
Međutim, mladi ljudi Amerike s kojima se možete sresti i u Evropi i u SAD, pružaju drugu, mnogo pozitivniju sliku. Oni su u SAD oštro raskinuli s već tradicionalnim američkim izolacionizmom i konzervatizmom što karakterizira gotovo cijele Sjedinjene Države, s izuzetkom većih američkih gradova.
O svim unutrašnjim i vanjskim pitanjima i problemima zemlje oni govore mnogo otvorenije i odlučnije nego ostali Amerikanci.
Kada se iznose podaci o porastu kriminaliteta u SAD, opet se spominje američka omladina. Ali, to su samo dva loša primjera koji se ponegdje u svijetu identificiraju s američkom omladinom u cjelini.
Međutim, mladi ljudi Amerike s kojima se možete sresti i u Evropi i u SAD, pružaju drugu, mnogo pozitivniju sliku. Oni su u SAD oštro raskinuli s već tradicionalnim američkim izolacionizmom i konzervatizmom što karakterizira gotovo cijele Sjedinjene Države, s izuzetkom većih američkih gradova.
O svim unutrašnjim i vanjskim pitanjima i problemima zemlje oni govore mnogo otvorenije i odlučnije nego ostali Amerikanci.
Među bijelcima težište borbe protiv
rasizma je baš na američkoj omladini. Nije slučajno da su dva sina
američkog ministra vanjskih poslova Deana Ruska lideri borbe za
rasnu jednakost i da se njegova kćer nedavno udala za Crnca.
U ratu protiv siromaštva koji je
pokrenut prije nekoliko godina, poslije objavljivanja podatka da oko
35 milijuna Amerikanaca (od toga većina bijelaca) živi u siromaštvu, opet američka omladina vodi glavnu riječ.
Organizirani u nekoj vrsti dobrovoljačkih grupa, oni obilaze sporna naselja, pružaju pomoć, sudjeluju u opismenjavanju, i to bez ikakve materijalne naknade.
Organizirani u nekoj vrsti dobrovoljačkih grupa, oni obilaze sporna naselja, pružaju pomoć, sudjeluju u opismenjavanju, i to bez ikakve materijalne naknade.
Oni mnogo življe i dinamičnije
reagiraju na događaje oko njih, od ostalih Amerikanaca, posebno onih
na Srednjem zapadu, gdje interes jednog farmera ne prelazi okvire
farme ili susjednog grada.
Stalno sam izložen pritisku FBI-a
Nakon stišanih rasnih nemira od prošle
godine, glavna tema je postao rat u Vijetnamu, koji je posljednjih
godina više zainteresirao Amerikance jednostavno stoga što plaćaju
osjetno veći porez i što njihova djeca ginu u ovoj dalekoj zemlji
jugoistočne Azije.
Gotovo bez razlike mladi se Amerikanci
protive vijetnamskom ratu. Omladina, posebno studentska, nosilac je
vala protesta širom SAD, protiv angažiranja u Vijetnamu. To je tim
značajnije ako se zna da se na otvorene protivnike rata u Vijetnamu
u SAD vrši snažan direktni ili indirektni pritisak.
O tome govori i jedna američka
TV-emisija u kojoj su dva govornika raspravljala o ulozi i aktivnosti
FBI-a.
Jedan od govornika u TV-emisiji bio je mladi kalifornijski advokat i bivši agent ove organizacije a sada autor knjige "Unutar FBI" ("Inside FBI").
Drugi govornik bio je također bivši službenik FBI-a, koji je međutim, branio organizaciju, posebno njenog šefa Hoovera.
Autor knjige napao je Hoovera kao diktatora koji otpušta svakog službenika koji slučajno nosi crvenu kravatu, a FBI kao organizaciju koja vrši pritisak na Amerikance, posebno one koji se otvoreno ne slažu sa službenim stavom Washingtona.
Razgovoru je u studiju prisustvovalo i desetak ljudi koji su imali pravo da postavljaju pitanja. Prvi se za riječ javio 18-godišnji mladić duge brade, koji se obratio govornicima s pitanjem:
Jedan od govornika u TV-emisiji bio je mladi kalifornijski advokat i bivši agent ove organizacije a sada autor knjige "Unutar FBI" ("Inside FBI").
Drugi govornik bio je također bivši službenik FBI-a, koji je međutim, branio organizaciju, posebno njenog šefa Hoovera.
Autor knjige napao je Hoovera kao diktatora koji otpušta svakog službenika koji slučajno nosi crvenu kravatu, a FBI kao organizaciju koja vrši pritisak na Amerikance, posebno one koji se otvoreno ne slažu sa službenim stavom Washingtona.
Razgovoru je u studiju prisustvovalo i desetak ljudi koji su imali pravo da postavljaju pitanja. Prvi se za riječ javio 18-godišnji mladić duge brade, koji se obratio govornicima s pitanjem:
- Ja sam jedan od vođa pokreta protiv
rata u Vijetnamu. Organiziram demonstracije, skupljam ljude. Stalno
sam izložen pritisku FBI-a. Njihovi agenti češće posjećuju mog
poslodavca i uvjeravaju ga kako sam ja problematičan tip koji rado
stvara gužvu te da je najbolje da me se riješi.
Ali, imam sreću da je i moj poslodavac protivnik rata u Vijetnamu. Nisam otpušten, kao neki moji prijatelji. Želim vas pitati da li između nekoliko milijuna dosjea o svim istaknutijim građanima naše zemlje postoji u FBI-u i moj dosje koji bi mi kad-tad mogao štetiti?
Ali, imam sreću da je i moj poslodavac protivnik rata u Vijetnamu. Nisam otpušten, kao neki moji prijatelji. Želim vas pitati da li između nekoliko milijuna dosjea o svim istaknutijim građanima naše zemlje postoji u FBI-u i moj dosje koji bi mi kad-tad mogao štetiti?
Odgovor je glasio: Da.
Studenti dvaju najpoznatijih
kalifornijskih sveučilišta u Barkleyu i Stanfordu vodili su i još
i danas vode niz protesnih akcija protiv rata u Vijetnamu. Na jednom
takvom skupu, kojem sam i sam prisustvovao, oni su državnom
podsekretaru u State Departmenu Katzenbachu postavili i ovo pitanje:
- Zašto Amerika, kao zemlja koja propagira ideale demokracije, u Vijetnamu podupire kompromitirani režim bez podrške naroda koji je organizirao nazovi-slobodne izbore a zatim pohapsio lidere opozicije?
Na listi se nalazilo 25 pitanja oštrih poput ovih, što su ih studenti dijelili svim učesnicima razgovora s podsekretarom Katzenbachom, koji studentima najčešće nije dao zadovoljavajuće odgovore.
Prije Katzenbacha na kalifornijskim sveučilištima obreli su se i potpredsjednik SAD Humphrey, koji je bio čak fizički napadnut i podsekretar Bundy. Svi su oni govorili isključivo o Vijetnamu, ali nisu uspjeli da uvjere svoje slušaoce u ispravnost stavova Washingtona.
- Zašto Amerika, kao zemlja koja propagira ideale demokracije, u Vijetnamu podupire kompromitirani režim bez podrške naroda koji je organizirao nazovi-slobodne izbore a zatim pohapsio lidere opozicije?
Na listi se nalazilo 25 pitanja oštrih poput ovih, što su ih studenti dijelili svim učesnicima razgovora s podsekretarom Katzenbachom, koji studentima najčešće nije dao zadovoljavajuće odgovore.
Prije Katzenbacha na kalifornijskim sveučilištima obreli su se i potpredsjednik SAD Humphrey, koji je bio čak fizički napadnut i podsekretar Bundy. Svi su oni govorili isključivo o Vijetnamu, ali nisu uspjeli da uvjere svoje slušaoce u ispravnost stavova Washingtona.
Nakon demonstracija i protesta u
Kaliforniji je došlo do hapšenja većeg broja studenata i
otpuštanja profesora na Sveučilištu u Barkleyu.
Ratnik u Vijetnamu ne plaća porez...
- Na žalost, mi Amerikanci hranimo
svijet oružjem umjesto da šaljemo ekonomsku pomoć - rekao nam je u razgovoru student iz Stanforda Philip Johnson.- Tu leži ključ naših
dosadašnjih neuspjeha. Kada ponovo dođe do državnog udara,
prevrata u nekim drugim zemljama s kojima smo usko i prijateljski
povezani, mi ćemo se opet naći na krivoj strani.
Na američkom horizontu nema ličnosti
koja svojim programom može odgovoriti na zahtjeve i probleme s
kojima smo suočeni.
Današnja politika "teksaške administracije" (kako nazivaju ekipu oko predsjednika Johnsona) daleko je od spoznaje na koju su prije nekoliko godina ukazivali bistriji i dalekovidni umovi Amerike.
Današnja politika "teksaške administracije" (kako nazivaju ekipu oko predsjednika Johnsona) daleko je od spoznaje na koju su prije nekoliko godina ukazivali bistriji i dalekovidni umovi Amerike.
Rasni problem, toliko aktualan u svim
dijelovima SAD, u stvari ne postoji na američkim sveučilištima, s
izuzetkom nekoliko gradova na američkom Jugu.
Drugi je problem u tome da još i sad relativno mali broj obojenih građana u Sjedinjenim Državama studira na sveučilištima i visokim školama.
Drugi je problem u tome da još i sad relativno mali broj obojenih građana u Sjedinjenim Državama studira na sveučilištima i visokim školama.
Ali, tu leži i odgovor na pitanje
zašto se u Vijetnamu bori u postotku više obojenih građana SAD
nego što bi ih trebalo biti u odnosu na njihov broj u domovini.
Ne pohađaju visoke škole i sveučilišta, pa ranije primaju vojne pozive, dok s druge strane ima mnogo dobrovoljaca, jer osim bolje plaće, ratnik u Vijetnamu ne plaća porez na prihod što prelazi i dvadeset posto.
Ne pohađaju visoke škole i sveučilišta, pa ranije primaju vojne pozive, dok s druge strane ima mnogo dobrovoljaca, jer osim bolje plaće, ratnik u Vijetnamu ne plaća porez na prihod što prelazi i dvadeset posto.
Koliko djeca visokih funkcionara
vašingtonske administracije podržavaju borbu za rasnu jednakost,
to se ne bi moglo reći kada je u pitanju vijetnamski rat.
Unuk američkog ambasadora Buckera u Sajgonu odrekao se američkog državljanstva da ne mora služiti vojsku u Vijetnamu.
I među rastućim brojem dezertera, koji nalaze utočište u skandinavskim zemljama i u Francuskoj, sve je više omladine od 18 godina.
Unuk američkog ambasadora Buckera u Sajgonu odrekao se američkog državljanstva da ne mora služiti vojsku u Vijetnamu.
I među rastućim brojem dezertera, koji nalaze utočište u skandinavskim zemljama i u Francuskoj, sve je više omladine od 18 godina.
Širina pogleda u odnosu na svijet i
probleme u zemlji rezultat su toga što američka omladina, i
srednjoškolska i studentska, mnogo putuje, posebno u zemlje Evrope i
Dalekog istoka.
Ali, rat u Vijetnamu i problemi kod kuće nisu jedina preokupacija omladine u toj zemlji.
Kulturni i sportski život omladine je iznenađujući živ, raznolik, interesantan. Tako reći svako sveučilište ima svoje kazalište, gdje se prikazuje djela studenata, i dramska i mjuzikli. Nivo izvedbe ravan je mnogim profesionalnim kazalištima na Starom kontinentu.
Američki sport postigao je velike uspjehe u svijetu razvijanjem interesa za sport od najmanjih nogu, kroz osnovnu i srednju škole sve do sveučilišta.
Ali, rat u Vijetnamu i problemi kod kuće nisu jedina preokupacija omladine u toj zemlji.
Kulturni i sportski život omladine je iznenađujući živ, raznolik, interesantan. Tako reći svako sveučilište ima svoje kazalište, gdje se prikazuje djela studenata, i dramska i mjuzikli. Nivo izvedbe ravan je mnogim profesionalnim kazalištima na Starom kontinentu.
Američki sport postigao je velike uspjehe u svijetu razvijanjem interesa za sport od najmanjih nogu, kroz osnovnu i srednju škole sve do sveučilišta.
Sve to govori da američka omladina
nisu samo "hippiesi", prijestupnici, mladići duge kose ili "troublemakeri" u velikim gradovima. Taj mladi svijet se mijenja i
protestira na svoj način, reagirajući življe i odlučnije na
događaje što ih okružuju.
