Jurišem uz pomoć artiljerije borci izbacuju neprijatelja iz bunkera i satjeravaju ga u školu. Mnogi je krvavi ustaša, videći svoju propast, sam sebe ubijao bombom ili puškom
I pored hladne zime, u januaru 1944.
godine borbe u Slavoniji nisu jenjavale. Likvidirana su mnoga
uporišta neprijatelja. Nanošeni su teški gubici ustaškim
jedinicama.
Zdravko Pečar, koji je bio ratni
dopisnik XXVIII udarne divizije, opisao je akciju ove jedinice, kojom
je u požeškoj udolini u Čaglinu likvidirana Šesta ustaška bojna.
Njegov izveštaj objavio je "Glas Slavonije", glasilo
Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte u Slavoniji, u svom broju od
9. februara 1944. godine.
Zdravko Pečar je stupio u
Narodnooslobodilačku borbu 1941. godine. Posle rata je bio urednik
"Politike", "Borbe", "Rada", glavni urednik
"Međunarodne politike", saradnik Instituta za izučavanje
radničkog pokreta u Beogradu, ambasador u Republici Mali...
*****
Šest stotina ustaša, VI ustaška
bojna došla je u požešku kotlinu u Čaglin, da ovdje u bogatoj
Slavoniji stvori jako predstražno uporište Požegi, a istovremeno i
klin u našu oslobođenu teritoriju. Krvavi razbojnici iz dana u dan
su pljačkali sela u kotlini, odvodili stanovništvo u logore,
ubijali nevine ljude i vršili mnoga nasilja.
Iskopali su dvadesetak dubokih bunkera,
utvrdili se u zgradama, uvjereni da ih nikada nitko neće moći
odatle istjerati. Ustaški oficiri smjestili su se u udobne stanove,
živjeli bez oskudice i neimaštine, dobro obskrbljeni napljačkanim
životnim namirnicama.
Borci VI korpusa spremaju se u akciju
na Požešku kotlinu. XXVIII udarna divizija, poslije slavnih pobjeda
u Hrvatskoj, opet ide u prvim borbenim redovima naprijed, u napad.
 |
| Virovitička brigada u pokretu, januara 1944. (foto: znaci.net) |
Hladna je januarska noć, Požeška
dolina, okružena sniježnim vrhuncima visokih planina, mirna je i
tiha u svome noćnom snu.
Jedinice XVII udarne brigade dižu se od logorskih vatri. Bataljoni se postrojavaju na lijepoj gorskoj cesti, daju se posljednje upute i kreće se naprijed.
"Treba jurišati kao na aerodrom kod Vel. Gorice", čuju se riječi rukovodioca, a to su i misli sviju boraca.
Svi su svjesni, da se ovdje radi o najkrvavijem protivniku. Mržnja boraca je velika, a želja za pobjedom neodoljiva.
Tiho i oprezno primiču se borci
uporištu.
Još pola sata i otpočet će napad.
Tišina.
Mrznu se prsti na čeliku puške, oči nijemo zure u hladnu tišinu i čeka se susret sa krvnikom.
Dvadeset drugi januar 1944. Četiri je sata.
Žurnim koracima u zimskom jutru primiču se borci bunkerima i spuštaju se u uporište.
Odjednom gluhu tišinu zimske noći prekine prasak pušaka i štektanja mitraljeza. Udarnici XVII brigade jurišaju na školu, vatrogasni dom, na bunkere i na štab bojne.
Razvija se žestoka borba. Tutnjava bacača razliježe se daleko unaokolo. Hrabri borci istjerali su neprijatelja iz nekih bunkera, ali ovaj pravi kontrajuriš za kontrajurišem.
Treća četa II bataljona nalazi se u kućama uz same bunkere u školi. Brisana je padina, koja vodi do te čete i nikako se ne može tokom dana uspostaviti veza sa njome.
Ustaše su nekoliko puta vršile juriše na položaj te čete, ali hrabri borci, junaci III čete II bataljona uvijek su sa uspjehom odbili te napade i zadali neprijatelju teške gubitke.
Prvi i treći bataljon također uporno napadaju tokom čitavog dana. Ogorčena borba vodi se s ustašama tokom dana, prsa u prsa.
Kundakom i nožem tukli su se naši borci sa tim banditima.
Naša artiljerija tačno tuče neprijateljska gnijezda otpora. Ali i njihovi bacači i topovi su dosta aktivni i precizno tuku.
Još pola sata i otpočet će napad.
Tišina.
Mrznu se prsti na čeliku puške, oči nijemo zure u hladnu tišinu i čeka se susret sa krvnikom.
Dvadeset drugi januar 1944. Četiri je sata.
Žurnim koracima u zimskom jutru primiču se borci bunkerima i spuštaju se u uporište.
Odjednom gluhu tišinu zimske noći prekine prasak pušaka i štektanja mitraljeza. Udarnici XVII brigade jurišaju na školu, vatrogasni dom, na bunkere i na štab bojne.
Razvija se žestoka borba. Tutnjava bacača razliježe se daleko unaokolo. Hrabri borci istjerali su neprijatelja iz nekih bunkera, ali ovaj pravi kontrajuriš za kontrajurišem.
Treća četa II bataljona nalazi se u kućama uz same bunkere u školi. Brisana je padina, koja vodi do te čete i nikako se ne može tokom dana uspostaviti veza sa njome.
Ustaše su nekoliko puta vršile juriše na položaj te čete, ali hrabri borci, junaci III čete II bataljona uvijek su sa uspjehom odbili te napade i zadali neprijatelju teške gubitke.
 |
| Mitraljesko odeljenje 6. korpusa u toku borbi za oslobođenje Koprivnice 1944. godine (foto:znaci.net) |
Bolničarka je priskočila u pomoć ranjenom drugu...
Prvi i treći bataljon također uporno napadaju tokom čitavog dana. Ogorčena borba vodi se s ustašama tokom dana, prsa u prsa.
Kundakom i nožem tukli su se naši borci sa tim banditima.
Naša artiljerija tačno tuče neprijateljska gnijezda otpora. Ali i njihovi bacači i topovi su dosta aktivni i precizno tuku.
U krvavoj borbi iz bliza naročito se
istakla uz mnoge druge junake i drugarica Mileva Jorgić, iz
Kometnika, koja je sama ubila pet bandita.
Bolničarka Dušanka Krnjaić, videći
ranjenog druga, priskočila mu je u pomoć, previjala ga pod kišom
tanadi, a konačno i sama pogine, pogođena neprijateljskom minom.
Četrnaest ustaša, videći svoju
propast, sklonili su se u dubokom jarku. Vodnik Nikola Dragić i
drugarice Mileva Jorgić i Mara Kovač, bili su obaviješteni o tom
jarku, ali su mu hrabro i neustrašivo prilazili po brisanom
prostoru.
Brzo su pobacali u njega bombe, izvršili juriš i pobili sve te razbojnike.
Pokupivši njihovo oružje, to troje junaka vratilo se da dalje izvršava svoj zadatak, likvidaciju uporišta.
Brzo su pobacali u njega bombe, izvršili juriš i pobili sve te razbojnike.
Pokupivši njihovo oružje, to troje junaka vratilo se da dalje izvršava svoj zadatak, likvidaciju uporišta.
 |
| Borci 18. slavonske brigade u borbama za oslobođenje Slavonske Požege, 1944. godine (foto: znaci.net) |
Dan se primiče kraju, neki bunkeri su
likvidirani, ali neprijatelj se još uvijek uporno brani. U sam
sumrak jedna kolona od stotinu ustaša, koristeći se jednim jarkom i
zaklonjena vatrom bunkera, nekako se izvukla i pobjegla.
Više se to neće dogoditi, odlučuju borci.
Gladni i izmoreni borbom čitavog dana, borci XVII udarne brigade leže u strelcima na smrznutoj zemlji.
Više se to neće dogoditi, odlučuju borci.
Gladni i izmoreni borbom čitavog dana, borci XVII udarne brigade leže u strelcima na smrznutoj zemlji.
Borci otvaraju žestoku mitraljesku vatru...
Dvadeset trećeg januara 1944.
nastavlja se borba.
Jurišem uz pomoć artiljerije borci izbacuju neprijatelja iz bunkera i satjeravaju ga u školu. Mnogi je krvavi ustaša, videći svoju propast, sam sebe ubijao bombom ili puškom.
Oko 13 sati započne vatra artiljerije po školi i borci se spremaju na konačni juriš. Ustaše, videći svoju propast, pripremaju sada svoj posljednji izlaz i akt očajnika i potučenog neprijatelja, paničan bijeg.
Jurišem uz pomoć artiljerije borci izbacuju neprijatelja iz bunkera i satjeravaju ga u školu. Mnogi je krvavi ustaša, videći svoju propast, sam sebe ubijao bombom ili puškom.
Oko 13 sati započne vatra artiljerije po školi i borci se spremaju na konačni juriš. Ustaše, videći svoju propast, pripremaju sada svoj posljednji izlaz i akt očajnika i potučenog neprijatelja, paničan bijeg.
I doista 23. januara 1944. u četrnaest
sati gusta kolona smeđih ustaških prikaza pokušava se probiti iz
Čaglina. Borci otvaraju žestoku mitraljesku i puščanu vatru po
bježećim banditima.
Započinje silovit juriš na neprijatelja i njegovo nemilosrdno gonjenje.
Od 300 bandita, koji su se pokušali probiti gotovo svi su pobijeni.
Poznati mitraljezac XVII udarne brigade drugarica Milja Zlokapa iz Slabinja kod Kostajnice, svojim mitraljezom pobila je mnogo ustaških krvoloka.
Započinje silovit juriš na neprijatelja i njegovo nemilosrdno gonjenje.
Od 300 bandita, koji su se pokušali probiti gotovo svi su pobijeni.
Poznati mitraljezac XVII udarne brigade drugarica Milja Zlokapa iz Slabinja kod Kostajnice, svojim mitraljezom pobila je mnogo ustaških krvoloka.
Šesta ustaška bojna je uništena.
Udarnici XVII brigade osvetili su patnje nevinog naroda, kao i svoje pale heroje.
Lješina satnika dra Zvonka Dončevića, njegove žene i dvaju ustaških natporučnika - emigranata leže na raskvašenom seoskom putu. Bandit Dončević, videći svoju propast, ubio je svoju ženu, a zatim pada, pogođen tanetom dobrog partizanskog strijelca.
Udarnici XVII brigade osvetili su patnje nevinog naroda, kao i svoje pale heroje.
Lješina satnika dra Zvonka Dončevića, njegove žene i dvaju ustaških natporučnika - emigranata leže na raskvašenom seoskom putu. Bandit Dončević, videći svoju propast, ubio je svoju ženu, a zatim pada, pogođen tanetom dobrog partizanskog strijelca.
Zimsko je sunce obasjalo svojim zrakama
krvavo razbojište.
Stotine lješeva ustaških razbojnika leže poslagani na ugaženim oranicama poviše Čaglina. Ubijeni su mecima narodnih osvetnika ili su se sami ubili.
Stotine lješeva ustaških razbojnika leže poslagani na ugaženim oranicama poviše Čaglina. Ubijeni su mecima narodnih osvetnika ili su se sami ubili.
XVII udarna brigada likvidirala je
Čaglin, to "neosvojivo" uporište i dvodnevna najkrvavija
borba u Slavoniji završila se uspjehom i pobjedom za narodne borce.
Zagrebačka štampa može sada, ako
imade i malo smisla za ustaške običaje, crno uokvirenim slovima
napisati: VI ustaška bojna "s nama je"...
Napisao: Zdravko Pečar, obrada: Yugopapir (Glas Slavonije, 6. II 1944 / Duga, X 1980.)
Napisao: Zdravko Pečar, obrada: Yugopapir (Glas Slavonije, 6. II 1944 / Duga, X 1980.)
 |
| Za vreme Šeste ofanzive, predah za borce 12. brigade na Papuku, 1944. godine (foto: znaci.net) |
