Znam na primjer da je cijelo Sarajevo u tvom znaku iščekivanja. Hoće li Musemić u reprezentaciju ili neće! To već okupira i moju mamu, koja zaista nikada nije pokazivala zanimanja za nogomet. I sva štampa piše o tebi. Uostalom, štampa je uvijek imala više mjesta za sport, nego za kulturu
Ožujak 1968: Vjerovali ili ne, ovaj dijalog koškanja, rasprava, komplimenata i doskočica između najpopularnije sarajevske primabalerine Minke Kamberović i još popularnije sarajevske devetke Vahidina Musemića, trajao je, ni manje ni više, nego tri dana. Ako hoćete preciznije, onda tri sata u tri dana.
Prvi dan sam ih upoznao na ponosu Sarajlija, izletištu na vrelu Bosne. Minka nam je tu pokazala jednu brezu, nedaleko od basena prepunog plavomodrih pastrmki. Kazala je:
- Ja nikad, Minka, nisam igrao brezu. I
mislim da je breza besmislena usred zime - primjećuje Vahidin
Musemić, sada idol sarajevskog nogometa i jedna od nada saveznog
kapetana Rajka Mitića.
- Ne pravi se baš odviše važan! Ja
se, na primjer, ni za živu glavu ne bih skinula u kratke gaćice i
majicu, i isto tako po snijegu trčala čitav jedan sat, koliko traje
nogometna utakmica ... "Musemija", jesam li pogodila tačno
vrijeme trajanja jedne nogometne utakmice?
- Baš fino, sad vidim koliko poznaješ moj posao. Ne znaš koliko traje ni vrijeme jednog nogometnog
susreta, a hoćeš da govoriš o nogometu! Uostalom, kao i sve žene.
- Ti si malo prepotentan ...
- Nisam!
- Jesi! Istina, nisam bila ni na jednoj
nogometnoj utakmici ali ti mogu reći da o tebi znam više nego ti o
meni! Znam na primjer da je cijelo Sarajevo u tvom znaku iščekivanja.
Hoće li Musemić u reprezentaciju ili neće! To već okupira i
moju mamu, koja zaista nikada nije pokazivala zanimanja za nogomet. I
sva štampa piše o tebi. Uostalom, štampa je uvijek imala više mjesta za sport, nego za kulturu.
Ipak, i ja ti sada držim palce i voljela bih da stekneš Mitićevo
povjerenje. To je državni trener, zar ne?
- Vas dvoje biste se mogli malo pobliže
predstaviti našim čitaocima - upada reporter i spašava nelagodnu
situaciju.
- Stvarno. Žene me uvijek znaju
zbuniti. Dakle, Minka ti imaš prednost.
- O sebi? Pa to je najteže... Imam
dvadeset i dvije godine. Rođena sam u Sarajevu. U baletni studio,
kod Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, ušla sam tačno prije
trinaest godina. Zaljubljena sam u balet. Sada sam primabalerina
Narodnog pozorišta. Popularna sam zbog toga što se gledaocima
sviđaju moja ostvarenja u modernom baletu. Sretna sam i zadovoljna.
- Imam 21 godinu... - htjede da se
predstavi Musemić.
- Uuhuhu... Pa mogu te još i po
cigarete poslati - s vragoljastim šarmantnim smiješkom će Minka.
Omiljeni centarfor "Sarajeva"
se ne ljuti, već nastavlja:
- Kažem da imam 21 godinu, a rođen
sam u Janji, nedaleko od Bijeljine. Već sam sedam godina u Sarajevu.
Dosad sam uspio završiti zubotehničku školu, da se upišem na DIF
i da tri godine nosim dres prve garniture prošlogodišnjeg državnog
prvaka.
- A ove sezone ste, koliko znam,
kandidati za ispadanje iz "visokog društva" - uvjerava ga
Minka u vrsno poznavanje nogometne situacije u nas.
Ima nešto u tvojoj igri što mi se sviđa...
- Tačno je to što kažeš, Minka. I
mogu ti reći da sam zbog toga zabrinut. Pribojavam se, jer vidim da
nam ovaj put sreća nije naklonjena. Što se tiče kvalitete i forme
čitave ekipe, onda tvrdim da smo i pored ovakvog plasmana na tabeli
trenutno jedna od najjačih ekipa - nastavi Vahidin. - Minka jesi li
zaljubljena?
- Pa za ljubav, svakako, moram naći
vremena. Imam mladića. On voli i razumije umjetnost, voli moje
predstave, a ja volim njega.
- Vidiš a ja nisam zaljubljen. Ali,
imam djevojaka, zabavljam se i u svemu tome nema ništa ozbiljno.
Takve sam prirode i teško se zaljubljujem.
- Musemija, kako zapravo ti zamišljaš
svoju djevojku?
- Odviše tražiš da ti kažem, ali
kad već hoćeš moj odgovor, onda evo ga: najprije da je simpatična
i da ima lijepo lice. Želio bih i da bude pošten čovjek.
- Još nešto da te pitam? Sviđaju li
ti se mini-suknje?
- Ovdje u Sarajevu, kako kada. Imao sam
priliku vidjeti prave mini-suknje u Engleskoj. Mogu ti reći da me je
očarala elegancija Engleskinja.
- Vidiš, i ja volim sve što je
moderno. I mini, i maksi, i čitav taj modni kaos.
- Zaboravio sam ti reći, Minka, da sam
ja ipak više puta u gledalištu kad si ti igrala. Uživam kad
plešeš. Ima nešto u tvojoj igri što mi se
sviđa... Osnovala si nedavno svoju baletnu grupu, ako je vjerovati
novinarima. Što bih ja mogao, na primjer, igrati u toj tvojoj
grupi.
- Centarfora, i to sigurno!
- A ja bih tebi u svom timu povjerio
mjesto spojke. To je moj prvi vezni igrač. U tom slučaju ja bih
igrao i za te i za se. Imao bih šanse da budem prava nogometna
zvijezda.
- Pa ti si čak i skroman - kao da se
čudi Minka.
- To mi je vrlina. Sve u životu znam
cijeniti, jer što god sam stekao, to sam postigao sam. Svojom
strpljivošću. Znam i što to znači napatiti se. Sad sam
zadovoljan, jer mogu reći da imam i sređen život. Nedavno sam
dobio i garsonijeru i sada je polako namještam po svom ukusu.
- Pa nije ti ni teško. Prošle godine si, prema novinskim informacijama
primao svaki mjesec prosječno 500.000 st. d. Vjerujem da i sada
mjesečno primiš tri moje plate ... Nisam zavidna. Uostalom, blago
vama kad toliko zarađujete! I ja bih kad bi mogla!
Ovaj dijalog se privodi kraju u
novootvorenom restoranu "Amerikanac", u strogom centru Sarajeva. Vahidin Musemić je poželio Minki da što prije zaigra
ulogu Gizele na sarajevskoj sceni, a ona njemu da što prije obuče
majicu s grbom. Obećala mi je da će uskoro doći na koševski stadion da vidi koliko zapravo vrijedi taj
Musemić.
- Molim te, kad budeš htjela doći,
najavi mi da bih imao tremu - napomenu plava devetka Sarajeva.
- Ako dođeš na moju premijeru
"Gizele", i ako to ja budem znala, Gizelino ludilo biti će
zaista pravo ludilo - snašla se brzo najpopularnija sarajevska
primabalerina Minka Kamberović.
- Lijepo, lijepo! Jer, nikad nisam
gledao baletne predstave iz prvog reda - završi Vahidin Musemić
osiguravši se ujedno i za najbolju ulaznicu.
Tako mlad, a već - promućuran!
